Niz ligaške nepobjedivosti Radomira Đalovića (11 utakmica, pet pobjeda i šest neodlučenih ishoda), od kada je sjeo na trenersku klupu Rijeke kao čelni čovjek struke, prvi među jednakima, u idućem će kolu, u 14. rundi SuperSport HNL-a, biti vjerojatno i na najvećoj mogućoj kušnji.
Ne postoji stadion, odnosno nogometni travnjak u Hrvatskoj, na kojem Rijeka, statistički i povijesno gledano, prolazi slabije od onog na – Maksimiru. Stoga će subotnji ogled protiv Dinama, aktualnog prvaka države i trenutačno trećeplasirane momčadi SHNL-a, biti pravi test za mladog i neiskusnog riječkog trenera, koji je, pak, odmah nakon završetka dvoboja s Osijekom najavio hrabru i ambicioznu Rijeku, koja sigurno neće na oronulom maksimirskom zdanju doći s izvješenom bijelom zastavom.
Aktualni dvoboj protiv Dinama bit će već drugi treneru Đaloviću, onaj prvi pomalo je ostao u sjeni europskog debakla u Ljubljani. Stigao je osokoljeni Dinamo, koji je pod trenerom Jakirovićem dotad igrao vrlo dobar i odličan nogomet, kao apsolutni favorit na Rujevicu, da bi na kraju Modri bili zadovoljniji podjelom bodova (1:1). Rijeka je u toj utakmici, suprotno svim očekivanjima, bila bolja momčad, koja je prema prikazanom apsolutno zaslužila tri boda, no u konačnici je gol Veldina Hodže, kojem je to ujedno bila i posljednja utakmica u bijelom dresu, samo anulirao prednost Dinama, koji je poveo preko Brune Petkovića.
Taj dvoboj protiv Dinama mogao bi biti pokazatelj na koji bi se način Rijeka mogla predstaviti u Maksimiru. Imali su i tada gosti veći posjed, više lopte u nogama, no čvrsti riječki bedem ispred vratara Zlomislića, osim te nogometne genijalnosti u režiji Baturine i Petkovića, do kraja susreta nije pogriješio.
Gledajući dosad odigrane derbije protiv velike četvorke, njihovo glavno obilježje, uostalom kao i dosadašnje cijele sezone, svakako su neodlučeni ishodi. Naravno da svaka utakmica nosi tri boda, naravno da pobjeda protiv, primjerice, Slavena Belupa, u konačnici vrijedi jednako kao i pobjeda nad nekim od najboljih klubova, no žele li Riječani ozbiljno participirati u borbi za sam vrh prvoligaške ljestvice, morat će naprosto i nekoga – pobijediti.
Hoće li Đalović to sa svojom momčadi uspjeti napraviti već ovog vikenda u Maksimiru ostaje za vidjeti, no ono što svakako može "tješiti" riječku struku, pa i navijače, jest činjenica da se protiv ovog Dinama, sigurno najkvalitetnije i rosterom najšire momčadi u ligi, itekako može igrati, posebice ako plavi momci nemaju svoj dan. Naravno, Rijeka će, želi li ostvariti dobar rezultat u Zagrebu, morati biti na svojoj najvišoj razini, počevši od vratara, koji su nerijetko u rijetke pobjede Rijeke na Maksimiru davali svoj veliki obol, baš kao što će i napadački dio momčadi morati biti posebno – efikasan.
Niti znatno bolje momčadi od Rijeke ne mogu očekivati da će protiv Dinama na njihovom terenu dominirati u tolikoj mjeri da je nebitno iz koje će prilike postići pogodak i koliko će ih na kraju postići. S te strane će biti iznimno bitno da Rijeka svoje prilike, kojih će sigurno imati, iskoristi čim prije i na taj način utakmicu "skrene" na svoj mlin. Naravno, povesti i onda se povući u "bunker" značilo bi otići u propast, takav scenarij moguć je jedino u situaciji da Rijeka povede u sudačkoj nadoknadi drugog dijela, slično kako je Osijek stigao do boda na Rujevici prošlo kolo.
Nisu Osječani igrom iznenadili, više je to bila Rijeka koja je bila neprepoznatljiva u prvom dijelu, da bi u nastavku promrzli navijači Rijeke gledali jednu bitno drugačiju momčad, koja do pobjede nije došla samo zato što na vrijeme nije postigla i drugi-treći pogodak na susretu, iako je za to imala prilike. To poluvrijeme vodilja je kako Rijeka treba igrati uvijek, pa i na Maksimiru. Tada će se Riječani imati čemu nadati. U protivnom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....