Prije utakmice sa Spartom, novi trener Modrih Sergej Jakirović je kazao da neće ništa “čačkati” oko momčadi, da je najbitnije psihološki podignuti momčad. I nije previše “čačkao”, morao je naravno staviti Nevistića umjesto otišlog Livakovića, vratiti Perića jer više nema niti Josipa Šutala. Jedino je na lijevog beka vratio Roberta Ljubičića, umjesto Ukrajinca Mihajličenka. Imao je novi trener Modrih start iz snova, da je sam pisao scenarij, teško da bi ga bolje napisao. Znamo da Jakirović nije nasljednik Houdinija, velikog iluzionista. On je nogometni trener. Ali zaista se postavlja pitanje kako je u samo nekoliko dana postao “nogometni Franz Kafka”, kako je uspio napraviti preobrazbu momčadi koja je izgledala posve drukčije u odnosu na ono što smo gledali u vrijeme bivšeg trenera Igora Bišćana? I to bez dvojice krucijalnih igrača, Livakovića i Josipa Šutala?

Posjeduje alate

Nema drugog odgovora nego da osim trenerskog znanja raspolaže i s drugim alatima važnim za obavljanje ovog posla. Primarno, pokazao se kao vrhunski psiholog, koji je ukočenu, bojažljivu momčad pretvorio u razigranu i hrabru. Kako bi kazali u slengu, mora da ima “dobru spiku”. Očito je njegova pojava sama po sebi dovoljna da u igračima ponudi neku novu energiju, za koju možda i nisu znali da je posjeduju. No, nama je bilo zanimljivo vidjeti i nešto drugo. Kad je Jakirović ulazio na maksimirski travnjak, na svoj debi, zapadna tribina je ustala i pozdravila ga pljeskom. Da je došao Klopp, Guardiola ili Ancelotti bilo bi shvatljivo, ali da se tako u Maksimiru dočekuje Jakir? U redu, ima on dobar pedigre, sa Zrinjskim je harao, Rijeku je od ponornice pretvorio u bujicu, sve pet, ali... Očito su navijači Dinama prepoznali da je upravo on taj koji treba njihovoj momčadi. Baš takav tip trenera i čovjeka.

Ponudio čvrst gard i optimizam

Jakirović dolazi iz nekog drugog podneblja, ne ovog našeg purgerskog, koje je često pesimistično, defetističko, sklono filozofiranju ne samo kad je nogomet u pitanju. Na svojoj inauguracijskoj presici Sergej je odmah ponudio čvrst gard, optimizam, veselo lice, šmekerski ton. Navijači su to prepoznali, a što je još mnogo važnije, igrači. Igor Bišćan je bio posve drukčiji, jednostavno drukčiji je čovjek. I trener. Bišćan kao da je izgorio u trokutu očekivanja, vlastitih, navijačkih i klupskih. Bio je mnogo zatvoreniji, nije djelovao kao netko tko pršti energijom, tko može pokrenuti momčadske motore kad nešto zapne. Jakirović pak djeluje kao netko tko je u stanju odgurati planinu.

Igrao s momčadi

Zorna razlika između ta dva trenera bila je posebno vidljiva u vođenju utakmica. Bišćan je uglavnom stajao kraj aut linije s rukama ne leđima, nekad je i sjeo na klupu, a Jakirović je skakao, trčao kraj aut linije brže od krilnih igrača i pomoćnog suca, mahao rukama, davao savjete, igrao je s momčadi. Odmah na premijeri dao je do znanja i momčadskim pričuvama da nisu otpisani, napravio je izmjene, ono što se najviše zamjeralo Bišćanu.

Naravno, sad treba vidjeti kako će se njegova priča nastaviti. Prvu utakmicu odradio je vrhunski, ali svi znamo da je u Dinamu posve drukčije raditi nego u ostalim hrvatskim klubovima. Uglavnom svi Dinamovi treneri imaju “medeni mjesec” s igračima, neki i s javnošću, navijačima, klubom... Sjetite se kad je došao Ante Čačić, igrači su slali poruke “on je super, uspio nas je smiriti, sad će sve biti O.K.”. Nakon nekog vremena zastalo je slanje poruka, a pred kraj avanture u Dinamu, skoro da je bio demon. Kad je stigao Bišćan, onda su stizale ovakve vijesti iz svlačionice “ima super treninge, svi se smijemo, baš je fenomenalno”. Za razliku od Čačića, Bišćana su prihvatili i navijači, mediji. Ali ubrzo se sve okrenulo. Kad prođe “medeni mjesec”, onda krene realni život. Ne samo u životu, nego i u nogometu.

Imperativ protiv Rijeke

Zato i Jakir mora biti oprezan nakon starta iz snova. Ono što jest bitno je to da mu Uprava kluba do kraja prijelaznog roka osigura pojačanja, to se mora napraviti. Ostaviti ga samog na vjetrometini nakon odlazaka Livakovića, Šutala i Ivanušeca bilo bi kao zabijanje noža u leđa treneru koji je u samo nekoliko dana depresiju pretvorio gotovo u euforiju. Za koju ipak nema mjesta, jer u nedjelju Dinamo dočekuje Rijeku u Maksimiru. U vjerojatno još važnijoj utakmici nego što je bila ova protiv Sparte. Sraz koji Modri, pa možemo to kazati, jednostavno moraju dobiti. U najgorem scenariju za Modre, Hajduk bi mogao pobjeći na čak 11 bodova razlike.