Bjelanović i Garcia u potrazi za novom ‘desetkom‘, Lekoueiry napustio Aldo Drosinu

Vrlo lijepo, rekli bi Istrijani zdravo, vrijeme uz buru, koja ipak prilično hladi. No, atmosfera na Drosini je prilično vruća događanjima.

Napokon se prelomila priča oko Beyatta Lekoueiryja, pa će momak, i nametom svoje uporne želje, karijeru nastaviti u Švicarskoj. Istra 1961 je financijski profitirala (i još će), dobila mirnoću u funkcioniranju, ali je dakako kvalitativno ipak izgubila. To je iz fokusa na igre Lekoueiryja iz jeseni, a kad bismo gledali utakmice s Dinamom i Goricom u ovom startu godine, onda je taj gubitak jednostavnije procesuirati. U klubu očito nisu bili na čistu da li riskirati s Mauritancem, pa ući u proljeće s nezadovoljnim igračem te umjesto na ljeto s višom cijenom prodaje imati 20-godišnjaka koji je “pao u učinku” i posljedično transfernom okviru. Bilo je već sličnih primjera i zato su procijenili u Vitoriji i na Drosini kako se neizbježnom ne može umaći, nego se najbolje što bolje prilagoditi. Istra, do daljnjeg, nije klub koji može računati na bitno veće transfere od ovog, čiji je okvir oko 2 milijuna eura (kao Bakrar, Perković, Žiković...). Kad iskorači natjecateljski, onda se ti limiti mogu pomicati prema većoj cijeni...

Sportski direktor Saša Bjelanović, sugeriraju to i potezi ove sezone, djeluje učinkovito. Takav je bio i prve sezone kada je još Garcia bio u Puli, a nakon prošle turbulentne i manje uspješne godine, opet su u tandemu. Bjelanović je u svakodnevnoj komunikaciji s trenerom, pogotovo u kontekstu selekcioniranja kadra. U srijedu su formalno predstavljena dva pojačanja koja su izazvala unisone stavove o “visokoj razini kvalitete” za Istru 1961. Josip Radošević i Stjepan Lončar su u najboljim godinama (30, 28) te ako budu maksimalno motivirani (a nema razloga da ne bude tako), nakon što se prilagode momčadi, treneru i novom im projektu, bit će i vrlo učinkoviti za željene zeleno-žute iskorake.

Treba zaboraviti na opciju promptnog iskoraka, kako u individualnom im doprinosu tako i momčadskom, jer optimizirane razine učinaka ovise o nizu faktora te ih nije moguće odmah sinkronizirati. Kako je Garcia uostalom od početka govorio, Istra je na početku procesa stvaranja nove igre i načina funkcioniranja, te će to sigurno izazivati gore-dolje izdanja dok se ne stabilizira situacija. To što je recimo Rijeka prodala više igrača te protiv Istre u nedjelju ima nekoliko suspenzija zbog kartona, ne znači da je odmah pulska momčad promijenila statusne odnose s kolegama s Rujevice. Osim tradicije, važniji je još faktor to što Zeleno-žuti u gostima kod Rijeke u pravilu “izgore” u velikoj želji već nakon prvog gola suparnika. Što ukazuje na manjak samopouzdanja i stabilnosti u pristupu i igri. Kroz nove igrače, trenera, igru, to se, kako je ukazivala i prva era Garcia, može početi mijenjati. No, ne odmah, bilo bi to prelako u nogometu...

Dok se u srijedu momčad mogla opustiti u slobodnom danu (od petka do nedjelje je devet dana između utakmica), neki su od pojačanja i igrača u procesu oporavka (Lawal) vježbali i nadoknađivali propušteno. Bjelanović i Garcia su, pak, imali i novo “vijećanje” jer odlaskom Lekoueiryja želi se angažirati jedan veznjak koji će imati slični profil (ne istu kvalitetu...) ofenzivnog potencijala. Važe se između 3-4 opcije iz inozemstva i na Garciji sa suradnicima će biti da prelomi koga dovesti...