Iz Splita su se vratili u zoru. Umorni zbog dugog i puta opterećenog radovima i preusmjeravanjima na lokalne ceste, ali kada se ostvari pobjeda (i) na Poljudu, sve je to lakše podnijeti. Istra 1961 juri kao brzi vlak. Pobjedom i nad četvrtim članom elitnog kvarteta, u seriji, što se nije još dogodilo u povijesti pulskog nogometa, zeleno-žuta škvadra potvrdila je višu vrijednost u ovoj sezoni.
Otkako se Gonzalo Garcia vratio u Pulu, u ovoj godini, učinak u 13 ligaških utakmica je sjajan. Istra ima 22 boda, pozitivnu gol-razliku (16:11), samo su Slaven Belupo (24) i Dinamo uspješniji (23). Za sada. U odnosu na Varaždin, primjerice, Istra je osvojila čak sedam bodova više. A govorimo o klubu koji je isto ugodno “iznenađenje” sezone. Istra je bila dominantna i polufinalu Kupa, u Rijeci, ali je nes(p)retno izgubila zbog jednog propusta, odnosno propuštenih prilika. Mogla je ovo biti godina prvog trofeja, podvlačimo “mogla”, jer isti slapovi komplimenata i trofejnih očekivanja ima i Slaven Belupo. Koji u ponedjeljak stiže na Drosinu, na kojoj je ove sezone već jednom slavio (3:2)...
Garcia: Nisam iznenađen iskorakom Istre
Gonzalo Garcia je, nakon što je odspavao nekoliko sati, odvojio vrijeme za SN. Čekao ga je i rekuperacijski trening, kontrola stanja momčadi, nema opuštanja jer u ponedjeljak je iznimno važan okršaj u ambiciji pohoda na četvrtu poziciju. Krenuli smo od jedne velike potvrde vrijednosti momčadi, njene igre i onog koji ih vodi, a to je izniman pljesak poljudskih tribina dok su se Zeleno-žuti upućivali u svlačionice, nakon podjele sreće s Demonima...
- Uh, jako je to lijepo za svakoga tko doživi takve komplimente od suparničkih navijača velikog kluba, na stadionu gdje je ambijent izuzetan, uvijek uz puno gledalište. No, vjerujte mi, najviše sam sretan zbog mojih igrača. Objektivno rečeno, sve lijepo što im se dogodi kroz pobjede, ovacije naših navijača i suparničkih, u medijima, sve su oni to zaslužili. Na treninzima, u pristupu radu, utakmicama, svakoj vrsti obveze, bespogovorno izvršavaju to na najbolji mogući način. Iznimno sam ponosan na ovu grupu igrača i uživam biti njihov trener. Osim što su odlični kao igrači, oni su skup jako dobrih ljudi, koji gaje međusobno odnose poput obiteljskih, pomažu jedni drugima i ta atmosfera među njima je u temelju ovih sretnih tjedana. Igraju dobro, ljudi uživaju gledati njihov nogomet, prepoznaju strast koju iskazuju u svakom momentu. I kad smo gubili neke utakmice ili nije išlo dobro, taj osjećaj koji imam za ovu grupu nije bio ništa manje snažan. To i publika prepoznaje. Jer možeš u jednoj krivoj akciji izgubiti nešto, ali to nije presudno za proces rasta i vrednovanja jedne momčadi - prenio je “terete” komplimenata trener na svoje igrače.
Jeste li možda iznenađeni razinom koje pokazuje Istra? Tu ste tek stotinjak dana...
- Prije svega ja sam sretan da sam tu, uz te dečke, u klubu i uz ove navijače. Takve emocije ne definira, pogotovo ne u početku, rezultat, iako pomaže naravno. No, ova grupa igrača, ponavljam, ima nešto posebno. Snažne su osobnosti, brzo upijaju, iskazuju glad za napretkom i, što je važno, slušaju i podređeni su 100 posto... Na temelju svega toga, uz potencijal koji imaju, jednim dijelom ipak nisam iznenađen s tim natjecateljskim iskorakom. Evo, i pred utakmicu u Splitu, bez obzira na snagu domaćina i veliku motivaciju u borbi za naslov, uz veliku podršku svojih navijača, osjećao sam da mi tu utakmicu možemo dobiti. Ako je momčad 100 posto fokusirana, s kvalitetama koje ima, ona može dobiti svakog. I, dakako, ako takvog pristupa nema, onda se može dogoditi suprotno sa svakim. Serija pobjeda s četiri najveća kluba potvrđuje da momci drže fokus i visoku razinu kvalitete igre.
Da, ali sada slijede vrlo važni dvoboji s konkurentima za četvrtu poziciju i klubovima ispod toga, gdje se i ovo proljeće prepoznaje određene manjkavosti Istre.
