Krenimo od temeljne priče. Bio je vrlo zanimljiv napadač. Visok 190 centimetara, lijevak, tehnički potkovan, solidne motorike. Ponikao u rodnom Šibeniku, Goran Tomić je vrlo rano otišao u inozemstvo. Već s 20 godina nosio je dres atenskog AEK-a, gdje se nije duže zadržao. Duže? Kroz njegovu igračku karijeru taj se pojam rijetko rabio. U deset godina inozemne karijere promijenio je 6 klubova, pet država (Grčka, Italija, Belgija, Austrija, Kina), što je jasan znak diskontinuiteta. Dijelom i zbog raznih ozljeda koje su ga koštale ozbiljnijeg iskoraka, a vjerojatno dijelom i zato što je vrlo rano, još nedovoljno igrački i osobno sazrio, otišao u surovi europski nogometni kapitalizam. Uspio je s Vicenzom osvojiti vrlo tešku Serie B, jedini trofej u obje mu nogometne karijere. Okusio je kratko i Serie A, ali se najviše zadržao u Salzburgu i Austriji gdje mu obiteljska baza. S 30 godina Tomić je morao stati jer mu ozljede nisu dale druge opcije...

Goran Tomić 2001. godine

Finalno razočaranje

Tko zna koliko su ta iskustva doprinijela današnjoj prtljazi znanja u trenerskom djelovanju. Tomić je živio iznutra fakultet taktike i organizacije kakav je talijanski nogomet. Upoznao je fizički nogomet Belgije i Austrije, svjedočio kaotičnosti grčkih nogometnih zbilja. Dakako, život u organiziranoj nelogičnosti HNL-a je neprocjenjiva škola nogometa. Kad kao trener uspijete ostati svoj, polučiti dobre rezultate, trajati iznad prosjeka, onda ste kao stručnjak kompletiran za iskorak u kvalitetno organiziranim sredinama. Bio je Goran Tomić i u Kini, ostvario solidne rezultate, usavršavao se uz Svena Gorana Erikssona i dva puta vraćao u HNL. I svakom je prilikom, od Šibenika preko Istre 1961 do Lokomotive osnaživao uvjerljiv javni dojam o kvalitetnom treneru. Već 11 godina Goran Tomić jede tvrdi trenerski kruh. I unatoč tom raširenom dojmu nadarenijeg trenera, nije mu se još dogodilo da se razveseli i potvrdi iskorake osvajanjem trofeja. Najbliži je tomu bio kao trener Lokomotive. Gdje se zadržao tri i pol godine i ostvario dva iskoraka, zauzevši drugo mjesto u prvenstvu i finale Kupa. Nažalost po Tomića, iako mu je u rodnom gradu njegova momčad bila dominantnija, upravo mu je Rijeka uskratila sreću podizanja prvog trofeja. U Lokomotivi se najduže zadržao, tri i pol godine, i nakon tog kup-razočaranja, ostao je na klupi računajući na odlazak samo ako mu se ostvari dogovoreni kineski aranžman. Tomić je htio doživjeti himnu Lige prvaka kao trener, ali se brzo razočarao ispadanjem protiv bečkog Rapida. Što nije bilo nimalo čudno, jer je Lokomotiva prodala najbolje igrače prije starta...

Dva mjeseca nakon razlaza s Lokosima Rijeka je pozvala Gorana Tomića. Trenera za kojeg je uvriježen javni stav da je odličan stručnjak, ali koji niti jednom ozbiljno nije tretiran kandidatom za dva najveća hrvatska kluba, Dinamo i Hajduk. Je li i to čudno, s obzirom na nepregledni niz trenera koji su se izmjenjivali na dvije klupe? Svatko može misliti o tome što hoće. No, činjenica da je Rijeka također veliki hrvatski klub otvorila je jednu novu perspektivu i za karijeru Gorana Tomića. Koji je, kao igrač i kao trener, najbolje od sebe (o)davao kada bi se duže zadržao u nekoj sredini. Ne bismo se kladili da su Tomićevim tranzitima doprinosili isključivo nestrpljivi klupski čelnici. Ima nešto i u njegovom nemirnom duhu, iako je osoba kojoj govor tijela u vođenju momčadi i općem javnom diskursu daje naslutiti mirnog tipa. Donedavno nam je Tomić djelovao kao da stalno iščekuje nešto novo, to jest više. Kao da su mu promjene generatori nove energije i elana. Je li činjenica da je sada trener u velikom hrvatskom klubu, koji aspirira na trofeje, onaj jezičac na vagi koji će ga dugoročno vezati duhom i tijelom uz aktualni mu projekt? Upravo činjenica da je s Rijekom unutar godinu dana ostvario najviši postotak bodova u trenerskoj karijeri (206 u 52 utakmice, naspram 1,51 s Lokomotivom u 114 utakmica), i to u bitno otežanim uvjetima selekcioniranja kadra (Rijeka primorana prodavati važne igrače), pa činjenica da Rijeka trči trku za naslov prvaka s Dinamom, Osijekom i Hajdukom, iako je imala kriznu fazu u ovoj godini kada se činilo da ne može pratiti ritam, možda sve to upućuje da se na Rujevici Tomić može trenerski profilirati do kompletiranja.

VLADO KOS/CROPIX Cropix

Rijeka i Tomić si pašu

Za tjedan dana (18. ožujka) navršit će 45 godina. Doba kada treneri tek ulaze u najintenzivnije razdoblje karijere. Stabilnost djelovanja je ključna da treneri mogu ostvariti puni natjecateljski iskorak. Naravno da za tu stabilnost velikog utjecaja ima klupsko vodstvo i podrška okruženja, ali istodobno je nužna i trenerova jasna ideja dugoročnijeg ostanka. Ili kako bi se kazalo, barem dok se ne dogodi najbolji rezultat. Rijeka i Tomić djeluju kao da si pašu. Zašto? Rijeka treba trenera koji razumije da ne može imati igrače koji su mu optimalni nego one koji su za blagajnu Rijeke dostupni. Rijeka treba trenera koji će dati prepoznatljiv stil igre momčadi, jer je okruženje vrlo zahtjevno, a da istodobno održava liniju borbe za trofeje.

Goran Tomić je već pokazao da zna izvući maksimum od kadra koji ima. Potvrdio je i da zna sačuvati hladnu prosudbu u kriznim fazama rezultata. Isto tako zna prepoznati igrača koji može i razlikovati one koji tako samo djeluju. Naposljetku Tomić je i ovom pobjedom nad Osijekom, u Top razini utakmice i neizvjesnosti, potvrdio da zna čitati utakmicu i odnose na terenu, te promptno mijenjati “brzine”.

Rijeka igra brz i ofenzivan nogomet koji je ogledalo napadačkog genoma i posljedičnih trenerskih mu vizija. Neravnotežu koju je Rijeka iskazivala s obrambenom ranjivošću, dojam je, Tomić postupno rješava. Kad sve skupa saberemo je li ovo vrijeme kada će nadareni trener postati trofejni trener? To će pokazati skoro vrijeme, konkurencija je nesmiljena. Ono što bi moglo biti sigurnije iz ovog kuta gledanja je to da je Tomić u Rijeci možda pronašao stabilnu luku za svoje trenerske iskorake. Nadarenosti ne manjka, ali kako uvijek nogometni mudraci kažu, ona nije jedini faktor uspjeha. Prepoznati i iskoristiti sve ostale je točka na kojoj se određuju dimenzije uspješnosti...