Nije prošla ni minuta od završetka dvoboja Osijeka i Rudeša, a Ivo Smoje već je bio na ogradi istočne tribine Opus Arene. Nekada kapetanu momčadi, karakternom vođi na terenu, s leđa je pao višetonski teret kojeg je nosio u zadnjih sedam dana otkako je smjenom Stjepana Tomasa dobio u ruke momčad koja je u subotu jednostavno morala pobijediti.
Popustile su Smojine kočnice, veliki emotivac pohitao je zagrliti starijeg brata Marina, kojega je uvijek za igračke karijere isticao kao uzor, govoreći iskreno da je prvoligaški igrač trebao biti Marin, a ne on sam.
Takav je Ivo. Uvijek iskren do boli. I uvijek s istinom kao pogonskom snagom. Bila je to jedna od najemotivnijih slika Opus Arene u njenoj kratkoj povijesti, a onda su i navijači požurili zagrliti Ivu, poljubiti mu obrijanu glavu, pa se među njima našao i nekadašnji mu suigrač, također bivši kapetan Osijek, Valentin Babić. I njihov je zagrljaj prštao emocijom.
Nije Ivo na tome stao. Kada je ušao u press salon krenuo je redom onako snažno kako samo on to zna grliti novinare, snimatelje... Toliko da mu je kolega s Hrvatskog radija Vedran Drabek u šali rekao: "Nemoj mene, imam malo dijete!", što je nasmijalo sve okupljene, ali ni Vedran nije mogao izbjeći Ivin stisak. Bio je to stisak sreće i olakšanja u isto vrijeme.
No cijeli ovaj uvod nije samo priča o Smoji i njegovoj emociji prema ‘‘bijelo-plavome‘‘. Ivo je zapravo pokazao ono što je Osijeku najpotrebnije, a to je nepatvorena i čista ljubav prema klubu koju bi trebao u sebi nositi svaki onaj tko se smatra i naziva navijačem Osijeka. Nije se Smoje poslije u izjavi uopće želio doticati opetovanih povika s tribina: "Uprava, odlazi!", niti je to trebao učiniti. Iz svake njegove riječi i geste izvirao je silan ponos i sreća, koje nije skrivao.
- Iznimno sam sretan i ponosan. Sa stručne strane mi je drago što smo ispunili plan za puno ubačaja u kazneni prostor gdje imamo Ramona, a tako smo i zabili prvi gol u najvažnijem trenutku utakmice. Taj nam je gol olakšao posao. Ponosan sam na sve igrače, osjetio sam dozu energije koju do sada nisam, kao i dozu zadovoljstva na tribinama. Ponosan sam i na navijače što su se odazvali po ovom nezgodnom vremenu, s obzirom na preporuke da se ne dolazi. To je najveće bogatstvo ovog kluba, ljudi su riskirali svoje zdravlje da bi došli na utakmicu. I kada se čini da je van pameti doći, oni ne mogu bez svog Osijeka i to me čini ponosnim do neba. Predivna priča - bio je uobičajeno emotivan Smoje i dodao:
Ujutro sam išao na misu i, premda to možda nije za molitvu, molio sam dragog Boga da mi da priliku da uvedem našu djecu
- Vratilo me u igračke dane, ali ne da mi se više pričati o sebi. Može neko drugo pitanje - nasmijao je Ivo novinare, nakon trenerskog debija u kojem je želio toliko toga ostvariti. I sve mu je uspjelo.
- Ujutro sam išao na misu i, premda to možda nije za molitvu, molio sam dragog Boga da mi da priliku da uvedem našu djecu i to što sam ih uspio uvesti čini me najsretnijom osobom na svijetu. Da to osjete, da budu sretni njihovi roditelji, prijatelji, kumovi..., da se zbližimo s gradom, da vratimo pozitivnu atmosferu u klub i oko kluba. To mi je možda u rangu same pobjede - pričao je Smoje, naglasivši i činjenicu čiste mreže.
Dotaknuo se i Fiolića, čiji je gol prelomio pobjedu, naglasivši u skladu sa svojim karakterom kako su mu od gola draže bile "njegove reakcije u obrani, kada je uklizavao i pokazao ono što osječka publika voli, a to je stav i gard da mu je stalo."
- Publika je doprinijela ovoj pobjedi. Bio je ovo ne samo odličan dan naših igrača, nego i navijača - istaknuo je još jednom, a onda posebno poglavlje posvetio Mierezu, kojega je opet bio pun teren.
Ramon je opet istrčao čudo kilometara, ganjao stopere, vratara, ali i razigravao momčad, pokazao i vrsne tehničke odlike... Ali i pokazao da je postao pravi ELegaTORO!
- Ramon je kralj šesnaesterca, evo moram reći da čeka treće dijete, vrhunski je karakter, ponaša se kao da je rođen u Donjem ili Gornjem gradu, a ne na drugom kontinentu. On izgara za ovaj klub, primjer na ponos svih nas kako se i koliko daje klubu. On je primjer stranca u našem klubu u cijeloj povijesti - naglasio je Smoje.
Upitan je i je li se čuo sa Zoranom Zekićem, je li mu možda rekao da sad može i ostati na klupi. Nije se dao upecati. Samo je potvrdio da su se čuli. A kada dođe Zekić, Smoje će mu sigurno biti jedan od najbližih suradnika i već sada iz sljedećih rečenica možemo vidjeti taj novi osječki smjer. Tiče se mladih igrača. Smoje je u završnici dvoboja uveo juniore Marina Prekodravca i Antu Barišića, dok će Anton Matković pričekati novu priliku.
- Kod mene općenito nema foliranja. Prekodravac je apsolutno zaslužio igrati, ali ima problem što smo zgusnuti u veznom redu. On je budući kapetan NK Osijeka, jedna rođena, izbalansirana ‘‘osmica‘‘, razumije nogomet, sportaš od glave do pete. Barišić je naš Tenjac, ima zarazni osmijeh, sretne oči i to me kupilo da mu dam šansu, Matković je tu... Omerović? Što reći? On i Bukvić proljetos su bili tandem snova. Pokazao se kao polivalentan igrač, može igrati svaku poziciju, karakteran dečko, bogatstvo našeg kluba, odigrao je fenomenalno u fazi obrane na lijevom boku... - pričao bi Smoje danima o osječkoj mladosti.
Bit će prilike i za to. Sada se čeka Zekić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....