Filip Krovinović velika je uzdanica Hajduka u završnici sezone, vječno nasmijani mladić, najveći je pozitivac u momčadi, spada u trolist asova „bijelih” što guraju prema trofejima. Na dva fronta prema - duploj kruni.
Tako je, kako je, Hajduk je u trci za titulom, u kvartetu kandidata, a igra i finale kupa u Poljudu. Dakle, možeš stišavat gas euforije koliko hoćeš, međutim činjenice su tu, piše Slobodna Dalmacija.
"Ma da, naravno da smo u igri za oba trofeja, ali ono što je važno jest da ne smijemo bit egocentrični, sebični i bahati, kao da samo mi postojimo. Nego, respektirat protivnike, bit maksimalno fokusirani na svaku iduću utakmicu."
Dobro, to su fraze, užasavamo se fraza...
"Nije fraza. Biti fokusiran. To nam je glavni moto i u svlačionici, na treningu. Koncentracija. Naravno da želimo osvojiti. Ja volim osvajati. Ne bih došao ovdje da ne vjerujem u titulu od prvog dana. Ali, pustimo velike riječi, to treba pokazati."
Je li onda gostovanje u Osijeku presudno?
"Teška riječ. Svaka je presudna. Moramo bit jači od mentaliteta koji kaže da je svaka biti il' ne biti. Kakvog bi imalo smisla dobit Osijek, a onda kod kuće iduću ne dobit? Svaka je finale, to vam želim reći."
Kako će biti u Osijeku?
"Pa... Bit će... Ovoga... Bit će jako teško! Osijek ima sposobne momke koji su „capable”, što bi rekli Englezi. Sposobni su. Ali, mi smo fokusirani."
Bilo bi važno pobijedit baš sad u Osijeku?
"Slažem se u potpunosti."
Pritisak, imperativ?
"Volim pritisak. To je nogomet. Zbog toga se i igra. Osjećam odgovornost, ali bez pritiska nema smisla igrat. Trener očekuje puno i ja to volim i prihvaćam. Pa zbog toga smo svi tu!"
Jeste li se odmorili u reprezentativnoj pauzi, izliječili?
"Jesam, ozljeda je prošlost, imali smo četiri slobodna dana, ja sam bio u Zagrebu i privatno svaki dan trenirao. I vratio se. Pun elana, entuzijazma i energije. Triput na E."
Bili ste ozlijeđeni?
"Tri tjedna, predugo, istegao sam butni mišić prije Slaven Belupa, žicnulo me i mislim si nešto je malo, odmah sam stao. Pa ipak se pauza otegla. Tri tekme me nije bilo. Sad je konačno sve u redu", priča Filip, slova teku u potocima. Uskačemo:
Jedva su vas dočekali, navijači pogotovo, kad vi ne igrate ne igra ni Hajduk. Odnosno, kad igrate, to je to...
"A ne mogu ja o tome suditi, to je na vama."
Pa evo, kažemo, kad vas nije bilo nestale su i pobjede. Kao ujesen u doba Jensa Gustafssona, jesen Jensa obilježio je vaš izostanak. Srećom po Valdasa vratili ste se.
"Dobro smo sjeli Livaja, Nikola Kalinić i ja. Prva da smo igrali svi skupa. Rekao sam, hej, brate, napokon! Nikola je rekao, to je to. Ja sam im najavio da ću ih vodit, ja ih gledam licem, ja ću vam govorit pazi leđa, otvaraj lijevo, desno, kad se treba povući..."
Vi ste onda kao trener na terenu?
"Dogovaramo da sve štima. Volim pomagati suigračima na terenu i pričati. Baš sam uživao sad protiv Lokmotive, išlo nas je."
Nikola Kalinić i Livaja?
"Da, treba li to uopće pitati, naravno da mogu igrati skupa."
Vi iza njih, to je tercet magije, čarobni trokut Hajduka. Osijek ima Mierez, Caktaš, Lovrić...
"Pa ne znam je li to za usporedbu. Mi smo mi."
Postigli ste gol lijevom nogom Lokomotivi, to je bila posebna priča?
"Da, forsirao me trener Pernar kao dječaka, daj Filip, pucaj lijevom, ti to možeš neka si dešnjak. Bili smo u Lokomotivi, u „kikićima” kako se zovu najmlađi uzrasti, sa mnom i Karlo Bartolec koji je sad u Osijeku... I trener me doziva da ja pucam lijevom.. Zatvorio sam oči i šutnuo i bio je dobar udarac. Svaki put kad mi dođe na lijevu nogu toga se sjetim. Trener Pernar me forsirao i hvala mu na tome. Bio je na utakmici i kud baš Lokomotivi da zabijem, smijali smo se, a on kaže kad smo već izgubili neka si nam ti zabio lijevom..."
Baka Marka nije bila?
"Ja zabijem gol i tražim je pogledom u loži, a nje nije bilo. Mislio sam da je tu. Znao sam da je došla u Split da bude prvi put u Poljudu da me ovdje gleda, ali je osjetila prehladu i ostala u stanu na Žnjanu. Hvala na pitanju, dobro je sada."
To je posebna veza, to s bakom, vi ste joj najdraži unuk...
"Pratila me gdje god je mogla. U Portugalu je bila kod mene dva tjedna. U Englesku nije išla zbog korone. Sad mora bit i prvi put u Poljudu, a u Kranjčevićevu je dolazila stalno."
Kad ste zabili i gledali gdje je baka Marka, trčali ste u zagrljaj Subašiću?
"Suba i ja imamo poseban dogovor, on me hrabri da pucam iz daleka, kad propustim priliku kaže mi ljubavi, nismo se tako dogovorili. Pa onda kad zabijem moram trčati njemu u zagrljaj, takav je dogovor. Prvo njemu, onda treneru."
S njim ste najbolji?
"Sa Subom, Kalom i Kalom. Subašić i dvojica Kalinića. Meljo Melnjak, pa Katić i Simić živimo u istoj kući na Žnjanu i posebno smo dobri. Ali, dobar sa svima."
Dugo ste u Splitu, zavoljeli ste ga...
"Volio sam ga oduvijek, doći, prošetati, a sad ga istražujem. Volim obilaziti ono što ne znam, naučiti, uz obalu, na planinu. Kaže mi otac da moram posjetiti Klis, tvrđavu. Kad sam dolazio otac Jasenko je rekao vidiš ovo je Kozjak, a ovo Mosor, dalje je Biokovo. Pa me ispitao idući put, ha, ha, ha. Obećao me vodit i u Sinj i na Svilaju i na Dinaru, sjevernije, gdje je sve ratovao."
Što ste već istražili?
"Koji je najveći kvart u Splitu."
Pujanke?
"E nisu. Ja sam čuo Mejaši! Tražio sam i gdje ima najviše Torcide, u kojem kvartu i kažu mi u svakom. Drago mi je ići put Stobreča, ali i prema Bačvicama. Pitao sam i što je to Varoš, jesu li se tu iselili prvi iz Dioklecijanove palače..."
A jeste li bili u kazalištu?
"Jesam! Gledao sam Orašara. To je čudo predstava."
S djevojkom?
"Ne, nemam djevojku. Ja sam singl."
Igrač iz veze, a bez veze. Odnosno, nije u vezi...
"Hahahaha, dobra vam je ta..."
Hoćemo li se ovako smijati i u nedjelju navečer?
"Maksimalno smo fokusirani!"
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....