Napad dobiva utakmice, ali obrana osvaja naslove. Klišej posuđen iz američkog sporta udomaćio se vremenom i u našem sportskom žargonu, do mjere da smo počeli vjerovati u njega kao u neupitnu istinu, ali nakon nikad luđe završnice prijelaznog roka u 1. HNL, vrijeme je da tu devizu vratimo na dno ladice sa sportskim mudrostima.
Zakotrljalo se, dakle, objavom iz Maksimira da Dinamo pojačava napad kupnjom Mahira Emrelija iz poljske Legije. "Plavi" već posjeduju ozbiljnu vatrenu moć u Mislavu Oršiću i Bruni Petkoviću, dvojcu koji je na svojim plećima izgurao mnoge europske pobjede u posljednje tri godine. Zdravi, usklađeni, u punoj formi, njih dvojica u tandemu pobrinut će se za tridesetak golova u sezoni.
Računajte na Andrića
Kada nisu u optimalnom izdanju, uvijek mogu računati na Komnena Andrića, pouzdan srpski "back up", na tragu onog iz opjevane šampionske 1982.
Pored Snješka Cerina, Cice Kranjčara i Štefa Deverića, mreže je tada tresao zaboravljeni ili barem sustavno prešućivani Zoran Panić, pojačanje iz kruševačkog Napretka, strijelac osam golova u prvenstvu. Andrić je ove sezone u prvenstvu stigao do brojke od pet golova, a otkako je u Maksimiru zabio je ukupno 15.
Ima li tu mjesta za Emrelija i u kojoj točno ulozi? U ovom trenutku vjerojatno nema prostora da se 24-godišnjak razmaše, ali u bliskoj budućnosti, ako Petković na ljeto sreću potraži u inozemstvu (rasplet za koji tiho navijaju i klub i Brunin tabor), azerbajdžanski reprezentativac doći će na štih.
Premda su ga iz Varšave ispratili s etiketom noćne ptice koja zatvara diskoteke, preporuke su mu zapravo dobre (četiri gola za nacionalnu momčad), a klupska statistika vrlo intrigantna.
U posljednjoj azerbajdžanskoj sezoni zabio je 22 gola za Qarabag, a nakon toga dodao još 11 pogodaka u 33 nastupa za Legiju.
Oršić i Petković kao starteri, Andrić i Emreli kao džokeri: u uvjetima našeg elitnog razreda to je 9/10. Dovoljno za obranu šampionskog naslova. Priču o napucavanju napadačkog arsenala nastavio je Hajduk kada je početkom prošlog tjedna objavio da je isposlovao povratak Nikole Kalinića. Cementiranje obrane dovođenjem Ferra na posudbu moglo bi se pokazati kapitalnim potezom u zidanju šampionske momčadi, ali te momčadi na kraju ne može biti bez golova.
Osijek najmanje efikasan
Hajduk je u 22 kola tekuće kampanje postigao 42 pogotka, i treća je najefikasnija momčad lige, iza Dinama (47) i Rijeke (45). U prijevodu, "bijeli" nisu napadački sterilni, ali pate od očite boljke: golovi su krajnje neravnomjerno distribuirani. Prvi iza Marka Livaje, koji je s 18 golova odmaglio na vrh ljestvice strijelaca, jest Jan Mlakar, koji se zaustavio na sedam pogodaka.
Mladi lavovi Stipe Biuk i Marin Ljubičić ne uspijevaju pratiti taj ritam, i zato kupnja Kalinića ima značajnu težinu.
Premda je skup nogometaš (visinom plaće u Livajinu razredu) i s 34 na leđima, nema nikakvu "resale" vrijednost, mogao bi do kraja natjecanja Hajduku donijeti desetak golova i vreću asistencija, poput one na povratničkoj premijeri protiv Slavena Belupa. Livaja i Kalinić kao starteri, iza njih Mlakar, Sahiti, Ljubičić i Biuk, to je tek za nijansu slabije od Dinamova napada, još jednom 9/10. Prvaci? Svoj novac ne bih uložio na tu okladu, ali niti prekrižio takvu mogućnost.
Nenad Bjelica svoju je obranu utvrdio oko Škorića i Lončara, pa se u zimskom prijelaznom roku priključio trendu "zveckanja oružjem". Ispred nosa Rijeci uzeo je Kristijana Fućka, napadača koji je bez većih napora drugoligaški slow motion nogomet zamijenio za igru na višoj razini.
Neposredno uoči spuštanja zastora, Osijekov šef je navijače počastio spektakularnim pojačanjem u liku Kristijana Lovrića, s kojim bi napokon trebao dobiti golove i asistencije, ubojitost s krilnih pozicija, koju nije dobio s Boharom ili Gržanom. S 34 gola u ligi Osijek vidno kaska za ostatkom naše velike četvorke. Lovrić će donijeti novu dimenziju, ali Bjeličin problem u slaganju šampionskog mozaika ostaje ista ona zagonetka s kojom se hrva od početka sezone. Ramon Mierez, dakle. Prošle sezone strijelac 22 gola, u ovoj je kampanji nestao s radara, i pored prezimena ima samo tri pogotka.
Mierez, Lovrić, Fućak kao starteri, Caktaš koji voli zabijati uz njih, a Bohar i Topčagić kao džokeri, to je zanimljiv potencijal, ali i dalje napad slabiji od Dinamova ili Hajdukova - 8/10.
Na kraju Rijeka, s istom ocjenom 8/10. Drmić 14, Murić 9, Pavičić 4, Abass 3, Obregon, Ampem, Vučkić i Bušnja po 2. Društvo s Rujevice bratski je podijelilo svoje golove i u jurnjavi za naslovom vjerojatno ne treba rasnog centarfora. Pogled na gol-razliku Tomićeve momčadi vraća nas na prvu rečenicu ovog teksta.
S čak 32 inkasirana gola Rijeka je plastičan dokaz da ima nešto u klišeju prema kojem napad dobiva utakmice, a obrana osvaja (u ovom slučaju gubi) titule…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....