I tako. Na Opus Areni i dalje, da parafraziramo Balaševića, ‘‘prosipaju bodove i ugled k‘o pijan dinare‘‘. Sada se osladila i Gorica, iako bi se ono što smo u subotu vidjeli moglo nazvati i svojevrsnom sportskom nepravdom, a s obzirom na dekadentan, štoviše, moglo bi se reći i degutantan nogomet kojeg su od prve minute odlučili primijeniti gosti.
No, Osijek je danas u takvom stanju da mu je i sreća okrenula leđa, a čak im ni igrač više nije bio dovoljan da do prve pobjede nakon dva i pol mjeseca dođu protiv takvog suparnika, kojeg su, uzgred, i zadnjeg pobijedili još tamo u vrijeme kratkih rukava. Ipak, za ono što im se dogodilo Željko Sopić i igrači mogu smatrati odgovornima samo sebe, što se pogotovo odnosi na prvo poluvrijeme u kojem nismo vidjeli ništa od onoga što bi Sopić želio i što uporno i u javnim istupima traži – nismo vidjeli ratnike na terenu.
Nije Sopić do danas, nažalost, uspio dio sebe i svog karaktera transformirati u igrače Osijeka. To je, pak, bilo dovoljno momčadi Marija Carevića da, unatoč antinogometu kojeg su prezentirali, zahvaljujući sjajnoj reakciji svog ‘ratnika‘ Jakova Filipovića za njegov prvijenac – kome drugome nego klubu u kojem je prošao kompletnu školu nogometa, ali za prvu momčad nikada nije zaigrao – dođu do boda kojemu su prema prikazanome očito težili cijeli protekli tjedan. I to zapravo puno više govori o Osijeku nego o Gorici.
Jest, preokrenula se u drugom poluvremenu situacija, pomoglo je i isključenje Stefana Perića nakon brutalnog starta na raspoloženom i razigranom Antonu Matkoviću (izgubljeni sudac Patrik Pavlešić trebao je odmah vidjeti da je to start za crveni karton), stisnuli su ‘‘bijelo-plavi‘‘ goste u njihov kazneni prostor, ali više od izjednačujućeg gola Matkovića i vratnice koju je pogodio Stjopa Mkrtčjan nisu mogli ni znali učiniti. Pa je tako u sjeni ostao i jubilarni 300. nastup kapetana Vedrana Jugovića, kojemu na tome iskreno čestitamo, iako znamo da bi mu pobjeda bila najljepša čestitka.
Tako je Osijek opet prikovan za dno u polusezoni u kojoj su na površinu izbile i na naplatu došle sve nelogičnosti i krivi potezi koje su unazad tri godine vukli u klupskim uredima. Već smo u više navrata pisali o tome i nema smisla ponavljati sve greške u segmentu sportske politike učinjene od rujna 2022. godine naovamo. To je voda koja je odavno otekla niz Dravu. Sada je pravo pitanje kako zaustaviti ovaj negativan trend koji velikom brzinom vuče klub i sve oko njega na samo dno. Navijači svoj stav već mjesecima jasno komuniciraju.
U subotu su bili još jasniji, doduše tek od drugog poluvremena, jer su se u prvome očito odmarali od napornog radnog tjedna i prekovremenih sati u pripremi nekoliko stotina kartona s različitim natpisima o stanju u klubu. Bilo je tu svega, od grubih riječi i uvreda na račun uprave i igrača do crnog humora, sarkazma, ironije i humora na vlastiti račun. Ipak, u drugom poluvremenu, uz uobičajeni set negativnih poruka klupskoj upravi, momčad je dobila podršku s tribina, kao što bi to uostalom trebalo biti na svakoj utakmici. Kao što bi, uostalom, svaki navijač Osijeka, ako se doista smatra i naziva navijačem, trebao biti na stadionu na svakoj utakmici, ako nije bolestan, na poslu ili ima neku neodgodivu obavezu. No, i to je jedan od problema nogometnog Osijeka. U ovom je gradu previše simpatizera, a premalo navijača, ali tu već ulazimo u sociološku sferu, pa ćemo se tu i zaustaviti.
Uglavnom, navijači imaju pravo tražiti da im klub bude bolji, imaju pravo prozivati one koje smatraju odgovornima za ono što ne valja, pa tako imaju pravo tražiti i odlazak uprave. Pogotovo kada za to imaju i argumente. No, Osijek je privatan klub u inozemnim rukama. Zašto? Zato što se u Hrvatskoj, pa tako ni u Osijeku, nije našao nitko tko bi bio zainteresiran kupiti ga i uložiti svoj novac u njega.
