Najviše nastupa u karijeri Mario Šitum (33) odradio je u dresu Dinama. Kaže, jedino žali što nije ušao u ‘klub 100‘, nedostajalo mu je samo 10 utakmica prije nego što će na zimu 2020. otići u Kayserispor i operirati po Italiji (Reggina, Cosenza, Catanzaro). Ljetos se vratio u Lokomotivu, zbog obitelji i emocionalnog "dugovanja" prema klubu s kojim će u posljednjem susretu ove godine napasti upravo Modre. U vjeri da se može ponoviti scenario iz prve utakmice (2:1).
- Motivacija protiv takvog kluba uvijek je malo veća, nadamo se pozitivnom rezultatu. Ja sam uživao u Dinamu, nama Zagrepčanima ta je pobjeda uvijek gorko-slatka, ali na terenu ne puštaš ni rođenom bratu. Svi koji odrastaju u Zagrebu imaju jedan cilj, a to je igrati za Modre. Možemo navijati, ali posao je posao - kaže nam Šitum putem telefonske žice, uz dodatak da će sigurno biti toplih pozdrava jer u prijateljskim je odnosima s Mišićem, Kulenovićem, Perićem...
Kako nakon osam utakmica bez pobjede okrenuti moment na svoju stranu?
- Prije svega, to je više kriza igre nego rezultata. Od tih osam, jednu do dvije smo baš kiksali, u svim ostalima zaslužili bolje. Naravno, pričamo unutar svlačionice da samo dobra igra nije dovoljna, treba izgraditi i rezultat. Plaćamo danak jer imamo mladu ekipu, to je cijena razvoja igrača. Bio bih zabrinutiji da smo u podređenom položaju, da se samo branimo i gubimo... No, bilo je tu i nesretnih okolnosti, od nekih udaraca koji su trebali završiti "u kukuruzu" pa se odbili u gol, do magle u Varaždinu zbog koje nisam vidio do centra. Suludo je da se to uopće igralo. Na kraju, tko te pita? Nema opravdanja, tablica je jedino mjerilo, a ispred nas još puno utakmica.
Iza vas, pak, poraz od Hajduka?
- Žao mi je što smo bili ispod naše razine. Preuzimam odgovornost za poraz, trebaju i svi igrači jer treneri su dobro pripremili utakmicu. Hajduk nas ni sa čime nije iznenadio, sve smo znali i sukladno tome se pripremali, ali nismo odigrali na razini.
Koliko želite govoriti o situaciji s Rebićevim laktom i - kako su iz vašeg kluba poručili - klimavom zubu?
- Smiješno mi je da se o tome priča. Razumijem da ljude zabavlja, ali situacija ne može biti jasnija. Igram nogomet 15 godina, kad napadač udara obrambenog u glavu, to je prekršaj. Rebu cijenim kao čovjeka i igrača, igrali smo zajedno i znam da nije namjerno, što mi je i sam rekao, uz to je poručio i da misli da me nije udario jako. Tko god je igrao nogomet i na terminima, kristalno mu je jasno. Zašto je uopće upitno klima li mi se zub ili mi je razbio cijela usta? Nije to povlačenje za dres ili klizeći start, pa da pričamo o intenzitetu. Samo mi je žao da je iz te akcije stigao pogodak pa se priča ovako zakotrljala - kazao je pa posebno istaknuo:
- Suce se previše naglašava, stavljamo im preveliki teret! Nisu oni došli suditi ni za Hajduk ni Lokose, niti su njihove odluke razlog našeg poraza, nego je to kvaliteta suparnika. Ja suce poštujem, svi griješimo i sve je OK. Neka se Komisija time bavi. Dugo godina sam igrao vani, i tamo se griješi unatoč VAR-u. Istina, 1+1 uvijek je 2, sada ponekad nije jer više ni ne znaš što je, recimo, kažnjiva ruka. Moj je stav da je suđenje na dobroj razini i da napreduje, a mi u Hrvatskoj imamo potrebu potencirati svaku glupost. Vani nam se svi dive, a unutra smo skloni negativi. Zato već dugo i ne pratim medije, nekad su stručni komentari bili važniji od "barskih spika".