- Naš stav je jasan. Idemo utakmicu po utakmicu, mislimo i pripremamo samo prvu, o bilo čemu drugom ne razmišljamo dok ne uslijedi. S konkurencijom smo u tri boda ili izjednačeni, ono što je ne tako davno izgledalo nemoguće, sada se ostvaruje. Pritisak? Ne, ne bojim se grča zbog pritiska, jer mi radimo na tome da svaku sljedeću utakmicu, tko god je suparnik, budemo što bolji je moguće. Gdje će nas to odvesti, vidjet ćemo. I kad sam prošli put bio tu, pa smo bili nadomak četvrte pozicije, nismo uspjeli, ali prepoznao sam sreću navijača što smo ostvarili najbolji rezultat u povijesti. Našim ljudima momčad pruža sjajne emocije igrom, pristupom, hrabrom borbom protiv svakog. Rezultat je uvijek lijepa potvrda, ali nije uvijek sve. Ja tako gledam, dajemo sve od sebe, za što veći domet i super ako dođemo do četvrte pozicije. Nogomet je takav, možda se nešto može pogrešno dogoditi, usmjeriti, ali naposljetku ostaje nam ta sreća da smo radili dobre stvari. Tu sreću osjećam sada kao trener Istre. Opet.
Poraz u Kupu je ipak bio bolan, unatoč dominaciji u igri.
- Bolno je bilo prije svega zato što sam uvjeren da smo tu pobjedu zaslužili, uz priliku da u finalu pokušamo osvojiti prvi trofej. Nogomet je, međutim, takav, ima svoj put, zato je i tako strastveno i emotivno. Velika je stvar što nakon takvog udarca odmah ide druga utakmica, pa ti u goste dođe moćni Dinamo i onda odigraš onako sjajno i ostvariš veliku pobjedu. Doživljaj s našim navijačima vida sve rane. Koliko god je istina da je velika šteta što nismo ušli u finale.
Obitelj je bila za povratak u Pulu
Vratimo se u prosinac na trenutak. Kako ste zapravo obnovili brak s Istrom?
- Nema puno filozofije. Nazvao me Haritz Kuerejeta i jasno mi dao do znanja da žele da se vratim. Pritom su bili uporni, uvjerljivi u pokazivanju koliko to žele, vrlo korektni u pristupu, a tu najmanje mislim na ugovorne uvjete. Meni je Istra iz prve ere već ušla pod kožu, klub, grad, ljudi, koji su prema meni i obitelji bili maksimalni. Supruga i djeca, kad su čuli, među inima, opciju povratka u Pulu, svojom su reakcijom odmah usmjerili odluku. Imamo plan projekta, želje, očekivanja, atmosfera je odlična i važna. Kao kad sam imao osjećaj prije dvije godine da moram otići, tako sam sada osjetio da je dobro vratiti se. Ispuniti priču do kraja.
Jeste li imali neke posebne uvjete?
- Ne, osim tipičnih “mojih” želja, a to je da nema miješanja u moje kompetencije, da radimo timski, što ne znači da svi moramo imati isto mišljenje, ali moramo raditi zajedničku u interesu kluba. Projekt je kao i prvi put, a to je razvoj igrača, natjecateljski napredak i opći rast kluba. Klub ima španjolsku viziju organizacije i to sve dobro funkcionira. Očito je koliko Istra raste kao klub. Da bi se ispunjavalo proračun, treba i transferirati igrače, kao i svi klubovi, ali isto tako treba biti balans između prodaje i selekcije. Jer dobre igre i rezultati utječu na rast igrača, momčadi i njihovih vrijednosti, kao i na atmosferu oko kluba i projekta.
U odnosu na povijesno peto mjesto i grupu ondašnjih igrača, koja je sada razlika?
- Različite su momčadi, vrijeme. Najveća je razlika u brzini. Mi smo i tada imali sjajne prezentacije, recimo u Splitu smo imali kontrolu igre, čak i više nego u srijedu, ali nedostajalo je dubine da dođemo u završnicu i brže i s više igrača. Ovaj potencijal je sada u tom smislu sasvim drugačiji. Otuda i brži i okomitiji nogomet.
Znači, vaša filozofija igre ostaje ista? Ili ste se u nečemu promijenili? Imamo dojam da ste emotivno otvoreniji u vođenju.
- Filozofija nogometa je oduvijek kod mene ista, još od vremena kad sam bio igrač, a to je nadigravanje, ofenzivni nogomet s jasno definiranim obvezama u oba pravca. Naravno, za određeni stil igre ovisiš o kadru koji imaš. Prije smo u Istri od brzih imali samo Bakrara, danas je to bitno drugačije ne samo na krilima. Na treneru je da te potencijale iskoristi, da prilagodi igru da bi igrači dali najbolje od sebe, ali i da razvija određene odlike koje možda ni oni sami ne znaju da imaju, a ti ih kao trener prepoznaješ.
Sa sportskim direktorom Sašom Bjelanović suradnja je bila uspješna i u prvom mandatu.
