Iako se činilo da se Hajduk pogotkom s bijele točke vratio u utakmicu nakon što je bio dva pogotka u deficitu, nade Splićana u veliki preokret ugasio je 21-godišnji Nigerijac.
Ibrahim Bravo Aliyu u kasnoj fazi dvoboja dvaput je "probio" Ivana Lučića i režirao prvo slavlje Lokomotive protiv "bijelih" nakon siječnja 2021. Junak velikog trijumfa momčadi s Kajzerice javio nam se jutro nakon svoje (po)najbolje partije u još uvijek mladoj karijeri.
- Osjećaj je odličan, kako za mene, tako i za cijelu momčad. Puno nam znači ta pobjeda na Poljudu. Sigurno da su mi ovo najvažniji golovi u karijeri, a mislim da je to bila i jedna od mojih najboljih utakmica u karijeri, sigurno najbolja u sezoni - kaže Bravo Aliyu, koji nam objašnjava kako je taj nadimak dobio još u ranoj fazi karijere u rodnoj državi.
Chago ga doveo u Zagreb
- Tako su me odavno prozvali, primarno zato što sam radio puno dobrih stvari na terenu tada, pa je tako i ostalo "Bravo" - reklo je krilo Lokomotive, pomalo stidljivo u svojim odgovorima na naša pitanja.
Dok zaljubljenici u hrvatski nogomet možda imaju dojam kako je puno duže član HNL-a, Aliyu je sredinom veljače obilježio treću godišnjicu od dolaska u Hrvatsku. U prošlosti je prvi razred hrvatskog nogometa odisao s puno više igrača iz inozemstva, no ta se brojka ipak smanjila u prethodnim sezonama. Za Aliyuov prelazak stepenice iz afričkog u europski nogomet, zaslužno je jedno dobro nam poznato ime.
- Tu sam već tri godine, a za moj dolazak zaslužan je Mathias Chago, on me doveo u Zagreb. Nisam znao puno o Hrvatskoj, odnosno, nisam znao ništa osim činjenice da su izgubili u finalu Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji i osvojili srebrnu medalju - usput je i istaknuo kako mu je najdraži "vatreni" definitivno Luka Modrić, ali cijeni i Matea Kovačića, a nije ni skrivao želju da mu je san u budućnosti odjenuti i dres Nigerije.
Na pitanje o dojmovima o elitnom rangu hrvatskog nogometa, imao je samo riječi hvale, a posebno je izdvojio dva igrača.
- Liga je zaista dobra. Ima puno mladih talenata. Naravno, i mi smo mladi, a ako zadržimo ovu mladu jezgru i nastavimo raditi ovako dobre stvari, sigurno da ćemo u budućnosti biti još i bolji. Do kraja sezone želim dati sve od sebe za momčad i, naravno, zabiti što više pogodaka. Kad je riječ o igračima u HNL-u, Luka Ivanušec je odličan, a protiv Dinama mi je najteže igrati. S druge strane, od obrambenih igrača bilo mi je teško nedavno igrati protiv Andrije Vukčevića iz Rijeke, zaista je brz i jak, nije mi bilo lako - rekao je Aliyu, imajući manjih problema s prisjećanjem imena lijevog beka momčadi s Kvarnera.
Iz akademije do reprezentacije
Upravo protiv Dinama na Maksimiru, u dvoboju za Kup prošle srijede, Aliyu je stigao u fokus nakon jedne situacije pred Livakovićevim vratima. Nakon brze akcije "lokosa", Luka Stojković skrenuo je loptu, a činilo se kako je taj dodir bio dovoljan da lopta završi u mreži, međutim Aliyu ju je dotaknuo tik ispred linije, skrenuo u gol, a pomoćni sudac digao je zastavicu i označio zaleđe. Nije najbolje njegovim suigračima tada sjeo taj potez, međutim, tvrdi kako se ne osjeća krivim.
- Sjećam se te situacije, ali njegov udarac nije išao u gol. Lopta bi završila u vratnici ili pored vrata, zato sam ju dotaknuo. Naravno da ju ne bih dirao da je išla u gol - objasnio je.
Otkrio nam je kako je jedno od desetero djece u obitelji, ima puno braće i sestara, a nogomet je počeo igrati kao i sva druga djeca.
- Kad sam bio mali, igrao sam nogomet na ulici s prijateljima, poput svih ostalih. Nakon toga, počeo sam igrati u akademiji Footwork, a dobio sam priliku zaigrati i za reprezentaciju Nigerije do 17 godina, a zatim i za reprezentaciju do 20 godina.
S obzirom na to kako je već tri godine u Zagrebu, dotaknuli smo se i Lijepe naše. Našeg sugovornika upitali smo o poznavanju jezika, omiljenoj hrani, prebivalištu…
Prva lekcija hrvatskog: psovke i uvrede
- Govorim malo (govori nam na hrvatskom i nastavlja na engleskom, nap. a.), kad sam došao, prvo su me učili psovke i uvrede (smijeh). Iako ne govorim puno, razumijem dosta. Zagreb je jako dobar grad, ljudi su zaista dobri i pristojni, to mi se jako sviđa. Volim jesti njoke sa sirom, a volim i ćevape.
Kao i većini nogometaša, san mu je zaigrati u najjačoj ligi svijeta, a uzor mu je tri godine stariji ofenzivac.
- Volio bih zaigrati u Premier ligi, ali i La Ligi, Serie A… Najdraži klub mi je Real Madrid, a od uzora bih istaknuo Mbappéa. Uvijek volim gledati kada on igra, nastojim kopirati neke njegove poteze, uvijek se nešto može naučiti - zaključio je vrlo simpatični Aliyu.