Baš bizarno. To bi nekako bio najbolji opis utakmice odigrane u Razgradu. Hrvatski prvak je s dva igrača manje u produžetku pokleknuo kod bugarskog, pa europsko natjecanje nastavlja u trećem pretkolu Europske lige protiv irskog Shelbournea. Nevera s Kvarnera je, osim protiv Ludogoreca, stradala i u okršaju s VAR sobom i škotskim sucem Johnom Beatonom. To je zapravo priča cijele utakmice. Momčad Radomira Đalovića igrala je protiv više protivnika, tako se ipak nije moglo. Škot je, po nama, uz asistenciju VAR-a donio tri krucijalne odluke koje su utjecale na konačni ishod, a dvije su bile - pogrešne. Obje su legle na račun Rijeke. Prvo, sudac je dosudio nepostojeći jedanaesterac za Ludogorec. Treba se kazati, na poziv VAR sobe, ali on je u konačnici pokazao na ‘elver‘. Izmislio ga je...
Lopta je udarila u nogu Dejana Petrovića, koji je bio u bloku, i odbila se u ruku Stjepana Radeljića. To ni pod razno nije bilo za jedanaesterac. Rijeka je tu teško oštećena. Druga odluka koja je imala bitan utjecaj bila je točna, Rukavina je neoprezno džonom uletio bugarskom igraču, bila je to klasični crveni karton i nevjerojatna pogreška, mogli bismo kazati glupost riječkog igrača. Valjda će to biti škola Gabrielu, dečko, to se tako ne radi.
Treća odluka, isključenje Tonija Fruka, po nama je također debelo oštetila Đalovićevu momčad. Jest, Fruk je s leđa pokosio bugarskog nogometaša, bio je to klizeći start. Bilo je neoprezno, tu nema dvojbe, bilo je i nepotrebno, jer se dogodilo skoro na centru. Držimo da je dovoljna kazna bila žuti karton, koji je škotski sudac konačno i pokazao Fruku u prvom trenutku. No, na poziv VAR sobe, dodijelio mu je crveni. Taj trenutak je bio i definitivni oproštaj Rijeke od bilo kakve nade da bi se moglo nastaviti natjecanje u kvalifikacijama Lige prvaka. Rijeka je ispala zbog vlastitih bedastoća, ali i zbog toga što ju je u ponor pogurala i sudačka momčad, od onog s terena do onih u VAR sobi.
Šteta što se sve tako loše završilo za Rijeku. Do onog prvog isključenja, onog Rukavine, Đalovićeva momčad je igrala ravnopravnu utakmicu s Ludogorecom, a nakon poravnanja Gojaka čak se stekao dojam da bi Riječani mogli do drugog pogotka. Ali tada je sve upropašteno...
Naravno, državni prvaci su ostali u Europi, mogu još uvijek ostvariti svoju veliku želju i zaigrati u nekoj od europskih skupina. No, ipak će ostati gorak okus nakon svega što smo vidjeli na Rujevici i u Razgradu. Ludogorec je momčad koja se mogla proći. Naravno da sad nema vremena za plakanje, protiv Iraca morat će se pametnije. I hrabrije. Jer nismo bili sretni kad je Đalović krenuo bez Čopa, kad je Duje ušao u drugom poluvremenu, kad se uglazbio s Frukom, kad je ušao ofenzivni Lasickas, Rijeka je izgledala mnogo bolje. Tko zna, da je s tim figurama riječki trener startao od početka, možda ova priča ne bi završila tako tužno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....