Bio je puno boljeg raspoloženja prije utakmice na Rujevici, nego poslije kad smo zgotovili analizu njegovih prvih pola godine u Puli i projektu Istra 1961. Kratko se samo vratio na izgubljenu borbu u Rijeci...
- Baš sam frustriran kad tako izgubimo meč u kojem smo bili na pragu pozitivnog ishoda. Rujevica je kao lajt motiv priča Istre ove polusezone.
U press-centru na Drosini, 38-godišnji Urugvajac sa španjolskom putovnicom (roditelji Španjolci) Gonzalo Garcia pretresao je hrvatsko iskustvo od lipnja mjeseca...
- Prvi zbir je zadovoljavajući. Radili smo zdušno i naporno pola godine na stvaranju ideje igre, filozofiji nogometa kojem stremimo. Mislim da smo bodovno u zadovoljavajućim okvirima, iako sam apsolutno uvjeren u jednu stvar. Svih 18 bodova smo itekako zaslužili, ali smo zato prosuli neke bodove koje smo trebali imati na kontu. Nitko nam ništa nije poklonio, za razliku od nas drugima, a uz to smo bivali brutalno kažnjeni za svaku pogrešku. Kao i sada u Rijeci. No, stvaranje momčadi i natjecateljske uspješnosti je proces. Nastavit ćemo raditi na tom planu.”
Borba do kraja
Sada ste iskusni poznavatelj Prve HNL. Dojmovi?
- Vrlo teška liga, natjecateljski baš jako izazovna. Imate četiri velika kluba koji strše po svim pitanjima, potom dva odlično organizirana kluba, a onda je grupa nas četiri iz donjeg dijela s kojima se borimo za iskorake. Slaven Belupo je iskusan, Šibenik ima četiri-pet odličnih igrača koji mogu igrati i u većim klubovima. Mi smo tu, s puno mladih igrača koje razvijamo, mislim da smo i među najmlađima uz HD. Ovo je liga u kojoj je svaka utakmica borba do kraja i gdje se odmah kažnjavaju propusti. I, kako pokazuju bodovni odnosi, postoji možda prevelika razlika u razredima, što vjerojatno nije dobro za ukupnu ligu...
Bili ste trener Twentea, igrali ste u Eredivisie, usporedba s HNL-om?
- Prije svega je razlika u formatu lige. U Nizozemskoj je 18 prvoligaša, lakše je igrati. Ušao sam s Twenteom u prvu ligu i ostvarili smo dobre rezultate s gro mladih igrača koji su igrali drugu ligu. Ovdje je sve puno teže jer je manja liga. U njoj imate 5-6 vrlo jakih momčadi i u tim dvobojima se izuzetno potrošite energetski, a onda u mečevima sa sebi ravnima jednostavno ne smijete pogriješiti jer slijede veliki natjecateljski problemi. U Nizozemskoj imate 4-5 klubova koji odskaču, ali se unutar ostalih 13-14 može odraditi dobro prvenstvo. Ovdje su igrači fizički jaki i na tom segmentu se puno igra, dok su u Nizozemskoj oni manje snažni, ali su dinamičniji i brži. Imaju svoje razine trke i automatiziranih akcija prioritetno preko krila. U HNL-u su snažni dueli, ali se tehnički više i raznovrsnije igra. Po tom segmentu je hrvatska liga sličnija španjolskoj.
Što vas je pozitivno, a što negativno iznenadilo?
- Pozitivno je dojam snaga ova četiri velika kluba, njihove infrastrukture i ukupne jačine. No, posebno me dojmilo što i u manjim klubovima imate odlične igrače, kao što sam spomenuo slučaj Šibenika. Možda jedini pravi minus je što ovu kvalitetom jaku ligu, fizički vrlo zahtjevnu, prati manji broj gledatelja. Za atmosferu oko HNL-a mali broj gledatelja je demotivirajući faktor. No, kako je dolazim iz Urugvaja, koji je također male populacije (3,4 milijuna op.p.), mogu razumjeti da nema dovoljno ljudi, odnosno, navijača za sve.
Jesu li okviri projekta kojim su vas privukli u Pulu ispunjeni?
