U derbiju ogromnog uloga, unutar atipične sezone SHNL-a, dobili smo epilog koji je stvari vratio u tipično. Naime, Dinamo je osvojio tri velika boda i praktično je iz utrke za naslov izbacio velikog rivala. Za posljednja tri kola stvari su se rasplele u smjeru borbe Dinama i Rijeke...
Prema očekivanju, s obzirom na dvojbene forme oba suparnika, i pogotovo važnosti utakmice i velikih očekivanja, nismo vidjeli neki zanimljiviji nogomet.
Škrto nadmetanje
Zapravo, u tehničko-taktičkom pogledu bilo je to prilično škrto nadmetanje, ali je zato, i to po očekivanju, bilo vrlo napeto, intenzivno te u drugom dijelu neizvjesno. Sasvim je sigurno da će pobjednik biti u posve drugačijem raspoloženju i doživljaju viđenog na odličnom travnjaku Poljuda.
U utakmicu je Gattuso ušao ipak s manje motoričnim tandemom pivota, očito želeći favorizirati posjed i kontrolu lopte, sa sporijom konstrukcijom napada. Sve je to bilo usmjereno ideji da će Marko Livaja nešto “izmisliti” (kasnije i jest), a to je ipak bilo nedovoljno da bi se svladao Dinamo. Priča je zapravo to o Hajdukovoj sezoni, koja je bila borba za prvaka do posljednjih kola zbog dva razloga: prvi jest da je Dinamo, koji ima najkvalitetniji roster, “kasnio” u domaćoj sezoni, a drugi je taj što je Marko Livaja svojom tehničkom klasom nosio ofenzivni i momčadski učinak na svojim leđima. Da nema njegovog učinka, Hajduk bi zbilja bio daleko od borbe za prvaka...
Dinamo je u ovoj utakmici pokazao određenu natjecateljsku zrelost, kako i dolikuje momčadi koja je i iskusna, ima europske dionice i uz to je šireg kruga “boljih igrača” u odnosu na konkurenciju.
Perković je u utakmicu ušao s 4-2-3-1 sustavom, u kojem je kao i domaći trener u prvom djelu kanio imati određenu sigurnost u defenzivnom bloku. Prvo poluvrijeme bilo je siromašno prilikama i kako-tako kvalitetnijim potezima jer niti jedan suparnik nije preuzimao rizik.
U drugom dijelu stvari su se promijenile prije svega zato što je Hajdukov golman Lučić kardinalno pogriješio u jednoj “sigurnoj” akciji, pa je gol Dinama bio znak da se “stege” u igri domaći moraju osloboditi. I, naravno, Livaja je taj koji je majstorskim pogotkom brzo poravnao i dao nadu navijačima da se utakmica ipak može okrenuti.
Srce i stihija
No, izlaz domaćih iz igre s čvrstim blokom davao je naslutiti da će gosti opet doći u priliku za pogodak. To se dogodilo kad je Kulenović, pored dva domaća centralna braniča, nesmetano mogao pucati i pogoditi mrežu. Gol koji bi mogao imati ogromnog utjecaja na ovogodišnju trku za prvaka...
Hajduk je reagirao onako kako je mogao, srcem i stihijskim napadima, a s nekoliko zamjena domaći su postali ofenzivno ipak opasniji. No, bilo je to kasno i nekako “izvan konteksta igre” na koju je Hajduk ove sezone bio naviknut...
Komentari (0)