Uhvatili smo ga na putu iz Pariza, na povratku s finala Lige prvaka, kojeg je uživo gledao, obećao se javiti čim sleti u rodnu “Deželu”. Tako je i bilo, aktualnog izbornika reprezentacije Slovenije ne treba posebno predstavljati hrvatskoj javnosti, a posebice svima onima kojima je Rijeka u srcu. Matjaž Kek ostavio je veliki trag u hrvatskom nogometu, spomen njegovog imena i dan danas na Kvarneru izaziva veliko poštovanje i još veću zahvalnost.
Nužan kontinuitet
Kek je sigurno trener pod kojim je Rijeka doživjela svoje najblistavije trenutke, pod njegovim vodstvom dvaput su se igrale skupine Europske lige, on je vodio Bijele u legendarnom prolazu Stuttgarta, utakmici koja je bila zamašnjak svih idućih uspjeha kluba s tadašnje Kantride. Dočekao je Kek preseljenje i na novi stadion na Rujevici na kojem je prije pet godina došao i taj toliko željeni naslov prvaka, pobjedom nad Cibalijom u pretposljednjem kolu Rijeka je stigla do povijesnog prvenstva. Uzeo je Kek sve što je mogao sa svojom Rijekom, dodao je naslovu prvaka i dva Kupa te Superkup, uz neke velike pobjede nad znatno bogatijim momčadima u Europi...
Za početak se osvrnuo na netom završenu sezonu kluba koji je obilježio njegovu klupsku karijeru.
"Teško mi je dati neku konkretnu ocjenu, više to sve pratim nekako sa strane, ali ako je cilj svake godine doći do Europe, taj osnovni cilj je onda ispunjen. Mislim da je fantastična jesen podigla puno toga u očekivanjima i željama, ali ne treba zaboraviti da su s time rasli i drugi klubovi, koji su puno toga uložili u momčad. S druge strane, Rijeka je htjela ponoviti svoju odličnu jesen, no kada se dogode onakvi porazi kakve je Rijeka imala na proljeće, onda bez kontinuiteta ne možeš računati na uspjeh. To četvrto mjesto možda i je najlošiji rezultat posljednjih godina, ali ako je cilj Europa koju si osigurao, onda je gotovo i svejedno koji si. Dinamo je na kraju zasluženo osvojio naslov prvaka, jedino ostaje to nedavno finale. Finale se igra da se pobijedi, to je jasno, a moje mišljenje jest da je ova sezona najviše gorčine izazvala kod navijača baš zbog tog finala. Očekivanja su bila velika, Rijeka je uvijek dobro prolazila na Poljudu, ovog puta to se nije dogodilo. Pokazalo se da samo na tradiciju i boju dresa u kojem igraš na nekom stadionu ne možeš očekivati da uvijek sve bude po tvom. Na kraju, mislim da je rezultat realan, da je u puno utakmica Rijeka pokazala da može odigrati na vrlo kvalitetom nivou, ali za 36 kola ti moraš imati kontinuitet, što momčad ove sezone nije imala. Uzroke moraju tražiti ljudi u klubu. Što se, pak, samog Kupa tiče, mislim da je veliki uspjeh doći do finala preko Dinama i Osijeka, da je to bio top rezultat, a još se finale igralo na Poljudu. Ostaje žal za tom utakmicom u kojoj je Hajduk zasluženo pobijedio."
Trenerski rukopis
Goran Tomić prošlost je Rijeke, pred klubom je veliki zadatak u odabiru njegovog nasljednika. Poznajete jako dobro i klub i grad, kakvog čelnog čovjeka struke treba Rijeka?
"To pitanje možda nije za mene, možda nije najbolje adresirano, ali mogu samo reći da su sva trojica trenera koja su sjela na klupu iza mene ostavili neki svoj trag, svoj rukopis, iako se ne slažem s određenim zaključcima da je Tomić sada ispao nekakav “luzer”. Meni je to pretenciozno, pa čak i nekorektno. Svi oni su napravili svoje rezultate, baš kao i Tomić, koji je možda i najviše napravio od svih po planu igre, a što je najteže. Ja uvijek kažem da je puno lakše složiti obranu, defenzivu, nego onakav stil prema naprijed kakav je imao Tomić. No, danas za top rezultat u Hrvatskoj, kada su narasli i drugi klubovi, moraš imati i jedno i drugo, to je logika. Sigurno sve interesira u kojem će smjeru i kako sada Rijeka nastaviti dalje, ipak je u vrhu hrvatskog nogometa već godinama i osvojila je brojne trofeje kojima su se neki silno veselili poslije devet godina. Ne treba to zaboraviti, to treba poštivati. Ja se ne bojim za Rijeku, ljudi koji su odgovorni za to s predsjednikom na čelu znaju koje su njihove mogućnosti i u kojem smjeru trebaju ići. Normalno da u kontinuitetu dobrih rezultata bude i godina koja možda nije tako blistava, ali tu nema straha. Svi mi treneri koji smo vodili Rijeku posljednjih deset godina smo bili različiti, svi smo dali neki svoj obol uz pomoć svih tih ljudi, teško je išta napraviti sam. A ono što uvijek tvrdim, to ću i ponoviti, bez velikog zajedništva, zapravo bez jednog fanatičnog zajedništva, bez jedne simbioze svih klupskih struktura, a naročito onog s navijačima, Rijeka teško može trajati ili igrati na najvišem mogućem nivou. Budimo realni, mi smo napravili najveći uspjeh u povijesti kluba kada smo imali fantastičnu suradnju, funkcionirali smo sjajno zajedno. Od toga treba krenuti, možda se treba vratiti temeljima odakle je sve skupa počelo, no, ponavljam, ja za Rijeku ne brinem", objasnio je Kek.
