Rožmanu su dani odbrojani, Željko Sopić prvi kandidat za ‘užarenu‘ klupu Osijeka!

Taman kada se pomisli kako su dotaknuli dno, Bijelo-plavi nekako uspiju iskopati novo. Nakon skoro trećine odigranog prvenstva samo nešto bolja gol razlika od Vukovara 1991. dijeli ih od toga da ga i službeno dotaknu.

Tri poraza u nizu nisu čak ni toliki problem koliki je problem način na koji su se dogodila. Niti protiv Slaven Belupa, potom Dinama, a onda i Rijeke Osječani nisu zaslužili baš ništa. I prošli su kako su prošli, a iz utakmice u utakmicu situacija je po Osijek iz loše postajala samo još gora. Listopad su Bijelo-plavi zaključili bez osvojenog boda i to će na koncu presuditi Simonu Rožmanu.

Što dalje? Da je trener najveći problem, onda problema ne bi bilo. Varaždin slijedi za manje od tjedan dana, Osijeku gori pod nogama, a šanse da tu utakmicu vodi Rožman gotovo da ne postoje. Nakon 11 prvenstvenih kola Osijek ima više odigranih utakmica nego osvojenih bodova i taj ružan podatak, uz listopadsku "nulu" na bodovnom saldu, dovoljno sugerira kako bi sve drugo osim promjene na klupi neočekivano. Vrijeme velikih odluka opet je došlo, a hoće li se one dogoditi danas ili sutra, to je ostalo samo pitanje formalnosti. Rastanak će se dogoditi svakako. Službene potvrde o neminovnoj promjeni na klupi, doduše, s Opus Arene zasad nema. Što s druge strane ne znači kako u tijeku nije potraga za trenerom koji bi možda već u srijedu, najkasnije u četvrtak, trebao odraditi prvi trening.

Osijeku sada treba netko s ekspresnim učinkom na svlačionicu prije nego što se još dublje ne zaglibi u kanal jer do iduće prvenstvene stanke Osijeku slijede dva velika izazova u kojima je imperativ bodova ogroman, Varaždin kod kuće te Hajduk na Poljudu. Željko Sopić, javna je tajna, visoko kotira u planovima za novog trenera. Uostalom, upravo odgovara takvom profilu trenera koji može prodrmati svlačionicu. Nakon Rudeša, Gorice i Rijeke, a potom i kraće avanture u poljskom Widzew Lodzu postoje, dakle, velike šanse da će se Sopić vratiti u hrvatski nogomet.

Simon Rožman vodio je do sada Osijek u 23 navrata, upisao šest pobjeda, pet remija i doživio 12 poraza te u prosjeku osvojio tek jedan bod po utakmici. To mu je najslabiji skor u trenerskoj karijeri u nekom klubu, ali ujedno i jedan od najslabijih skorova nekog trenera bijelo-plavih. U mađarskoj eri tek je Borimir Perković imao slabiji prosječni bodovi učinak (0,57 bodova u svega sedam utakmica koliko je sjedio na klupi Osijeka). Rožman je preuzeo Osijek u situaciji kada su kola nezaustavljivo krenula nizbrdo, nakon što je Federico Coppitelli neobjašnjivo dobio ogroman kredit i nakon šest uzastopnih prvenstvenih poraza, uspio je nekako stabilizirati momčad, u novu sezonu krenuo s dobrom prezentacijom, ali bez rezultata što ga je pokolebalo i zbog čega je odustao od svojih početnih postulata. A kulminacija tih lutanja svoj epilog je imala na Rujevici.

Tko bi rekao kako će blještavilo Opus Arene tako brzo potamniti. Osijek na novom stadionu igra svoju treću sezonu, a svaka je bila prilično stresna. U tih nešto više od dvije godine otkako je Osijek preselio na novi stadion promijenjeno je pet trenera (Tomas, Smoje koji je kao vršitelj dužnosti vodio dvije utakmice, Zekić, Coppitelli, Rožman), uskoro će priliku dobiti i šesti, te tri sportska direktora (Kulešević, Boto, Petrović). Prve godine na novom stadionu uhvatili su doslovno posljednji vlak za Europu i osigurali je tek uoči posljednjeg prvenstvenog kola, prošle sezone ostali su Bijelo-plavi bez europskih kvalifikacija nakon osam uzastopnih godina, ali ispalo je da prošla sezona, nažalost, nije bila kulminacija svih loših odluka jer ni treća zasad nije sreća. Prolazno vrijeme nakon 11 odigranih kola aktualne sezone čak je sedam bodova slabije nego što je to bio slučaj prošle koja je završila kako je završila.

- Ovo je sramotno za sve nas i za sve navijače Osijeka. Očito nas prošla sezona nije naučila baš ničemu, nego je sada još i gore. Ne smijemo izgledati ovako, ne znam što bih drugo rekao. Moramo sada naprosto dobiti Varaždince, a u ovim danima koji su ispred nas vidjeti na koji ćemo način doći do tih bodova - poručio je Malenica.

Štoviše, otkako se igra Liga 10, dakle od sezone 2013./14., Osijek se nakon 11 odigranih kola samo jednom našao u težoj situaciji. I to odmah u premijernoj sezoni novog sustava natjecanja kada su držali "fenjer" lige sa svega šest osvojenih bodova. Ali tad su okolnosti iz perspektive kluba bile bitno drugačije, nebo i zemlja u odnosu na danas, u blagajni nije bilo ni za kiflu, plaće su kasnile po nekoliko mjeseci, a razlike u uvjetima rada tada i danas da i ne spominjemo.

- Ako netko na početku iduće sezone kaže kako nam je cilj biti četvrti, odmah se idemo svi baciti u Dravu! Želim sezonu u kojoj ćemo se konkurentno boriti za trofeje, u kojoj ćemo probati napraviti iskorak u Europi - kazao je klupski direktor Vladimir Čohar kada je proljetos predstavio Rožmana kao novog trenera.

Sedam mjeseci kasnije ta četvrta pozicija, koja u teoriji donosi europske kvalifikacije uz pretpostavku da se u međuvremenu u Kupu ne dogodi nekakva senzacija, iz perspektive Osječana uopće ne izgleda loše i svi bi u Opus Areni vjerojatno odmah danas potpisali da se sezona završi s tim plasmanom. Problem je, međutim, što je to četvrto mjesto na ljestvici već bježi velikih sedam bodova.