Bio je 20. ožujka 2012. godine kada je Damir Mišković, zajedno s Gabrieleom Volpijem i fondacijom Social Sport preuzeo vodstvo nad HNK Rijeka, klubom bogate prošlosti i nositeljem kvalitete u ovom dijelu Hrvatske. Do preuzimanja kluba nad Kantridom su se mjesecima nadvijali teški, olujni oblaci koji nisu samo travnjaku na Kantridi prijetili da ga pretvore u bazen sličan onom tek 300-ak metara zračne linije udaljenom od stadiona već da cijeli klub, uz nadaleko poznatu “marčansku” škuru buru “otpuše” cijeli klub u ropotarnicu prošlosti.
Prerano preminuli Robert Komen, koji je do tada bio predsjednik Rijeke, kluba za koji je ne samo radio, nego i živio, uspio je ruzinavi riječki brod nagrižen lošom atmosferom i brojnim dugovima prema državi, igračima i cijeloj radnoj zajednici, a koji su znatno opterećivali normalno poslovanje kluba, dotegliti do sigurne luke predavši kompletni remont novim vlasnicima, bio je to prijelomni trenutak novije povijesti prvoligaša s Kvarnera. Novi vlasnici u kratkom su roku sanirali sve dugove, izvršili preoblikovanje kluba, u suradnji s Gradom Rijekom, i zaplovili nekim novim, mirnijim, ali puno uspješnijim vodama u kojima se klub nalazi i dan danas, i nakon 10. obljetnice ulaska Damira Miškovića i suradnika u vlasništvo “ljepotice” podno stijena Kantride.
Era otvorena porazom
Već dan kasnije na Kantridi je odigrana i prva utakmica pred novim vlasnicima, izgubili su Bijeli uvjerljivo u prvom “novom” jadranskom derbiju od Hajduka 0:3, Ante Vukušić dvaput i Mijo Caktaš pokazali su novom vodstvu Bijelih da ih čeka još puno posla, a Ligu 16 koja se te sezone igrala završili su na 12. poziciji uz 38 bodova (9 pobjeda, 11, neodlučenih ishoda, 10 poraza), odnosno s gotovo duplo manje bodova od tadašnjeg prvaka Dinama (75) i sa 16 bodova zaostatka za drugoplasiranim Hajdukom. Treba spomenuti i da se Elvis Scoria dva kola prije kraja te sezone po treći, a ujedno i posljednji put vratio za kormilo prvoligaša s Kantride i s četiri boda u posljednja dva kola Rijeci spasio prvoligaški status s obzirom na to da se od iduće sezone pokretala Prva liga s 12 klubova.
Trofejni riječki trener izdržao je, u novoj sezoni prepunoj promjena, velikog broja novih igrača, velikih očekivanja i želje za što boljim plasmanom, na klupi do početka proljetnog nastavka, visoki poraz od Dinama (1:4) te svega bod u srazu s Cibalijom na Kantridi (1:1) uz lošu igru, kao i ranije ispadanje u Kupu od trećeligaša Nedelišća koštale su Scoriju odlaska s Kantride na koju se više nikada nije vratio. Kolo kasnije u remiju u Puli (1:1) momčad je privremeno vodio Srećko Juričić, a onda je stigao on - Matjaž Kek.
Do njegova dolaska petoplasirana Rijeka do kraja te šokantne sezone stigla je do treće pozicije u prvenstvu, posljednje koja je vodila u europske kvalifikacije, i to u posljednjem kolu, zahvaljujući porazu Hajduka u Zagrebu i neodlučenom ishodu Splita u Zadru. Dva splitska kluba ostala su bod iza Rijeke, Bijeli su na kraju osvojili 53 boda. Bila je to nakon dugo godina sezona u kojoj je Rijeka na ljestvici završila iznad Hajduka, a vrijeme će pokazati, i nova nit vodilja odnosno konstanta u sezonama koje dolaze.
