Četiri kola prije kraja prvenstva, šest bodova plusa za Dinamo. Iz Hajdukovog kuta gledanja postavlja se logično pitanje glede titule prvaka.
Je li gotovo ili je tek počelo?
- Mislim da je ipak gotovo. Nije matematički, ali sve je u rukama Dinama. Premalo je utakmica do kraja prvenstva i premda matematika još podržava šanse Hajduka, nije realno očekivati da će se poklopiti toliko rezultata do kraja sezone - kaže iskusni nekadašnji trofejni trener Bijelih Zoran Vulić i dodaje:
- Znam da je sve moguće, ali da ne bismo išli u velike i nepotrebne kalkulacije Hajduk do kraja prvenstva jednostavno u svakoj mora ići na pobjedu, pa dalje što bude, jer u toj matematici nije dovoljan tvoj maksimum, moraju se drugi rezultati poklopiti, ići tebi u prilog. Zato, nema razloga baviti se kalkulacijama, treba igrati nogomet i misliti kako pobijediti prvu sljedeću.
Tako je, treba igrati nogomet jer do kraja sezone nije samo prvenstvo, čeka Hajduk i finale Kupa.
- Zbog toga treba držati jaku tenziju, visoki intenzitet izvedbe. Rijeka će biti neugodan suparnik. Odlično se snalaze na Poljudu, bit će s Riječanima iznimno neizvjesno finale. Činjenica da se igra u Splitu samo je dodatni pritisak za Hajduk jer očito je da Rijeci "leži" splitski travnjak. Veći bi pritisak Riječanima bilo igranje na Rujevici.
Ali, ima točno mjesec dana do Kupa, bit će vremena za veliku priču o borbi za Rabuzinovo Sunce, tim više što će se do tada odigrati četiri prvenstvene utakmice u kojima ćemo 21. svibnja okruniti prvaka.
- Bio sam optimist, moram naglasiti, vidio sam Hajduk kao prvaka. Ne znam, možda nije bilo suđeno ove godine.
Možda je bilo i propusta koji su učinili da ne bude suđeno?
- Istina, bilo je propusta čim zaostaješ šest bodova za prvoplasiranim. Znači da si negdje prosuo bodove.
Koje su utakmice bile ključne u tom zaostatku za liderom?
- Ne bih ulazio u pojedinačne utakmice, ali jasno je da je startu u sezonu dosta toga determinirao. Gustafsson je stvarao momčad u hodu. Prvo ekipu koju je imao na samom početku, a potom se momčad nadograđivala novim dolascima. U odnosu na momčad koja je krenula u prvenstvo do danas smo dobili gotovo kompletnu novu ekipu. Nije bilo jednostavno uklopiti sve te nove igrače jer činjenica jest da je Gustafsson stvarao momčad za svog nasljednika, a to je ulogu dobio Dambrauskas.
Nijednom nije bilo lako, obojica trenera su se suočavala s oscilacijama u igri, s praznim hodom ekipe poput utakmice u Koprivnici...
- Uz sav respekt, drukčije stranci prolaze kroz našu splitsku atmosferu. Dok sam bio trener Hajduka, svaki odlazak na poluvrijeme sa 0:0 na Poljudu bio je iznimno stresan događaj. U tih 20 metara od klupe do tunela vidio sam lica svih 20.000 ljudi. Drukčije mi to doživljavamo. Što se tiče oscilacija u igri, tu je ključ razlike koju je stvorio Dinamo. Svaka je ekipa imala rezultatskih padova, ali Dinamo se iz takvih situacija izvukao s najmanje gubitaka. Treba reći da ni Zagrepčanima nije bilo lako jer ostali su na početku sezone bez Gavranovića, Jakića, Majera i Gvardiola, a onda su tijekom prvenstva imali dugo ozlijeđene Ademija i Ivanušeca, koji su po meni, uz Oršića i Petkovića, dva najbolja igrača Dinama.
Ali, u tom razdoblju nisu Zagrepčani zabilježili zaostatak u odnosu na konkurenciju.
- Eto, tu je ključ priče. Širina kadra se pokazala kao najvažniji faktor uspjeha. Hajduk u Koprivnici nije uspio pobijediti bez Livaje i Kalinića, izgubio je dva boda, a time i korak u šampionskoj utrci. Nije sasvim izgubio utrku, ali je izgubio šampionski korak. Dinamo bez svojih najvažnijih igrača nije dopustio takav gubitak bodova. Svi imaju rezultatski pad, ali očito je da se Dinamo uspio najbrže oporaviti i vratiti u pobjednički ritam. Šteta za Hajduk, smatrao sam da je Dinamo ranjiviji nego prošlih sezona, ali nisu Bijeli iskoristili te njihove promjene u kadru.
Na kraju je Dinamo izvukao najiskusniji, njihov kapetan Ademi.
- Nikako mi Ademi ne izlazi iz glave. Kada je najvažnije, Ademi je taj. Zabije u Rijeci, zabije u Velikoj Gorici i donese šest ključnih bodova. Ali, opet naglašavam, i kada nije bilo Ademija, stvorio je Dinamo situaciju da njegovim povratkom još uvijek bude s bodovnom prednošću u trci za naslovom.
S druge strane, Hajduk je ostao ovisan o učinku Livaje, a bez svog prvog strijelca Bijeli nisu uspjeli dobiti nijednu od tri utakmice kada "desetka" nije igrala.
- Kada igra Livaja, igra i Hajduk. Uglavnom je cijela sezona protekla u tom ritmu. Vidjelo se i protiv Tobola u Kazahstanu. To je za mene najlošija utakmica Hajduka, najveća pogreška sezone. Ako nekome nije bilo jasno, tada se sve potvrdilo.
Nije samo pitanje Livaje, tema je kompletna igra Hajduka. Dambrauskas je uspio stabilizirati obranu, ali pogoci su postali rijetkost u zadnjih mjesec dana.
- Rijetke su momčadi poput Atletico Madrida koje su bazirane na obranu i takvim pristupom osvoje naslov. Jedna od tisuću. Zato mi se ne sviđa priča o tome kako Hajduk nije primio gol jer odmah je jasno da ne pričamo o napadačkom nogometu. Za svaku je momčad pozitivna činjenica što ne prima pogotke, što je stabilizirala obranu. Ali, više bih volio da pričamo o Hajduku, koji svaku utakmicu postiže po dva pogotka.
Glede utakmice u Koprivnici, nema Vulić osobitih zamjerki na taktičke postavke.
- Čolina je po mom sudu odigrao jako dobru utakmicu na desnom veznom. Polivalentan je igrač, u Koprivnici je bio jedan od najboljih u Hajduku. Uz Biuka jasno, ali njegov nogometni potez mi se inače jako dopada, pa možda i nisam realan. Moram uz to reći, nije mi drago da se napadaju Biuk i Ljubičić, da se u njima traže krivci. Najbolju akciju utakmice su njih dvojica složili. Žalosti me kada se dva dragulja napadaju, Biuka i Ljubičića treba razvijati, a ne napadati. Ali, mi smo takvi, nestrpljivi. Koliko smo strastveni i fanatični, toliko sve želimo odmah i sada. Nema kod nas drugih boja osim bijele i crne. Nema sredine niti nijanse. Zato, kada prođeš ovaj grad, možeš raditi i igrati gdje god hoćeš - emotivno je zaključio Vulić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....