Boli izgubiti finale
Klub se nalazi na prekretnici, nakon deset godina i dva petogodišnja razdoblja bogata trofejima i nikad većim uspjesima kluba ovog se ljeta očekuju određene korekcije u sportskoj politici s nešto manjim budžetima u odnosu na ranija razdoblja, što sa sobom automatski povlači i nešto drugačiji profil igrača koji će postati dio Rijeke.
"Ljudi koji vode klub su toliko odgovorni da neće ulaziti u neka obećanja koja će dovesti do toga da nešto ne mogu ispuniti jer klub tada vrlo brzo može biti u problemu. Normalno, danas je financijska konstrukcija izuzetno bitna. Koliko se ja sjećam, budžet kojim smo raspolagali na početku riječke priče, kada se primjerice dogodio Stuttgart, bio je puno, puno manji nego danas. Ne treba se toliko pričati o tim budžetima, Dinamo ima svoj put, neki klubovi su napredovali, ali Rijeka mora ostati svoja. Treba ponovo stvoriti pozitivnu atmosferu, biti spreman na pohvale kada se one zasluže, kao i na kritike. Treba ostati skroman i ponizan, ne kaže se bez veze “sami protiv svih”, ali na svoj, riječki način. Ja se ni ne sjećam koliko je igrača prošlo kroz moju svlačionicu sve te godine, nekima se ne sjećam ni imena jer klub je uvijek tako funkcionirao. Klub je izrastao na svim mogućim nivoima, čak se malo i čudim tolikoj dozi pesimizma. Znam, boli izgubiti finale na Poljudu, ali to je tako, znači da im je stalo. Kad bi im bilo svejedno, e, onda bi tek bio problem. Nemam velike bojazni, više bih se bojao da predsjednik kaže da mu je dosta, kao što neki zazivaju. To mi je malo deplasirano, iz mog kuta gledišta."
Kako god bilo, Rijeku ovog ljeta čeka veliki remont u koji će krenuti novi trener. Nekolicini igrača ističe ugovor i slobodni su potražiti nove sredine (Pavičić, Velkovski), baš kao i što mnogima ističe posudba i vrlo je vjerojatno da neće u narednoj sezoni braniti boje Rijeke, poput Gnezde Čerina ili Krešića, dok se očekuje ostanak posuđenih Vučkića i Abassa. Josip Drmić na korak je od Dinama...
Rijetka uplitanja
Dodamo li tome i ranije dogovoreni odlazak kapetana Smolčića u redove Eintrachta i prodaju još nekog od stožernih igrača, poput Murića, dolazimo do činjenice da bi Rijeka mogla ostati bez gotovo najboljih 11 koji su iznijeli proteklu sezonu. Previše je to i za jednu Rijeku.
"Gledajte, i u moje vrijeme sam se rijetko kada uplitao u takve stvari, za to su bili zaduženi Srećko Juričić, Ivan Mance i predsjednik Mišković, uz Deana Šćulca i ostatak zajednice. Normalno da te posudbe nose neki rizik ako nemaš pravo otkupa. Sigurno da sada nije jednostavno da ti za jednog Drmića nećeš dobiti ništa, da netko može slobodno otići... I nama su tada dolazili igrači iz Serie B, poput Mišića, Ristovskog, Vešovića, došao je Bradarić iz Hajduka, koji dolje nije imao najbolju minutažu niti status, dobivali smo igrače koji nisu imali nikakve perspektive u Dinamu... Ali, generalno se slažem s vama, te posudbe sa sobom nose puno upitnika ako nemaš pravo otkupa, ako igrači slobodni odlaze na kraju sezone. Kako su te posudbe danas regulirane, ja stvarno ne znam, ali normalno je da Rijeka živi od prodaje igrača, zna koliko može utrošiti za njih, ali koliko će jednom možda i dobiti. Možda je veći problem u nekim momentima karakter igrača s tih posudbi, možda netko više nije spreman ići na glavu pri isteku toga, možda ne ide 100%, uvijek je to bio problem. Prije se dosta zazivalo i mlade igrače, nije to tako jednostavno. Kada želiš i rezultat uz to, to nije tako jednostavno. Ispostavilo se da je Smolčić bio dobar klupski projekt, čitam da odlazi u eminentni klub, sigurno je to dobro, da se čuje i da se zna da se u Rijeci dobro radi. No, on je jedan od mlađih, nemojmo zaboraviti to. Svaka čast i treneru Tadiću i toj riječkoj mladosti koja je bila gore, ali jedno je igrati za Dragovoljac, a nešto sasvim drugo za Rijeku. Možda se to ove godine najviše ispostavilo. Materijala u mladim igračima ima sigurno, ali moraš imati jedan balans da ti na kraju sezone ipak vidiš taj rezultat na kraju godine. Ljudi u Rijeci naviknuli su na trofeje, Europu i sve to skupa. Ponavljam, treba biti objektivan i samokritičan u svim strukturama kluba i onda će se novi put vrlo brzo pronaći", dodao je Kek za kraj.