Posljednjim dolaskom Mateja Mitrovića, nekadašnjeg reprezentativca Hrvatske i trofejnog stopera koji se vratio u "staro jato", Rijeka je napravila veliki posao u kvalitetnoj organizaciji posljednje linije. Još ranije čelnici Bijelih doveli su i iskusnog Matea Pavlovića, a dogovoren je i ostanak Antona Krešića, jednog od boljih stopera iz prošle sezone. Najveći nedostatak te prošlosezonske momčadi bila je upravo "porozna" obranam koja je primila čak 51 pogodak. Prevedeno u poredak, Rijeka je imala tek šestu obranu prvenstva, čak su i Gorica i Lokomotiva primile manje pogodaka od Tomićeve družine (50), no čak i te visoke brojke ne iskazuju dovoljno činjenicu da je posljednja linija lani bila (pre)često na vjetrometini i "udarima" protivničkih igrača, dok su domaći navijači strepili za gol reprezentativnog vratara Nediljka Labrovića.
Prema svemu sudeći, taj "film" nećemo gledati ove sezone, redizajnirana stoperska linija, barem na papiru, izaziva veliko poštovanje i jamac je kvalitete, posebice kada Mitrović bude potpuno spreman za kontinuitet igara kojima će, svi vjeruju u to, pokazati zašto je baš u Rijeci zaslužio nacionalni dres. Ovisno o sustavu kojeg će Tadić i njegovi pomoćnici izabrati, Rijeci je možda potreban još jedan provjereni stoper uz polivalentnog bek igrača, ozlijeđeni Galešić i Ivan Smolčić sigurno će dobiti svoje minute kroz napornu sezonu na tri kolosijeka, no Rijeka u ovom trenutku najviše vapi za jednim klasičnim gol-igračem, koji će momčadi moći garantirati barem dvoznamenkasti broj golova u novoj sezoni, kao i provjerenim krilnim napadačem, koji će donijeti dimenziju više u napadu.
Odlaskom Josipa Drmića, pa i Roberta Murića kao ofenzivnog krila, Rijeka je ostala bez velikog ofenzivnog učinka iz prošle sezone, kojeg će aktualni kadar teško nadmašiti. Prema popisu igrača u Kranjskoj Gori, dvojac Tadić - Budicin u svojim redovima ima pet napadača, od kojih je jedino Jorge Obregon klasični napadač, koji je lani, osim što je imao i jednu težu ozljedu zbog koje je izbivao gotovo dva mjeseca, bio u debeloj sjeni prvog strijelca i najboljeg igrača Josipa Drmića. Bez obzira na to, Obregon je za 733 minute provedene na terenu u 27 ogleda uspio isporučiti četiri pogotka uz tri asistencije, no njegov učinak ipak treba uzeti s rezervom jer naprosto nije isto stalno ulaziti s klupe ili biti starter prepun samopouzdanja, a kolumbijski napadač je to bio u svega šest susreta kroz cijelu sezonu.
Uz Obregona, prva napadačka "violina" Rijeke svakako bi trebao biti novi kapetan momčadi Haris Vučkić, koji je od srpnja i formalno novi igrač kluba s Kvarnera. Ovaj 186 centimetara visoki slovenski internacionalac bio je jedan od boljih igrača Bijelih prošle sezone i to naročito u proljetnom dijelu, a do kraja prvenstva je stigao do brojke od čak deset postignutih pogodaka uz pet asistencija. Zdrav i spreman Haris Vučkić, kakav je bio većinu proljeća, uz iznimku ozljede pred sam kraj prvenstva zbog koje je preskočio finale Kupa u Splitu, veliki je dobitak za svaku HNL momčad, a posebice za Rijeku. No, Vučkić u Rijeci nikada nije igrao klasičnog, prvog napadača, više je dolazio iz drugog plana ili bio ona povučenija udarna "igla", u kojoj se, kako je jednom prilikom i sam kazao za naš list, najbolje snalazi.
Preostala tri igrača iz ofenzivnog dijela kadra, redom mladići poput Matije Frigana, Bernarda Karrice i Admira Bristrića, svoj su veliki potencijal iskazali kroz polusezonu u Hrvatskom dragovoljcu, gdje ih je vodio današnji trener riječke momčadi Dragan Tadić. Nogometnog umijeća i znanja među ovom ofenzivnom trojkom svakako ima, već su i na pripremama ove sezone s Rijekom demonstrirali koliko im je dobro došlo tih 15-ak utakmica koje su odigrali u "crno-plavim" dresovima, no jasno je da će se njima minutaža u novoj sezoni dozirati polako i da ti mladi momci s jedva dvoznamenkastim brojem prvoligaških utakmica ne mogu i ne smiju biti stavljeni pod ogroman pritisak kojeg na sebi nose najbolji napadači Rijeke.
Primjerice, Frigan, Karrica i Bristrić zajedno su za Dragovoljac, bez obzira na to što niti jedan od njih nije klasični centarfor, postigli sedam pogodaka uz šest asistencija, što su svakako lijepe brojke, no daleko od onih koje Rijeci trebaju odmah i sada za visoke okretaje na početku prvenstvenih i europskih izazova koji kucaju na vrata.
Računica je jednostavna - kada bi zbrojili kompletan učinak svih pet ofenzivnih igrača iz prošle sezone, a danas su u aktualnom kadru Rijeke, dolazimo do učinka od 21 pogotka. Jednaki broj golova lani je za Rijeku postigao Josip Drmić, a pridodamo li tome gotovo double-double učinak Roberta Murića (11 pogodaka, 9 asistencija), jasno je da je današnja Rijeka, s aktualnim napadačkim kadrom, u raskoraku u odnosu na onu lanjsku.
Lanjske brojke su jedno, učinak koji se tek treba dogoditi nešto je sasvim drugo, no u ovom slučaju su bili jasni i čelnici kluba, baš kao i trener Tadić. Rijeka treba klasičnu i kvalitetnu "devetku" koja će garantirati dvoznamenkasti broj golova u sezoni što su tradicionalna očekivanja od prvog napadača Bijelih, a isti taj napadač, uz još barem jednog ofenzivnog krilnog igrača, trebao bi skinuti veliko breme s leđa riječkih mladića koji bi doduše mogli ugodno iznenaditi učinkom, no za to im svakako treba pomoć starijih, iskusnijih, pa i kvalitetnijih igrača, uz koje će i oni sami biti još bolji i učinkovitiji.
Nije pitanje hoće li Rijeka dovesti napadača i ofenzivnog krilnog igrača, pitanje je samo kada će i hoće li dvojcu Tadić - Budicin ostati dovoljno vremena takve igrače pripremiti i uklopiti u momčad već za prvi europski ispit protiv Djurgardensa u kojem Rijeka može, kao nositelj, puno toga izgubiti, ali i dobiti poticaj koji bi ih, uz malo sreće u ždrijebu play-offa Konferencijske lige, gurnuo prema europskim skupinama, prezentacijama pred većim, europskim izlogom i nikako manje važnom – osjetnom financijskom kolaču s kojim bi Bijeli gotovo zatvorili ovogodišnji budžet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....