Rijekini nogometaši u Šibeniku su stigli i do druge vezane ligaške pobjede. Ne bi ta vijest ni po čemu bila posebna da se ona dogodila u, recimo, 17. kolu SuperSport HNL-a, Rijeka je po svemu bolja momčad od Šibenika, no kada do pobjede stignete praktički jedinom suvislom akcijom na susretu, dva kola prije kraja prvenstva, u situaciji u kojoj se domaćin grčevito bori za ostanak u elitnom društvu, a vi se pritom vratite na prvo mjesto lige, onda je ova pobjeda – epska.
Naravno da nije sve bilo idealno, važnost utakmice potpuno je odrezala riječka “krila”, no bio je dovoljan jedan bljesak dva igrača koja čine bitnu razliku na terenu da Armadi, koja je u velikom broju slavila svoju 38. godišnjicu na Šubićevcu, riječki dečki poklone ono najvažnije: pobjedu za koju su se Bijeli dobrano namučili, puno više nego što to sugerira ljestvica.
Najčešće podređeni
Slično kao i protiv Istre na Rujevici u polufinalu Kupa, Rijeka je veći dio dvoboja bila podređena momčad, koja je imala velikih problema kako s organizacijom svoje igre, tako i s obranom u nekoliko navrata, no kada je bilo najpotrebnije bili su najbolji. Kapetan Zlomislić “skinuo” je jedan zicer, u drugom je navratu i sreća “pomazila” riječka vrata, greda je ovog puta nagradila Đalovićeve pulene za sve ono što su demonstrirali kroz sezonu.
Glavni junaci riječke bajke, jer kako drugačije nazvati sve ovo što desetkovana momčad proživljava nakon onog epohalnog poraza u Ljubljani, na čelu sa stručnim stožerom, bio je dvojac Fruk – Djouahra. Riječki internacionalac, marginaliziran od strane riječke struke praktički od svog dolaska na Kvarner sve dok mu Đalović nije ukazao povjerenje i dao prije svega kontinuitet utakmica, ovog je puta pogodio za supervažna tri boda. Nakon duplog pasa s Frukom, koji je prsima prenio loptu u for natrčalom Francuzu, potonji nije puno oklijevao i u suprotnu je stranu prizemnim udarcem ljevicom poentirao za, pokazalo se, svega 180 minuta i dvije pobjede do titule.
Jer, uistinu, tko te pita, odnosno tko će te pitati kako si došao do titule prvaka bude li se ista i slavila na riječkom Korzu, nitko se neće sjećati koliko je patnje, a to najbolje znaju oni, riječki nogometaši, utkano u te medalje i tu “kantu”, koja je Riječanima, izvan svih nogometnih zakona u kojima je novac često pokazatelj kvalitete, nadomak ruke.
- Da, bila je to jako teška utakmica. Znali smo da je Šibenik momčad s kojom je jako teško igrati na njihovom terenu, da je travnjak težak, ali bili smo uporni, borili smo se do kraja i na pobijedili, što nas čini jako sretnima - kazao je riječki internacionalac na tečnom španjolskom jeziku koji je naučio igrajući za Real Sociedad.
Malo remek-djelo
Akcija za pogodak bila je pravo malo remek-djelo, prvo se Djouahra u malonogometnoj maniri oslobodio čuvara koji ga je svim silama nekoliko trenutaka kasnije pokušao zaustaviti, no bez uspjeha.
- Da budem iskren, ne znam zašto sam tako odigrao, ali osjetio sam da moram podići loptu kako bi završila kod Fruka. On mi je odigrao odličan pas u prostor, vidio sam da mogu pucati i jako sam sretan što sam pogodio i što sam time pomogao momčadi da ostvari pobjedu - dodao je Djouahra, čija je momčad na najbolji mogući način čestitala brojnim pripadnicima Armade 38. rođendan, a pobjeda u Šibeniku ujedno je i najbolja pozivnica za sve one koji će već u srijedu “potegnuti” put Koprivnice, gdje Bijele čeka prva utakmica finala SuperSport Kupa.
Doduše, ulaznica za taj dvoboj već danima nema u prodaji, no ono čega definitivno ima jest riječki optimizam uoči prvog od tri sraza sa Slaven Belupom do kraja aktualne sezone.
- Moramo ići do kraja na isti način kao i do sada. Finale je, znamo da se finala igraju da bi se pobijedila i moramo učiniti sve da tako i bude, da osvojimo Kup - zaključio je Djouahra, koji je ove sezone u 26. odigranih utakmica postigao četiri gola i kreirao isti broj asistencija.
Nema kalkuliranja
Rijeka više niti može, a prema prikazanom niti želi kalkulirati, kada cijela sezona stane u dvije utakmice (što ligaške, što Kup ogleda), onda je takav pristup jedino i očekivan. S druge strane, koliko god trofej namijenjen osvajaču naslova prvaka bio primamljiv i vjerojatno prioritetan, niti Rabuzinovo Sunce Riječani ne žele ispustiti iz ruku, već neko vrijeme ono “ne grije” prekrasan Kvarner, bogomdan komadić raja na kugli zemaljskoj, tamo gdje more i gorje postaje jedno.
Zalog za to je i rasprodana gostujuća tribina u Koprivnici, više od 700 navijača Rijeke bodrit će svoje ljubimce na, za tu prigodu, proširenom Ivan Kušek-Apašu, koji je dobio i montažne tribine. O Hajduku još nitko niti ne razmišlja. Uostalom, za takve utakmice, za jadranski derbi u Splitu dva kola prije kraja prvenstva i utakmice od krucijalne važnosti, nije niti potrebno ranije razmišljati. Treba je samo, baš kao i svaku predstojeću od četiri preostale, pobijediti. Ova Rijeka je “sazrela”, pokazala ta to nipošto nije nemoguća misija. Sve ostalo je na njima.
Komentari (0)