Dolazak velikog broja igrača, njih čak pet od trenutka početka priprema za novu natjecateljsku sezonu (Filip Dujmović je, primjerice, potpisao ranije), uz veliki broj povratnika iz Hrvatskog dragovoljca, automatski znači i mnogo više posla za riječku trenersku struku, kao i naknadno uigravanje te traženje najoptimalnijeg sustava i sastava s obzirom na roster. A sigurno će biti još dolazaka, vrlo vjerojatno i odlazaka, takav je trenerski kruh u Hrvatskoj, do 31. kolovoza i službenog kraja ljetnog prijelaznog roka niti jedan trener u HNL-u neće mirno spavati...

Brojne rošade

Rijeka je do sada odigrala pet pripremnih utakmica kroz koje je dvojac na čelu riječke struke Dragan Tadić i Fausto Budicin isprobao gotovo sve igrače i nekoliko sustava igre, od kojih su se najčešće koristila dva, odnosno, njihove razne varijante, a najveća je razlika zasad nedvojbeno u posljednjoj liniji. Samo prvu utakmicu, protiv slovenskog drugoligaša Grosuplja, riječka se struka odlučila susret započeti s četvoricom igrača u zadnjoj liniji (Solano, Pavlović, Galešić, Vukčević), dok su sve ostale utakmice odigrane s tri stopera iza i visoko postavljenim bekovima, koji su praktički igrali u veznom redu u sustavu 3-5-2 ili u varijanti 3-4-2-1, odnosno, 3-4-1-2.

S obzirom na to da se desni bek Andres Solano ozlijedio već nakon prvog pripremnog ogleda i da, nažalost po Bijele, sigurno neće biti spreman za početak aktualne sezone, Tadić je procijenio da bi sustav bez klasičnog desnog beka, odnosno, s tri stopera u zadnjoj liniji, trebao biti neki osnovni sustav igre, barem dok u Rijeku ne stigne najavljeno pojačanje (desni bek iz belgijske lige), a u najavi su i dva krilna igrača s Iberijskog poluotoka, jedan iz Španjolske, a drugi iz Portugala. Mladom Filipu Brautu, jedinoj prirodnoj alternativni Solanu na desnom beku, nakon svega je teško staviti obvezu ne samo prvog, nego i jedinog rješenja za tu poziciju, pa će Rijeka tu sigurno reagirati ako Tadiću želi dati dodatnu širinu i mogućnost uigravanja nekoliko varijanti.

I tijekom prijateljskih utakmica su Bijeli nerijetko isprobavali nekoliko varijanti sustava i igrača na raznim pozicijama, dojma smo da je ova Rijeka, s trenutnim kadrom, brža i ima veću širinu kada su četiri igrača u posljednjoj liniji, posebice što su uz dva visoka i nešto sporija stopera (Pavlović, Krešić) iza igrači koji mogu brzo “zatvoriti” poziciju na kojoj se eventualno dogodi pogreška.

Nužno je vrijeme

Na takvu igru uvelike će utjecati dolazak prirodnog i kvalitetnog desnog beka, barem na onoj razini na kojoj je s crnogorskim reprezentativcem Andrijom Vukčevićem pokriven lijevi bek, dok na toj strani može igrati i Ampem, kao i Roko Jurišić. Prve alternacije stoperskom paru bit će Niko Galešić, kada se oporavi od ozljede i Ivan Smolčić. Stopera je “glumio” i Ivan Lepinjica, naslijeđe je to još od Gorana Tomića, koji je mladog veznjaka “prekomandirao” u posljednju liniju tijekom prvih ovogodišnjih, zimskih priprema.

Pitanja o sustavu i sastavu je mnogo, uvelike će na to utjecati i skori dolasci prinova, kao i trenutačno fizičko stanje nekih igrača koji su tek došli, a na Tadiću i ostatku stručnog stožera je da na kraju, do početka sezone, nađu najbolju kombinaciju. Jer, primjerice, teško je očekivati da će Mitrović tako skoro postati član udarnih 11, baš kao i nadvojbeno najzvučnija akvizicija Alen Halilović.

Vratar nije upitan

Nema dvojbe da će se igračima koji nisu prošli pripreme trebati dozirati minutaža kroz poseban režim treninga kako se ne bi dogodilo ono najgore – ozljeda koja u ovakvim slučajevima nerijetko znači i dužu pauzu. No, kako god bilo, za njih dvojicu svakako se, s vremenom, mora naći mjesto u početnom sastavu Bijelih.

Pozicija prvog vratara možda je najmanje upitna u ovom trenutku, svoje mjesto u najboljih 11 čvrsto drži reprezentativni vratar Nediljko Labrović, dok će Zlomislić i Nwolokor svoje prilike čekati s klupe i eventualno u početnim kup-utakmicama. U trenutnom kadru veznog reda svoja su mjesta “zacementirali” zadnji vezni Pablo Alvarez i Lindon Selahi, kojima alternacija može biti Ivan Lepinjica, baš kao i Veldin Hodža, koji je i započeo susret protiv Sparte i to umjesto Alvareza. Svoju priliku čekat će i oporavljeni Adrian Liber, te nešto ofenzivniji Mato Stanić.

Kada su krilne pozicije u pitanju, za njih s klupe konkurira nekoliko igrača, prije svih Denis Bušnja, koji može pokriti obje strane, baš kao i Admir Bristrić, koji se dobro snalazi i bliže golu, a tu je i novopridošli Filip Dujmović. Mladi Matija Frigan prva je alternacija za napadačke pozicije, nema sumnje da će i ovaj mladi talent riječke škole nogometa dobiti svoje prvoligaške HNL minute u bijelom dresu, a koliko će ih na koncu dobiti ovisi prvenstveno o njemu samom, kao i o činjenici da Rijeka s nogometnog tržišta još uvijek čeka središnjeg napadača, klasičnog centarfora, koji će nastaviti tradiciju dobrih igara svojih prethodnika poput Drmića, Gavranovića, Čolaka, Hebera i brojnih drugih uspješnih napadača, koji su jednom u svojoj karijeri nosili riječki bijeli dres.