Zato je tu privatni vlasnik, ili, kako to službeno komuniciraju, glavni sponzor Lörinc Meszaros, koji je spasio klub, izgradio najmoderniji stadion i nogometni kamp u Hrvatskoj i koji s klubom može raditi što hoće. I koji ovu upravu očito neće dirati, jer, očito, kao čovjek koji slovi za najbogatijeg Mađara, ne želi sebi dopustiti da mu govore kako je popustio pod pritiskom navijača. Iako možda i sam vidi da ovo nema smisla i da su se promjene u upravljačkoj strukturi odavno trebale dogoditi, iako nitko ne zna što bi donijeli neki novi ljudi, a koje bi opet birao Meszaros.
Da budemo malo ironični, možda bi navijači trebali početi skandirati: „Uprava ostani”, kao što je bio i jedan karton u subotu na stadionu s natpisom: „Čoharu ostani”. U cijeloj priči valja na umu imati još jednu činjenicu. Meszaros u ovom trenutku ima puno većih briga od NK Osijek, a to su izbori u Mađarskoj koji slijede dogodine i na kojima se, prema nekim istraživanjima, aktualnom premijeru i Meszarosovom bliskom prijatelju Viktoru Orbanu ‘trese stolica‘. Ne treba puno zbrajati i oduzimati što bi za sve bliske Orbanu značio njegov poraz na izborima, a posljedično i za sve koji su s tim ljudima povezani poslovnim odnosima. U konačnici i s Osijekom. Prošloga je tjedna donedavni trener Osijeka Simon Rožman izjavio kako se javnost vara ako misli da se u Osijeku „kupaju u novcu” i da Osijek može kupiti igrače kakve želi. I to je istina. Klub je već nekoliko godina na istom proračunu, a pogotovo se taj proračun nije povećavao u godini uoči neizvjesnih izbora u susjednoj nam zemlji.
No, isto tako valja reći da su vlasnik i uprava kluba koji je financijski stabilan odgovorni ako se klub ne bori za vrh u svojoj ligi ili mjesta pri vrhu, ako u deset godina ne uđe nijednom u finale kupa, da ne kažemo osvoji barem jedan kup... Ali, za stanje u kojem se ova momčad bori za ostanak, odgovornost je primarno na igračima i struci. Jer, kada se sjetimo početka sezone i prvih utakmica, kako je Osijek nekih 70 minuta bio čak zericu i bolji od Dinama, kako je potom ‘prebio‘ Rijeku, a nijednom nije pobijedio, nitko ne može reći da ovaj igrački kadar nema kvalitetu za gornji dom HNL-a. No, ovdje je očito u pitanju karakter i mentalna slabost.
Čemu ni Rožman, a sada vidimo ni Sopić, nisu uspjeli doskočiti. Cijeli je klub, pa tako i momčad, upao u stanje apatije iz kojeg se izlaz ne nazire, premda su igrači zadnji koji bi trebali biti apatični. A to se može promijeniti samo promjenama u igračkom kadru, za što zimski prijelazni rok koji slijedi nikada nije bio najsretnije rješenje. No, u Osijeku izbora nemaju. Već se najavljuje kako je počela potraga za petoricom novih igrača, a da bi prvi među njima trebao biti Borna Barišić, nekadašnji kapetan i brončani Vatreni iz Katra, koji već nekoliko mjeseci trenira na Opus Areni. Koji se vraća iz teške ozljede, ali koji je kroz karijeru pokazao da je izniman karakter i koji će sigurno, ako se to realizira, biti veliko pojačanje.
Međutim, Osijeku trebaju još četvorica takvih kao što je Borna, i kvalitetom i karakterom. Zato je ovo period u kojem će sportski direktor Alen Petrović, unatoč ograničenim financijskim resursima, morati pokazati da je u boljoj formi nego što je bio ljetos, jer je danas jasno da s nekim igračima nije pogodio. Dodatno, morat će biti i brži, jer bi tih pet igrača, od kojih minimalno jedan mora biti kreativni veznjak, koje se planira dovesti ove zime u svlačionici morali biti u prvih 4-5 dana priprema ako se od njih želi izvući maksimum. Zaključno, ovo je situacija koju će prvenstveno morati izvući igrači i struka. A na ljeto? O tom potom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....