Često ste i na ovim stranicama čitali seriju kritika na račun HNL-a. Godinama, te su kritike zapravo bile i blage. Razloga za to je puno: sudačka problematika, gospodarenje jednog kluba ligom, zakonski dubioznim ulascima u ligu satelit-klubova, vođenjem klubova ljudi pod pravnim prismotrama ili nepravomoćnim presudama, financijskim vratolomijama, "kemijanjem" s prvoligaškim licencama, prebrzom prodajom igrača, inflacijskim trošenjem trenera, ušutkivanjem navijača...

I ne, ova sezona nije stigla kao nogometni "mop", koji je prebrisao sve tragove raznih manjih i većih zločina nad 1. HNL-om, vrijeme će pokazati - pogotovo u sudačkom kontekstu - je li stiglo štulićevsko "Vrijeme odluke", ili će prema ustaljenom običaju nastaviti treštati "Teško vrijeme za matore", može li cjelokupna scena napraviti važan iskorak u smislu strategijskih odgoja mladih igrača, financijske samoodrživosti, napretka u dijalogu s navijačima i kaznama koje, konačno, ionako rijetke posjetitelje još više guraju od nogometnih arena. Ova sezona je stigla kao ružičasti balon, kao iznimka koja, doista se nadamo, neće potvrditi sva gore napisana pravila, već će možda nešto i suštinski promijeniti. Prestari smo za bajke, ali ajde...

KLIKNITE NA SLIKE ZA POVEĆANJE:

JL

Novi trendovi

Stigla je toliko potrebna kompetitivnost, napetost, značaj, borba, neizvjesnost. Borba, ali na terenu, a ne na raznom raznim forumima. Ova sezona, konačno, donijela je sa sobom veliki preokret: umjesto stalnog "sconta", koji se poput neonske reklame kočoperi s proizvodnih traka i seniorskih polica, gdje se za mali novac uzima odličan proizvod, samo zato što prodavač ne može podići cijenu. Prodavač, naime, samo od toga i živi. Ova sezona, dakle, donijela je obrat: klubovi, odnosno "velika četvorka" u vidu Dinama, Hajduka, Osijeka i Rijeke odlučila je pod a) ostaviti najvrednije, te pod b) značajno ulagati dovodeći provjerene marke, koje bi dosad HNL izbjegavale...

Ovakav priljev zvijezda HNL ne pamti još od velikih hajdučkih povrataka sredinom devedesetih, koje su sa sobom donijele i četvrtfinale Lige prvaka i spektakl protiv Ajaxa, kada su hrabro pali od jedne od najboljih generacija u povijesti nogometa.

Hajduk je tada doista bio "dream team": na postojeću momčad koju su činili i u kojoj su rasli Zoran Vulić, Mirsad Hibić, Stipe Andrijašević, Ivica Mornar, Milan Rapaić i Tomislav Erceg, stigli su povratnici Tonći Gabrić, Igor Štimac, Aljoša Asanović i Goran Vučević, što je tvorilo najbolju momčad početaka HNL-a, s tom kulminacijom četvrtfinala Lige prvaka.

Ponešto godina kasnije, sličnu je stvar želio učiniti i Zdravko Mamić, kada je jednoj od najnadarenijih klupskih generacija (Ćorluka, Modrić, Eduardo...), želio prisloniti pola mlade reprezentacije, međutim lošim selekcijama i odlukama, ta je nepotpuna momčad, umjesto u memoarima, upisala debakl i odlazak u Ligu za ostanak. Dinamo je, doduše, stvarao dominaciju, a Maksimirom su trčale velike, vječne zvijezde, no nikako se zbog stalnih prodaja nije uspjela izgraditi momčad, već samo lukrativni pojedinci, koji su bili jedini u žiži zanimanja određenih, a danas prognanih klupskih struktura.

Neki su se kockali

Sve do dolaska Nenada Bjelice i momčadi koja je potom tri godine zaredom stvorila veliki euro-rezultat, s osminom finala Europske lige, potom hrabrom borbom u Ligi prvaka, a zatim i pod Mamićem/Krznarom izbacivanjem Tottenhama, kao krunom te generacije. Periodično su se pojavljivale "super-momčadi", jasno u režiji Dinama i Hajduka, no rijetko kada istodobno, a još rjeđe, zapravo nikad snaga i kvaliteta nije toliko jednako disperzirana u čak četiri momčadi poput danas. Pokušali smo izdvojiti najbolje od najboljih, od domaćih, preko stranaca, do nadarenih, koji bi danas-sutra trebali postati zvijezde. I te momčadi djeluju doista impresivno, što dokazuje i klupa za pričuve.

Konačno, u ovome času, najviše zbog forme, u recimo najboljoj domaćoj All-Star momčadi nema mjesta za Petkovića, kojeg je, barem zasad, kao zvučno pojačanje iz momčadi izbacio povratnik Nikola Kalinić. No nema ni nekih drugih, poput Mije Caktaša, nedvojbeno istinske zvijezde HNL-a...

Posve je jasno da sve njih ne bismo u ovome času gledali u HNL-u da neizvjesnost nikad nije bila veća, i da su sve karte još potpuno otvorene, a miris naslova vuče sve da potegnu još malo više.

Je li to realno? Teško je procijeniti, jer klubovi ne djeluju najtransparentnije, no sigurno je da žive na rubu održivosti. Kao takvima, treba im odati počast i vjerovati da neće prijeći u crveno. I uime HNL-a i njegove probuđene neizvjesnosti, ufati se da će vlastodršci u Hiltonu pronaći način s tim notornim Šveđanima ili nekim drugim, da klubovima stvore platformu, koja će im preko TV-prava pomoći da mogu dovesti takve marke, a još i više da mogu zadržati klince, koji ionako odlaskom preko granice prerano počesto padaju u ambis zaborava. Ako se to dogodi, onda bismo Dream Teamove u HNL-u mogli gledati puno češće. Klubovi su svoje napravili, na potezu je - HNS.