Rijeka i Hajduk bili su slavljeni i kuđeni, veličani i gaženi, Dinamo je gotovo od starta i poraza od Hajduka u šestom kolu meta oštrih kritika, a sad pet kola prije kraja naši vjerni "jahači apokalipse" stigli pred konačan sud.
Više smo puta ove godine pročitali da je Dinamo gotov nego da će Putin napasti NATO, Arijana Ademi na to je efektno odgovorio: "A što ako uspijemo?", međutim nismo imali bitniji susret od Dinamo - Rijeka. Izgube li Modri, to će za njih definitivno biti kraj. Čak niti u "Las Vegas ligi", u kojoj svi brojevi na stolu jednako vrijede, sedam bodova u četiri kola ne bi mogli okrenuti. Neodlučeno im ostavlja odškrinuta vrata, ali pravi povratak Dinamo će režirati jedino s pobjedom.
Rijeka je uspješnija u međusobnim dvobojima, no to što domaćin mora ići "all-in", a njima bi odgovarao i remi, može biti zamka. U isto vrijeme Hajduk samo s punom ulovom u Osijeku ostaje čvrsto na nogama. Nakon pišljiva dva boda u tri kola Bijele bi još jedan nokdaun doveo u tešku krizu, iako ih čak niti to ne bi izbacio iz ringa jer ostao bi derbi s Dinamom. Hajduk djeluje kao beznadni kockar koji uvijek iznova igra isto nadajući se da će jednom proći.
Otkako je popustila Dinamova dominacija sezone u SHNL-u sve su luđe, a u ovoj smo došli do vrhunca. Hoće li Modri iz toga još jednom izaći kao najbolji? SHNL je danas najneizvjesnija i jedna od najnapetijih lige u Europi. Razlike između vrha i dna sitnije su nego ikad. Prvak će imati najmanji broj bodova otkako se igra Lige 10 jer nitko ne može do više od 71, a najniža dosadašnja razina bila su 73. Posljednji ima izglede doći do najvećeg broja koji je još uvijek 32, koliko je svojedobno skupio Zadar. Šibenik je trenutačno na 28...
Nije istina da se SHNL srozao u kvaliteti. Pali su Dinamo i donekle Osijek. Jedino oni. Kad se prije tri-četiri sezone forsirao narativ kako nam je liga jača nego ikad bila je to teška prevara. Tko god malo razumije nogomet vidio je da prikazano ne terenu to ne potvrđuje, ali nakon godina haranja Modrih javnost je oduševilo što imami bitku za prvaka. U međuvremenu to je prešlo u naviku pa se razlozi za izjednačenost traže u lošoj ligi. Nije dobra koliko bismo htjeli, ali nije ni slabija od prosjeka na koji smo navikli.
Vrijednost Hajduka i Rijeke je standardna za razini posljednje dekade. To što je Rijeka prošle sezone posjedovala moćniji kadar bila je iznimka, dok su Istra 1961 i Slaven Belupo daleko iznad svojih prosjeka. Kad bi danas bila 1955. godina i HNS mogao birati koga poslati u kvalifikacije s najvećim šansama da se domogne Europske ili Konferencijske lige, to bi bila pulska momčad. Nogomet koji igraju dečki Gonzala Garcije po intenzitetu, ideji, modernosti i kolektivnoj izvedbi iznad je standarda SHNL-a, primjer i uzor svima kao treba trenirati i igrati. Već i zbog toga ne može se govoriti o padu Lige. Drugo je pitanje individualne vrijednosti. I Gorica u ovom dijelu nudi više nego što govori njezin rejting, dok je Varaždin cijelu sezonu na gornjoj granici svojeg prosjeka. Do stanja u kojem svatko svakoga može svladati došlo je tako što se prvi spustio, drugi i treći su ostali gdje su bili, a ostatak se podigao. Kvaliteta se nije nivelirala na razni najjačeg, ali nije ni propala nego "vodena vaga" stoji u ravnini drugog ili trećeg mjesta. To što je samo najbolji (Dinamo) dosad imao europski prolaz nije dobar pokazatelj za ono što nas čeka u Uefinim natjecanjima. Istra 1961 bila je lakmus papir vrhu tablice gdje im je mjesto kad prijeđu državne granice. No, Puljani su tako počeli igrati tek u drugom dijelu sezone, a i njihovi igrači nisu navikli na ritam redanja pobjede za pobjedom. Kao niti Farmaceuti koji su obilježili značajan dio prvenstva. Zato sve golica sraz u ponedjeljak Gonzala Garcije i Marija Kovačevića.
Ne bismo voljeli na kraju sezone pisati da imamo prvaka tamnog sjaja. To će se dogoditi ako pretendenti na krunu nastave jalovo i kilavo kao dosad. Tko će obasjati nebo ako neće zvijezde, no ni Toni Fruk niti Marko Livaja ne mogu sami. Treba im pomoć. Rijeka i Hajduk barem znaju tko su im glavni igrači i čiji sliku navijači nose u novčaniku. Neki i s krunicom. Dinamova drama je što uopće ne zna tko mu treba donijeti titulu. Brune Petkovića i Arijana Ademija nema. Mislava Oršića odavno nema, kao niti Luke Ivanušeca, a mlade zvjezdice koji su već A reprezentativci ili kucaju na vrata Dalićeve vrste to dosad nisu pokazali. Kad je Dinamo 1997. godine igrao s mađarskom MTK u drugom kolu Kupa Uefa Robert Prosinečki je rekao:
- Sam ću ih pobijediti!
Izašao je na terenu, zabio dva gola i bilo je tako. Takvi frajeri nedostaju ovom Dinamu, takvi lideri. Baturina, Sučić i Stojković kao da nisu osvijestili da su sad oni ti koji to morau napraviti, da to više nije Petković. Ako ih Bruno ponovno bude trebao spašavati morali bi se zamisliti.
Čiji će asovi biti najjači? Ili će na kraju o svemu odlučiti "božica sreće"? SHNL i prognize nisu sretna kombinacija. Pa nek‘ se ljuti kome smeta...
Komentari (1)