Dežurni kritičari zbivanja na hrvatskim nogometnim pašnjacima spremno bi čekali u zasjedi. Nakon što bi, s vremena na vrijeme, najveći hrvatski derbi ponudio sterilnu predstavu, lišenu uzbuđenja pred vratima, sudionici iz uvodne rečenice momentalno bi u pitanje dovodili prisutnost kvalitete. Ipak, uzmu li se u obzir preduvjeti uoči nadolazećeg derbija, nedjeljna utakmica mogla bi zadovoljiti i najistančanija nepca.

Bit će to sudar dvije napadačke filozofije. Ante Čačić protiv Ivana Leke. Dva, nominalno, različito postavljena sustava, međutim, između taktičkih redaka može se pročitati kako su primarni ciljevi oba stratega - golovi.

Primaju puno golova

Kad je riječ o situaciji u "modrom" taboru, 55 pogodaka u 21 ligaškom ogledu daje prosjek od 2,6 postignutih pogodaka po utakmici. No, Čačićeva družina nešto je sramežljivije ušla u "proljeće", postigavši sedam u uvodnih pet ogleda. S druge strane Lekina momčad kapitulirala je barem jednom u svih pet susreta nastavka prvenstva. Najraspucanija je bila Istra s tri, Rijeka je zabila dva, dok su Šibenik, Gorica i Varaždin po jednom tresli mrežu "bijelih".

Bio je to trend i na pripremama Splićana, gdje su u četiri pripremna ogleda čistu mrežu sačuvali jednom, protiv Celja. Dinamo je, pak, u šest utakmica u novoj godini, tek dvaput suparnika ostavio na "nuli" - Istra i Gorica nisu našli put do Livakovićevih vrata. Stavi li se na vagu primarna privrženost ofenzivi, uz zazidane temelje od iznesenih statističkih podataka, u nedjeljnom bi derbiju zaista moglo - "frcati".

Kada je na meniju analiza igre Hajduka u Lekinom mandatu, pod najvećim povećalom nedvojbeno se nalazi sustav 3-5-2. Sustav koji puno daje, međutim - koji može puno i uzeti. U njegovih pet službenih utakmica, ostao je dojam kao da je Hajduk jedinu kvalitetnu dionicu odigrao u nastavku protiv Varaždina. Unatoč slavljima na Poljudu i protiv Šibenika i protiv Gorice, bilo je tu puno konkretnih situacija za gostujuće momčadi, koje su, uz spretnost napadača pred Sentićevim vratima, mogle ponuditi i nešto drugačiji ishod utakmice.

- Momčad koja se brani s četvoricom u zadnjoj liniji igra isključivo zonski nogomet, a onaj tko se brani s trojicom stopera, odnosno s pet igrača kad im se dodaju bokovi, taj igra isključivo na čovjeka. To je golema razlika, jer postoje stoperi koji su sjajni u "zoniranju", a loši kad igraju "na čovjeka" - govorio je Ivan Leko u intervjuu za Sportske novosti u svibnju 2020. godine.

Izvjesno je kako bi se Hajduk Dinamu mogao suprotstaviti upravo s petoricom igrača u čistoj fazi obrane, međutim, ako se u kontekst stave njegove riječi "igranja na čovjeka" - prednost u igri "jedan na jedan" na strani je Zagrepčana.

No, odlika "novog", Lekinog Hajduka je i jači pritisak, viša razina agresivnosti u odnosu na prethodne ere, s ciljem "gušenja" suparnika u začetku kreiranja akcije. Dinamo se ove sezone, na europskoj turneji, susreo s jednim itekako dinamičnim sustavom. Bilo je to u Salzburgu, kada je hrvatski prvak ponudio bljedunjavu predstavu, a mlada austrijska momčad brzo je osujećivala ideje Dinamovih igrača, reagiravši na vrijeme u svakom trenutku.

Ipak, Matthias Jaissle imao je puno više vremena za nadogradnju sinkroniziranog pritiska u Salzburgu u odnosu na Leku, no sa sličnim postavkama i Hajduk bi mogao istrčati na noge Dinamu.

Samo jednom tri gola

Čačićeva je momčad, kao i prošlog ljeta, i u prvim "proljetnim" izazovima nešto sporije upalila svoje motore, koji ipak polako dolaze na optimalan broj okretaja. Za razliku od Hajduka, čiji su suparnici nedavno imali dane za zaborav u napadu, Dinamo je igre protiv Istre i Lokomotive obilježio neučinkovitošću. Redale su se prilike, a ogledi su završili minimalnim slavljima. I Dinamo i Hajduk "raspucali" su se tek u Varaždinu.

Nije na odmet još jednom otvoriti statističke udžbenike. Dinamo ove sezone na Maksimiru zabija 2,9 golova, odnosno, uz čiste brojčane pretpostavke, Hajduk bi za trijumf trebao zabiti tri gola, što su na Maksimiru ostvarili samo jednom otkad je HNL-a, u srpnju 2020., pod vodstvom Igora Tudora, slaveći tada 3-2.