Mišković je u ‘otimačini‘ bio tek malo galantniji od Dinama, za Sopića će Gorici dati vrlo skroman iznos

Surovi zakon novca nemilosrdo jede sport i ono malo ljudskosti, morala i časti što je u njemu ostalo. Najočiti primjer su ovoljetna događanja u Saudijskoj Arabiji, gdje su plaćanja igrača u nogometu dovedena na razinu gadljivosti i perverzije, kada ni jedan normalan čovjek ne može pratiti besmisleno razbacivanje novcem bahatih šeika. No, skromni, ali za nas znakoviti doprinos sveopćem kaosu počeli su davati i hrvatski klubovi svojim potezima u drugoj polovici kolovoza. Dinamo uzima trenera Rijeci, pa Rijeka to radi Gorici, a na pomolu je i zaplet na relaciji Dinamo - Osijek. Metoda je ista, a razlika su nijanse...

Predsjednik Rijeke Damir Mišković najprije je krivo procijenio Sergeja Jakirovića, koji je još za mandata u Gorici govorio da bi najradije želio otići uzeti novce u Kinu (pet godina kasnije bila bi to ipak Saudijska Arabija), dok su u Gorici krivo procijenili Miškovića, ne vjerujući da će posegnuti za istom metodom Dinama nad kojom se koji dan ranije toliko javno zgražao, te im preko noći i iznebuha uzeti trenera, koji ih je na proljeće spasio ispadanja iz elitnog ranga.

Samo zbog tih zasluga, Sopiću predsjednik Nenad Črnko ipak nije mogao reći - ne. Kolega iz HNS-a Mišković barem ga je na vrijeme i obavijestio o namjerama, a klupa Rijeke je za Sopića bez dvojbe veći izazov i ambicija od Gorice, koja je u posvemašnjem padu još od one infarktne završnice sezone 2020/2021. kada je 35 kola držala europsku poziciju, a onda bez nje ostala porazom u zadnjem kolu baš u Rijeci.

Od tada je Črnko već počeo shvaćati da njegov mali klub u diktatu snaga 1. HNL ipak nije predodređen za nešto više od petog mjesta (dobro je to shvatila prošle sezone i Istra 1961), pa je i navikao već da ga čerupaju sa svih strana. Bilo da ostaje bez igrača (više od 30 u zadnje dvije godine), bilo da ga zakidaju suci, a Sopićevim iznenadnim odlaskom počeo je ostajati i bez trenera koje je Gorica lansirala u zvijezde, kao i ranije Jakirovića i Dambrauskasa (prva je zapravo bila njegova otimačina početkom 2021. koju je napravio bugarski Ludogorec).

- Svi su na prodaju, koji imaju ugovor - bila je jedna od desetak poruka koje je predsjednik slao u utorak kasno navečer, dok se s priličnom dozom cinizma mirio s činjenicom da je još jedna bitka izgubljena i da će Gorica opet morati iznova (dobit će od Rijeke dvadesetak tisuća eura odštete).

Prošle sezone imao je čak četiri trenera, a nakon samo četiri utakmice novog prvenstva, neplanirano i neočekivano mora dovesti drugoga, dok će se svi u klubu samo nadati da sve može biti po starom i da će novi čovjek na klupi donijeti barem jednaku pozitivu koju je nosio Sopić. Sve je to, međutim, u nogometu "na dugom štapu", stalne promjene u daleko više slučajeva donose loše, a ne dobro, te u nogometnom Turopolju nema mirnog sna.

Bez stvaranja i prodaje igrača klub dugoročno ne može funkcionirati, a bez ozbiljnijih rezultata nema za njih interesa. Koga zanima borba za ostanak, ne zanima nikoga, što se najbolje vidi i ovoga ljeta kada Gorica svim silama želi prodati bar jednog od svojih prvotimaca i mladih reprezentativaca kao što su Jurica Pršir i Krešimir Krizmanić, ali ne ide.

Za neku bagatelnu cijenu da, ali za neku ozbiljniju zasad ni blizu. I zaludu sva nagađanja koji ih sve klubovi traže, kad ti potencijalni inozemni kupci nisu spremni platiti koliko oni vrijede. Kao što ni Kristijan Lovrić dok je žario i palio golovima i asistencijama u dresu Velikogoričana, nikad nije ostvario inozemni transfer, već je početkom 2022. završio u Osijeku za 1,7 milijuna eura i bonuse, koji su i ove kao i prošle godine za Goricu ostali nedostižni jer Osječani nisu izborili skupinu Konferencijske lige (po zadnjim vijestima Osijek bi sada želio dovesti i Krizmanića).

Nije lako biti mali jer ti sudbinu kroje veliki, kao što kroje i cijeloj državi Hrvatskoj, a među velike se u sportu ne ulazi bez ozbiljnog novca. Gorica svog trenera nije mogla zadržati, a upravo je Sopić bio garancija da će se unatoč svim problemima ići uzlaznom rezultatskom linijom. Stoga je pred njegovim nasljednikom vrlo zahtjevan posao da bi ostao na tom tragu...

Što je dobila Rijeka? Pokazat će vrijeme jer su ambicije na Rujevici daleko veće nego u Turopolju i sežu čak do borbe za naslov prvaka, ali Sopić je nogometni fanatik, po nastupu i karakteru osebujan lik, koji će u rad i želju za uspjehom ugraditi cijelog sebe. On je i u Gorici težio višim ciljevima od onih koje je mogao objektivno dosegnuti, želio je ovoga ljeta oformiti momčad koja bi se upustila u borbu za europsko mjesto, ali kako je i sam rekao na posljednjoj konferenciji kao njezin trener - "koliko para, toliko muzike".

Na Rujevici ga čeka mlada i potentna momčad koju je raniji trener Jakirović odlično selekcionirao, čeka ga i Toni Fruk kojeg je u Gorici vidio stožernim igračem prevage, kao i golema podrška navijača, koji su silno ogorčeni na Jakirovićev bijeg bez pozdrava. Kako Sopić odlično poznaje i cijelu ligu, bez sumnje će se brzo uklopiti i na valu dobrog ulaska u sezonu nastaviti stazama prethodnika. Sopić je borac do krajnjih granica, prepun energije i gladan pobjeda i uspjeha, te odluka predsjednika Miškovića da ga dovede nije nikoga iznenadila...