Nakon utakmice u kojoj je još jednom bio match winner, kazao je između ostalog...

- Trebamo samo nastaviti ovako uživati u nogometu.

Kad bismo trebali uokviriti eru Ante Ercega u Puli, započetu službeno 4. kolovoza, a praktično u 7. kolu 26. kolovoza u Gorici (dva pogotka za 2:0), onda bismo upravo tu tezu istaknuli kao naslov. Uživati u nogometu! Iako, valja reći, nije Ercegova priča počela tako da bi odmah dala naslutiti ovu briljantnost njegova učinka i zaljubljenost navijača u neočekivanog im junaka.

Gonzalo Garcia je trener u pravom smislu te riječi. Trenira igrače, vodi računa o formi, spremnosti, hijerarhiji, načelima igre i sukladno tome slaže formaciju. Lani su mu doveli Diona Drenu Belja, u kojeg je malo tko vjerovao i u Osijeku i nekim sredinama koje ga nisu htjele, pa se slušalo “neće biti dobar ni za nas”. Garcia je u prvih pet kola više pripremao igrača za iskorak i svoje taktičke ideje, a onda ga protiv Osijeka u 6. kolu lansirao i ostalo je sve povijest.

Posvećen treningu

Nešto slično događa(lo) se s Ercegom ovo ljeto. Bitna razlika je u godinama, budući da je Beljo stigao s 19, a Erceg na pragu 33. godine. Beljo zdrav i gladan uspjeha, Erceg s teretom (doživljaja) godina, nakon teške ozljede i osam mjeseci oporavka zbog križnog ligamenta. Nije potrebno naglašavati da je vijest o njegovom mogućem angažmanu izazvala skeptičnost i to kako u klubu, tako i kod navijača. Upravo zbog doživljaja njegovih godina, ali i dvojbi koliko može nakon teške operacije, a ne zbog tehničke kvalitete igrača. Razumljive skepse, ali u takvim situacijama se vidi tko preuzima odgovornost i prepoznaje šansu za uspjeh priče...

- Imamo prilično mladu momčad, treba nam iskusniji igrač i u napadu. Pojavila se opcija Ercega i po mojem mišljenju to trebamo iskoristiti. Poznajem ga, on je ratnik i nije neozbiljan. Naprotiv, znam da je gotovo manijakalno posvećen treningu, brizi o sebi. Njegove su kvalitete za nas neupitne. Osjeti se skepsa u okruženju, ali prepušteno mi je da odlučim sam...

Tako je govorio Istrin sportski direktor Saša Bjelanović krajem srpnja, kada je već počelo prvenstvo, a nakon dogovora s igračem doveo ga je u Pulu.

Gonzalo Garcia ne brza s novim igračima, nego im dopušta prilagodbu, priprema na ono što traži u igri, pa je tako i Ercegu, slično kao Belji, odredio nekoliko utakmica pripreme. Prvo 24 minute s Osijekom, gdje je odmah dao naslutiti posebnost igre. Potom pet minuta u Šibeniku, što je prilično pogodilo igrača, pa se njegova odsutnost s Rijekom čak tumačila da nešto ne štima.

Promjena dimenzije

No, onda je došla utakmica u Gorici, gdje je Garcia poslao Ercega na teren opet 24 minute prije kraja, ali je efekt bio sjajan. Gol iz igre, gol iz slobodnjaka, još jedan gol poništen, ali bila je to promocija “aktualnog” Ercega. U iduće tri utakmice opet je bio strijelac i tako je započela velika ljubav Istre i njenih navijača s novim junakom zeleno-žute zbilje.

Istra i Erceg jednostavno su kliknuli, a isto bismo mogli kazati i u odnosu Garcia - Erceg.

- Poseban je tip, znalac, a što je ključno, Ante je ratnik. On zbilja mijenja našu dimenziju i vuče druge da tako razmišljaju. Hrabro u borbu sa svakim...

Snaga kreativnosti

Erceg nije razuvjerio samo skeptične u Puli i Istri, on je svojom igrom, golovima i naslovnim rolama demantirao sve one konzervativce koji u igračima od 31-32 godine vide veterane, bez motiva osim da uhvate još poneki euro. Erceg je demantirao i one moderniste koji nogomet tretiraju kao atletsku disciplinu, pa su zanemarili snagu igre, mašte, poteza, kreativnosti. Naposljetku je Ercegov novi iskorak najbolja potvrda što znači kada momčad igra nogomet, skladno i kolektivno, pa na površinu izbaci kvalitetne individualce.