Nedavno je trener Rijeke Victor Sanchez svoje brojne rotacije momčadi objašnjavao (pre)velikom potrošnjom igrača u ritmu dvije utakmice tjedno u kojima Rijeka, ruku na srce, nije bila sezonama u konstanti, a napose činjenicom kako rotacijama želi smanjiti mogućnost, odnosno prevenirati ozljede kod svojih igrača.
Sanchez i njegov stožer očito su prilično studiozno pristupili tom problemu, pa je tako objašnjavao da većina igrača Rijeke u prosjeku ima više stotina minuta u nogama u odnosu na sezonu prije kada su bijeli slavili dvostruku krunu.
U tom kontekstu bit će zanimljivo vidjeti i koga će Sanchez poslati u vrh riječkog napada u predstojećem jadranskom derbiju. Dok mu je, prema njegovim riječima, jedan dio momčadi deficitaran (prije svega se misli na obrambene igrače i posljednju liniju), kada su u pitanju veznjaci i ofenzivci Rijeke tu izbora, kako je i sam rekao, možda ima i previše, a natjecateljski podražaj zaslužuju svi oni momci koji su u kadru, uključujući i one koji su malo ili gotovo uopće nisu nastupali pod njegovom paskom (Butić, Rukavina, Sijarić, Ianev...)
Prema dosad ukazanom povjerenju u vidu minuta provedenih na terenu, jasno je da su španjolskom stručnjaku dva imena ispred ostalih kada je u pitanju sam vrh napada riječke momčadi. Dakako, radi se o iskusnom Duji Čopu i mladom britanskom "lavu" Danielu Adu-Adjeiju.
Na prvu, teško je pronaći dva različitija profila. Jedan je moderna, "okomita opasnost", igrač čija je najveća snaga eksplozija i dubina, drugi je klasična špica stare škole, finišer koji je živio u kaznenom prostoru. Ipak, unatoč svim razlikama koje ih dijele, postoji jedna crta koja ih neraskidivo povezuje: instinkt za gol, onaj trenutak u kojem napadač prepoznaje gdje će lopta pasti i kako u jednome potezu završiti akciju.
Upravo taj napadački mentalitet najjasnije povezuje Adu-Adjeija i Čopa. Obojica su, svaki na svoj način, napadači koji razmišljaju isključivo prema naprijed. Kad dobiju loptu, pogled ide prema stativama. Ta jednostavnost, direktnost i stalno traženje završnice ključne su karakteristike koje ih smještaju u rang čistih golgetera.
Zanimljivo je da su obojica vrlo učinkoviti u tranziciji, iako opasnost stvaraju na potpuno različite načine. Daniel napada prostor, koristi svaki metar koji se otvori iza leđa obrane i svojom brzinom pretvara običnu okomitu loptu u situaciju za pogodak. Čop, s druge strane, koristi kaos tranzicije kako bi se postavio u idealan prostor, a onda završio akciju tehnikom koja je često bila iznad razine lige.
Razlike između njih zapravo najviše govore o promjenama u modernom nogometu kojih ni Rijeka nije pošteđena. Adu-Adjei je igrač koji širi obranu, otvara koridore, ulazi iz drugog plana i napada dubinu brzinom i agresijom kakva se danas traži u svakom ozbiljnom sustavu. Ne treba mu mnogo da promijeni ritam utakmice, često je dovoljno da dobije pola metra prostora kako bi svojim prvim korakom natjerao cijelu zadnju liniju da se panično povlači unatrag. Rijeka s njim igra brže, okomitije i energičnije jer njegov profil jednostavno traži takvu dinamiku.
Čop je, međutim, bio nešto sasvim drugo, i zato jednako vrijedan. Njegov radijus kretanja bio je manji, ali mu je tehnička kvaliteta omogućavala da iz vrlo zbijenih situacija izvlači maksimum. Rijetko koji napadač u HNL-u ima tako čistu mehaniku udarca. Čop je zabijao voleje, poluvoleje, udarce iz prve, odbijance, prekide i penale, često s lakoćom koja je izgledala kao rutinski detalj, a zapravo je bila rezultat vrhunskog osjećaja za završnicu. Dok je Adu opasan kad ima 20 ili 30 metara prostora za utrčavanje, Čop je bio najopasniji kad ga nema, kad su obrambeni igrači u njegovim leđima, a lopta pada između njih.
Statistička logika potvrđuje razlike. Adu postiže najveći broj pogodaka nakon okomitih lopti i situacija jedan na jedan s vratarom, nakon akcija u koje ulazi s punim sprintom. Čop je zabijao iz šireg spektra: statičnih situacija, gužvi, odbijanaca i preciznih udaraca između 12 i 18 metara. Adu stvara opasnost svojim kretanjem, Čop ju je stvarao svojom smirenošću.
Zaključno, Sanchez ispred sebe ima koliko težak, toliko i lagan izbor, ni s jednim ne može pogriješiti. Možda se ključ krije u iskustvu, Adjeiju će ovo biti prvi jadranski derbi, dok je Čop znatno više puta igrao protiv "svog" Hajduka u različitim dresovima, u 22 dvoboja "utrpao" im je čak 12 golova kroz karijeru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....