Sjećanja na Dinamo vedrije su teme?
- Tri Lige prvaka, europsko proljeće, četvrtfinale s Benficom... Sve to mami osmijeh na lice. Vraćao sam se nekoliko puta s posudbi, borio za poziciju pored dosta igrača... No, dobivao sam prilike okolnim putem. Jedno predivno razdoblje za zagrebačkog dečka, ponos za čitavu obitelj. Vrhunski "od a do ž", od predsjednika do čistačica. Nije vam, što se kaže, falilo ni ptičjeg mlijeka - prisjeća se bek i krilni napadač.
- Zašto sam otišao? Kratko i jasno, trbuhom za kruhom. Dobio sam prvog sina, imao puno bolju financijsku ponudu iz Turske. Tada mi je bilo 28 godina, osjetio sam da je posljednji vlak za ozbiljan ugovor. S Kayserisporom smo izborili ostanak s Robertom Prosinečkim, kojem iz tko zna kojeg razloga nisu produžili ugovor. Tako to obično piva u Turskoj... Došli su novi direktori i treneri, pa se i meni zahvalili, isplatili me i završio sam pet godina u Italiji.
Bili ste na Čizmi i ranije, kod Nenada Bjelice u Speziji kao posuđeni igrač Dinama, te ga do danas iznimno cijenite?
- Odmah smo kliknuli, napravili velike uspjehe, malo je nedostajalo do plasmana u Serie A jer smo dva puta igrali play-off za promociju. Dobili smo i Romu u Kupu... S Bjelicom sam surađivao i u Lechu, šećer na kraju bila je zajednička epizoda u Dinamu. Bjelica je trener svjetskog kalibra, priča pet-šest jezika, u svakom trenu zna pristupiti igračima i dati savjet. Pun je razumijevanja. Ima tu sličnosti i s Nikicom Jelavićem, naravno i razlike u smislu stila igre.
Nakon Italije, opet Kajzerica gdje ste dijelom i odrastali?
- Kramarić, Brozović, Pjaca... Bilo nas je koliko hoćeš, strašne su to karijere. Ljudi nisu svjesni koliko Lokosi znače za hrvatski nogomet, promatraju ga samo kroz medije i bitno im je klima li se zub ili ne... Posudba u Lokose tada je bila logičan slijed. Ako kao 17-godišnji Zagrepčanin ne možeš igrati za Dinamo, Lokomotiva je logičan slijed. Tu te čekaju utakmice i borbe. Bez tog koraka, ne bih stigao daleko. Stepenice mogu preskakati samo neviđeni talenti poput Gvardiola, ali za nas 99 posto Lokomotiva je bila krucijalna. Brozović, Majer, Budimir, Ivanušec... da ne nabrajam - kaže prije nego što će podvući:
- Dužan sam vratiti tom klubu, jer su vjerovali u mene i dali mi šansu, a mi smo odgovorili drugim mjestom u prvenstvu i Kupu. Ako ti netko kao anonimcu da šansu, onda je u ovim godinama želiš vratiti. Ne mislim to samo ja, nego svi mi senatori u klubu, koji smo tu da pomognemo mladima kao što je klub pomogao nama. Pogledajte Diopa i Stojakovića, gdje su bili prošle sezone, a gdje sad? Pa Krivaka... Duboko u nama senatorima krije se zahvalnost i ovako je želimo ispoljiti. Sada su se stvari malo zakomplicirale, željno iščekujemo novu pobjedu. Nema panike, tek je polovica sezone - zaključuje Mario Šitum, na čija bi se prizemna razmišljanja o "gorućim temama" mnogi mogli ugledati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....