- Takva je, i sada još bolja jer se jako dobro poznajemo. Saša je vrlo iskusan u nogometu, prošao je sve, ima takta i zna kada treba opustiti i pomoći situaciju. Njegov se doprinos prepoznaje u selekciji. Nova sezona? Fokusirani smo na ovaj finiš, pričali jesmo, a on je više u tom dijelu posla, što je logično.
Ljudi nam vjeruju, osjećamo to
Prvi mandat u Istri i sada drugi, razlike?
- Uh, u odnosu na prvu moju sezonu (2021./22.) i sada, to su dva različita planeta. Imamo bolje uvjete, kamp koji se još gradi, ali već je funkcionalan. Razlika je i u terenu na Drosini, koji je tada bio naš limit, a sada je pogodan za naš nogomet. Vidim i sve više ljudi na stadionu, drugačije je u odnosu na prije tri godine. Ljudi nam vjeruju, osjećamo to, uz nas su stalno i podržavaju, prate nas na gostovanjima i ta nam je podrška iznimno bitna. Kad igramo kod kuće, to je definitivno naša velika prednost.
Slaven Belupo i Varaždin ispiti su zrelosti. Neki se brinu da opet ne zapnete poslije velikih partija. I eventualne euforije pritiska.
- Prije svega, volim kako igra Slaven Belupo, kako funkcionira, kako ih vodi trener Kovačević. Super su, k tome vrlo iskusni. Stvaraju šanse, a suparniku malo dopuštaju. Svjesni smo da će biti iznimno teško. Varaždin je isto odličan, izuzetno neugodan jer prima malo golova, ne daje suparniku da se razmaše. Mi ćemo u tim, kao i ostalim utakmicama, težiti svom stilu igre i uz podršku naših navijača na Drosini truditi se ostvariti ciljeve. Euforije se ne bojim. Ljudi oko nas trebaju uživati i radovati se, i to što sada imaju priliku znači da smo nešto dobro napravili. Igrači će držati fokus, siguran sam, jer to stalno rade. Zadovoljstvo navijača i doživljaji u javnosti koji su vrlo pozitivni, mogu biti samo dodatna energija da se prevladaju teži trenuci unutar utakmica, kojih će sigurno biti. Sve to igrače može samo motivirati još i više. Zato, ponavljam, utakmicu po utakmicu, samo iduća je važna.
Bojite li se da se ne ispuše priča?
- Brojke nam daju za pravo vjerovati da ćemo u finišu biti na razini kao do sada. Jer nije slučajno što smo učinili proteklih tjedana. U nogometu, doduše, nema egzaktnosti osim rezultata, sve je moguće, ali rast očekivanja uz rast publike, mene to uvijek čini sretnim jer jedno je povezano s drugim. Jedinu bojazan sam imao kad sam došao prve godine i kada me ljudi nisu poznavali, pa ni igrači, a moraš uvjeriti sve da je tvoja filozofija igre dobra. Za nju je nužno vrijeme, volim dugoročnije razmišljati, ne samo u trenutku, pa dok te sredina ne upozna, postoji bojazan da nema strpljenja i ne prepoznaje taj proces. Mi se sada u Puli svi dobro znamo i zato smo i kliknuli svi zajedno prilično brzo. Jedan mogući poraz ili neispunjeno očekivanje to sigurno ne može promijeniti, kao ni sve dobro što je učinjeno protekla tri mjeseca. Ovi momci zaslužili su maksimalno povjerenje.
Dobro, a sada i pitanje koje postavljaju novinari na presicama poslije utakmice i potiču izjašnjavanje o želji dolaska u Dinamo, Hajduk ili gdje god. Tumače li pogrešno neke vaše stavove ili...?
- Moje su misli sve vezane uz Istru 1961. Ovdje sam sretan, zajedno s obitelji i 100 posto fokusiran na to kako što bolje pripremati momčad. Nikakvog plana i promišljanja o nečem drugom nema, osim onog koji sam prihvatio, i potpisao, u siječnju kada sam došao u Pulu. Imamo projekt, ideju kako to raditi i ostvariti i svu energiju usmjeravam u taj proces.
Znači da navijači Istre mogu biti mirni i da ćete barem još jednu sezonu ostati u Puli?
- Rekao sam vam u prethodnom odgovoru koja je moja ideja. Razumijem i pitanja novinara i pitanja navijača, svi smo dio nogometa i znamo kako stvari u njemu funkcioniraju. Može se dogoditi, primjerice, da zaredaš s porazima i onda klub želi promjene, navijači gunđaju, atmosfera se brzo promijeni. No, ponavljam, o tome ne razmišljam, niti gubim energiju. Isključivo sam orijentiran na rad i s ovom momčadi napraviti što više. Uživam, sretan sam, i, kako rekoh, volim dugoročnije priče.
Komentari (0)