Rijeka je svoje igre pod vodstvom Keka, i uz stabilnu financijsku konstrukciju stalno dizala, uostalom klub je rastao na svim razinama, a rezultati su samo bili posljedica predanog rada cijelog kolektiva u kojem je Kek bio prvi među jednakima. Od te sezone 2012./13. pa sve do danas, Hajduk niti jednom prvenstvo nije završio ispred rivala s Kvarnera. Štoviše, Bijeli su u tom periodu u sezoni 2016./17. stigli i do svog prvog, povijesnog naslova prvaka, a tome su pridodali i čak četiri osvojena Kupa. Splićani su pak upravo to te 2012./13., koja je po mnogočemu postala prekretnica u odnosu snaga dva najbolja kluba s ove strane Jadrana, osvojili svoje posljednje Rabuzinovo sunce. Osam sezona odigralo se od posljednjeg naslova kojeg je osvojio Hajduk, a devet sezona zaredom Rijeka je na koncu bila rezultatski uspješnija momčad od ponosa Dalmacije, devet puta zemlja je napravila svoj krug oko sunca prije nego je Hajduk bio ispred Rijeke. U devet sezona Riječani su u prvenstvu napravili čak 86 bodova viška u odnosu na Splićane, koji su taj zaostatak u ovoj sezoni smanjili na 81 bod.
Izgubi li Hajduk sutrašnji derbi na Rujevici izgubit će vjerojatno i mogućnost, uz pobjedu Dinama nad Osijekom, borbe za toliko željeni naslov prvaka ove godine. Nikoga ne bi tada iznenadilo da i u predstojeća dva susreta, od kojih je jedan u Zagrebu upravo protiv Dinama, Hajduk izgubi još koji bod i da Rijeka na kraju, uz dvije pobjede do kraja sezone (protiv Slavena u gostima i novog drugoligaša Dragovoljca kući) jubilarni 10. put zaredom na ljestvici završi bolje plasirana od rivala iz Splita.
Ujedinjeni u željama
Koliko to Rijeci znači u ovom trenutku? Rezultatski i ne previše, izlazak u europsku avanturu kao glavni klupski cilj formalno je osiguran prije nekoliko kola, nema sumnje da je puno bitniji onaj idući sraz koji će ova dva protivnika odigrati za pobjednika kup natjecanja 26. svibnja na Poljudu.
No baš i u sjeni tog dugoočekivanog finala, ovaj sutrašnji dvoboj mogao bi donijeti veliku psihološku prednost pobjedniku iz 34. kola Prve HNL. Bude li Hajduk slavio na Rujevici i uz eventualni remi Dinama i Osijeka, imat će velike šanse i što je još bitnije, veliku psihološku prednost uoči posljednja dva kola i raspleta prvenstva,vrlo je lako moguće da bi im onda cijela sezona “stala” u posljednjih 90 minuta u derbiju na Maksimiru.
Izgube li pak Splićani na Rujevici vrlo je teško očekivati, pa taman i da prvoplasirani Dinamo izgubi od Osijeka koji bi u tom slučaju imao dva boda više od Hajduka, da momčad Valdasa Dambrauskasa uzme trofej namijenjen prvaku države, graničilo bi to sa znanstvenom fantastikom, a tada je vrlo lako moguće da u nikad neizvjesnijem prvenstvu završe kao četvrtoplasirana momčad, odnosno iza Dinama, Osijeka i - Rijeke.
Prednost izabranika Gorana Tomića svakako je forma u kojoj su odigrali posljednja dva susreta, kao i činjenica da nemaju taj “teški” uteg borbe za naslov prvaka. Hajduk ima sve suprotno, ogroman pritisak cijele Dalmacije pa i šire koja godinama čeka taj trofej poput “svetog grala”, kao i nešto lošiju formu, nakon remija u Koprivnici splitska je momčad na jedvite jade uspjela na Poljudu svladati Hrvatski dragovoljac.
Tomićevi puleni su, nestankom tog pritiska odigrali najljepšu utakmicu sezone, na Rujevici je teško stradao Osijek kojem su Bijeli bitno umanjili šanse za povijesni naslov prvaka. Hoće li se ista stvar dogoditi i Hajduku, hoće li Rijeka još jednom biti ta koja će i Splićanima zatvoriti ili barem dobrano otežati otvaranje vrata “raja”, pokazat će predstojeći 93. jadranski derbi.
Navijači Rijeke ujedinjeni su u željama kako Hajduk žele pobijediti - uvijek. Baš kao i Dinamo, Osijek ili svaki drugi klub u ligi ili u kup natjecanju, no zbog svega navedenog ta “ljubav” s Hajdukom je “posebna”. Pobijediti Hajduk i biti na kraju ispred njega u ligi, na koncu je, i dio navijačkog “proročanstva” iz sezone 2013./14. kada je Rijeka svladala Hajduk na Kantridi s 4:1, a Armada digla već dobro znan transparent gostima koje čeka 100. godina “klečanja” iza imena Rijeka. Neka igre počnu.
