Kad je Rijeka 2005. uzela svoj prvi Kup Hrvatske, slavila je na Poljudu 1:0. Nakon što je u prvoj utakmici na Kantridi također bila uspješnija, tamo je bilo 2:1. Kapetan riječke posade bio je Dragan Tadić. Donedavno trener koji je pokušao spasiti Dragovoljac od ispadanja i koji je dobio pohvale za nogomet kakav je igrala proljetos sigetska družina, tada je bio jedan od važnih Rijekinih igrača na sredini terena, čovjek kojemu je pripala najveća moguća čast.
- Sjećam li se utakmice? Pa, ja sam podigao pehar, Rabuzinovo Sunce na Poljudu, tko bi to mogao zaboraviti - kaže uz osmijeh Tadić, ne krijući da je uživao s ne baš laganim peharom u rukama.
- Bio je tada najlakši na svijetu, ha, ha.
Rijeka je došla u Split s golom prednosti, mnogi su očekivali da će domaćini pred punim tribinama jednostavno nadoknaditi zaostatak, međutim, susret je otišao u drugom smjeru.
- Možda su nas malo i podcijenili, znate kako je to na Poljudu, imali su publiku, dobar rezultat iz prve utakmice i vjerojatno mislili kako će na kraju slaviti trofej. Ali, mi smo od prve minute istrčali odlučni, svjesni da imamo prednost i da je možemo zadržati. Ponekad ta publika postane pritisak, bude otegotna okolnost, što je dulje bilo 0:0, to je nama više išlo na ruku.
Hajduk nije uspio zabiti, jest Rijeka, pogodak je desetak minuta prije kraja postigao Dumitru Mitu.
- Nije da smo se mi samo branili, igrali smo pametno, mirno. A oni su bili ti koji su trebali zabiti gol za prolaz. Što je utakmica više odmicala, Hajduk se više otvarao, ostavljao nam dosta prostora. I u jednom napadu to smo iskoristili, Mitu je zabio i osvojili smo Kup.
Taj trofej ipak ima posebno mjesto u sjećanjima Rijekinih navijača.
- Ne samo što je smo ga osvojili u Splitu, već je to bio prvi trofej nakon 26 godina. Bez sumnje to je najljepši i najveći trenutak moje dosadašnje sportske karijere. Pamtim i doček u Rijeci, ljudi su slavili s nama, nezaboravno. Bio je to prvi Kup, kasnije je to već išlo lakše. Rijeka je osvojila Kup i iduće godine, a sad u ovoj novoj eri to radi stalno. Tada je pobjeda protiv Hajduka u Splitu, u finalu Kupa bila nešto posebno.
U zadnje vrijeme Rijeka je naučila navijače baš na pobjede u Splitu. Ove sezone oba puta su Riječani slavili na Poljudu, imaju recept za taj teren.
- Po meni, to je utakmica 50:50, šanse su podjednake. Da, Rijeka je kroz godine stvorila taj pobjednički mentalitet, naučila igrati i pobjeđivati u takvim derbijima i na Poljud sad više ne izlazi sa strahom, s prevelikim respektom. Opet, ovo je jedna utakmica, nema popravnog kao u prvenstvu, možda se i Hajduk drugačije postavi. U svakom slučaju, očekujem dobru utakmicu.
I, naravno, novi Rijekin "važ"?
- Kažem, nije nemoguće, Rijeci taj Poljud jednostavno odgovara. Ima Tomić u momčadi kvalitetne igrače, iskusne, koji su prošli već dosta ovakvih izazova i ne sumnjam da će biti dodatno motivirani i raspoloženi - zaključio je Dragan Tadić priču o onom prvom Rijekinom Kupu iz 2005. te ovom finalu koje slijedi.