Rijeka je primila daleko najmanje golova u SHNL-u te je na tome izgradila prvo mjesto. Kako pogoditi mrežu za nju je nerijetko poput Sfingine zagonetke, a svejedno sedam kola do kraja ima pozciju na tronu. Trenutačno je u seriji tri pobjede rezultatom 1:0 i to golom postignutim u dubokoj završnici, ako računamo i polufinale Kupa s Istrom 1961, što pojačava dojam da se muči. To sugerira da će svaka utakmica do kraja sezone za momčad Radomira Đalovića biti teška i otvorena, da je gotovo nemoguće prognozirati koliko će osvojiti bodova, ali i da navijači moraju biti spremni kako bi moglo biti prosipanja. Kad se boriš za titulu prosipanjem se smatra svaki bod koji ti je pobjegao.
Nakon što je u zimskom prijelaznom roku ostala bez Marca Pašalića, a osim njega i dvojca iz obrane kapetana Ivana Smolčića i Nike Galešića, te kako je čak u sedam od jedanaest ligaških nastupa ostala na učinku od jednog ili niti jednog gola, postoji percepcija da sada ima još veći problem po pitanju ofenzivnog aspekta igre, ali brojke govore suprotno. Iako je u tih jedanaest nastupa dala tek 17 pogodaka, to je u prosjeku 1,54 po utakmici. Skor popravljaju derbiju jer Dinamu su zabili četiri, Hajduku tri, a četiri i Lokomotivi. No, u jesenskom dijelu sezone u 18 kola Rijeka je zabila tek u 26 navrata što je 1,44 po susretu. Iako je ostala bez Marca Pašalića daje više nego u toj dionici. Pritom je novi centarfor Duje Čop bio strijelac dva puta. Da su u prvom dijelu bili još pragmatičniji govori i činjenica kako su u 18 kola uzeli 36 bodova što je točno dva po utakmici, a sada u nastavku, iako zabijaju mrvicu više imaju 20 u 11 nastupa što je 1,82 po dvoboju.
Bijeli s Kvarnera su organizirani, djeluju skladno, defenzivno čvrsto. To što su dobili samo trinaest pogodaka nemjerljivo je bolje od ostala dva suparnika za naslov prvaka. Hajduk je primio 25 pogodaka, a Dinamo 38. Premda su jako izmijenili obranu od prethodne sezone pa je zapravo ostao samo Stjepan Radeljić, koji sada mora odslužiti crveni karton, fizionomija je ostala, a novi igrači su se izvrsno uklopili. Lani su najčešća postava u zadnjem redu bili Labrović na vratima te ispred njega Smolčić, Galešić, Radeljić i Goda.
Stopere su igrali i Mitrović i manje Dilaver, a braniče po potrebi Bogojević, Veiga i Čabraja. Sada je na golu Zlomislić, dok je prva linija defenzive Bogojević (Oreč), Majstorović, Radeljić i Devetak. Ulazi Manev, a Škorić se brzo ozlijedio. Međutim, Bijelima prema naprijed nedostaje konkretnosti. Individualne kvalitete, ali i boljih rješenja u zadnjoj trećini. Ekipu vuče Toni Fruk sa devet golova i osam asistencija u SHNL-u te bljeskovi kao što je bio trenutak nadahnuća Luke Menala protiv Varaždina. Drugi najbolji strijelac u riječkom dresu je Niko Janković sa šest jer Čop je od svojih osam golova šest dao za Lokomotivu. Potom dolaze Marco Pašalić (4) i Franjo Ivanović (3) kojih odavno nema. Tri je dao još Djouahra. Lakše im je u derbijama gdje znaju dobiti više prostora i koristiti ga.
Igra li Rijeka na svojem limitu ili može ponešto poboljšati napadačku izvedbu? Tempo od 1,82 boda po susretu koji drže ovog proljeća možda neće biti dovoljan za prvo mjesto na kraju. Za pobjede trebaju golovi pa bi efikasnost mogla ključno odrediti kako će zaključiti sezonu.
Komentari (0)