- Mislim da jesu, temeljno je razvijati mlade domaće igrače, naravno, uz podršku iskusnijih, koji će im to olakšati. Neki igrači prije sazrijevaju, drugi kasnije, a unutar tog procesa stvaramo igru i identitet te stalno težimo napredovanju. Mislim da se, primjerice, na Lisici i Belji vide očiti napredci, među inima što su ušli u selekciju U-21 i U-19, gdje se ustalio i Perković. Na Miškoviću, Hujberu, koji su u početku manje igrali, vidimo drugi primjer kako napreduju igrači u učinku i statusu. Ono što moram stalno naglašavati jest to da su stvarno svi zdušno radili i trudili se. Sretan sam jer nismo imali ni jedno iskakanje iz disciplinskih razloga.
Jasno vam je da navijačko okruženje traži iskorake. Kako ga postići u nastavku sezone?
- U klubu će ovog tjedna odgovorni ljudi sportskog sektora odraditi sastanke i analizirati kompletnu situaciju. To će biti u Vitoriji. Kao trener sam razgovarao s Andresom Jornetom, koji je delegiran od Alavesa da bude u Puli poveznica struke. S njim mi se doista lakše dogovarati jer osim što je iskusan u ovakvom poslu, iako mlad po godinama, jednostavnije prenosi odgovornima u Vitoriji što se ovdje događa.
Jeste li upoznati što smjeraju učiniti?
- Svoje sam analize i ideje kazao, oni znaju moje stavove. Sada je na klubu da povlači svoje poteze. Moj status? Nisu mi ništa rekli negativno, vidjet ćemo nakon zaključaka sportske direkcije. No, vjerujem da su zadovoljni jer smo solidne bodovne zalihe i više je mladih igrača napredovalo. Kako god bilo dalje s igračkim kadrom, nastavit ću raditi zdušno kao i proteklih pola godine da ti momci napreduju. Uvjeren sam da će u drugom dijelu svi oni koji budu tu biti bolji nego jesenas jer je to logično nakon svega što su prošli od lipnja.
Gužva na treninzima
Rekli ste nam u više navrata da roster treba skratiti, a produžiti klupu igračima koji su odmah spremni nešto donijeti...
- Činjenica jest da smo na treninzima imali dosta gužve sve dok se nismo počeli osipati zbog ozljeda. Sada prvo treba vidjeti koji su igrači nezadovoljni i žele promijeniti sredinu jer manje igraju. Znam da ima interesa za neke igrače koji su bili vrlo dobri ove jeseni. U svakom slučaju sam uvjerenja da bi bilo jako dobro dovesti igrače koji nam mogu donijeti nešto više u igri. Ne znam što će biti s ozlijeđenima kao Matić, Blagojević, Navarro, kad će se oporaviti... Trebamo alternative i sigurno je da uobičajena fraza o barem jednom pojačanju po svakoj liniji ima i za nas logiku. Da trebamo prorijediti svlačionicu i to je točno, među inima i kako bi mladi kao Rovis, Vujnović i drugi imali više prostora u momčadi, te više pažnje struke na treningu.
Dojmljivi planovi
Imamo dojam da polažete puno nade u klupskog direktora Jorneta?
- Razgovarali smo puno i vidim da ima dojmljive planove i na tragu svega što pričamo. On je prošao velika iskustva u argentinskom klubu Talleres de Cordoba. Prije sedam godina bili su u nižim ligama, a onda su se digli do nedavnog finala lige s Boca Juniorsom. Selekcionirali su velike talente, transferirali dosta igrača i uložili u infrastrukturu. Imaju veliki kamp, posebne uvjete za mlade igrače. Jornetovo iskustvo je dobro došlo i u Orlandu u MLS-u. Poziv u Europu ga je jako motivirao da pokaže sve ono dobro što je činio u Talleresu i Americi.
Ne možete biti malo konkretniji po pitanju igrača?
- Ne mogu, između ostalog jer nisam upoznat s dinamikom razgovora, kako igrača koji su sada u klubu, tako i onih koji su u fokusu za eventualno dovođenje. Jornet je dosta putovao Hrvatskom i okruženjem, skautirao, vidim da je doista organiziran. Uz pomoć Darija Dabca, koji zna ovdašnje tržište, Jornet je češljao i talente drugdje. Postoji popis zanimljivih igrača, neke sam pogledao na snimkama da iskažem svoj stav, prvenstveno u smislu profila igre. No, odluke u svakom pogledu igračkog kadra tek se trebaju donijeti. Znate da je prvo važno vidjeti tko ide, a onda kako će se popuniti roster.