Nogometaši Rijeke ponovno su ostali kratki u prvenstvu, remi kod Lokomotive (1:1) još jednom je potvrdio kako Bijeli ove sezone nikako ne uspijevaju spojiti dvije ligaške pobjede.
Paradoksalno, momčad koja je posljednje dvije godine djelovala najstabilnije upravo u SHNL-u, sad se muči u natjecanju koje im je godinama bilo temelj uspjeha. Victor Sanchez protiv Lokosa povukao je radikalan potez: čak sedam promjena u odnosu na europski dvoboj s AEK-om. Na prvu su mnogi pomislili da je razlog jednostavan: fokus na Celje i europski ispit koji odlučuje o prolasku. No, raspored pokazuje (malo) drukčiju priču.
Rijeka prije Celja 11. prosinca ima još dvije utakmice: kup-ogled protiv Ždralova i domaći ligaški dvoboj s Vukovarom. Upravo to stavlja rotacije u sasvim drukčiji okvir. Sanchez nije odmarao samo za Europu, odmarao je jer mora preživjeti tri natjecanja u deset dana, s momčadi koja je, iako kvalitetna, osjetljiva (očito) na preopterećenje.
U Maksimiru se vidjelo da je sedam izmjena ostavilo traga, Rijeka je bila solidna, ali bez automatizma i ubojite povezanosti u završnici. Jedan trenutak nepažnje bio je dovoljan da pobjeda sklizne iz ruku, iako je mogla, baš kao i u mnogim ovosezonskim utakmicama, otići na obje strane.
Rotacije su, u tom smislu, možda manje “europski plan”, a više nužnost. Ždralovi u Hrvatskom kupu neće biti lak plijen – to je utakmica koju Rijeka jednostavno mora proći jer bi ispadanje u toj fazi natjecanja otvorilo potpuno krivu vrstu priče. Vukovar potom dolazi na Rujevicu kao neugodan protivnik koji zna igrati, koji ima pokretljivost i koji će tražiti svaki centimetar travnjaka kako bi pobijedio Rijeku - opet. Ni u jednoj od te dvije utakmice Sanchez si ne može dopustiti luksuz slabe postave. A onda stiže Celje, europski susret koji definira polusezonu.
I sve to mijenja perspektivu. Rijeka u prvenstvu debelo zaostaje za Dinamom i Hajdukom, i sve je jasnije da nitko na Rujevici realno više ne računa na obranu naslova. Europa zato postaje prioritet, ali ne jedini, barem ne prije 11. prosinca. Sanchez mora žonglirati, čuvati ključne ljude i istovremeno održavati ritam i samopouzdanje u domaćim natjecanjima. Protiv Lokomotive žrtvovao je kontinuitet, ali dobio je svježinu koja će mu trebati u danima koji dolaze.
Ono što dodatno komplicira situaciju jest forma ključnih igrača, neki od njih, poput Fruka i Dantasa, očito trebaju ritam, dok drugi pucaju od umora i nose teret europskih minuta. Upravo zato Sanchez riskira da mu momčad u jednoj utakmici izgleda idealno posloženo, a već u sljedećoj kao skup pojedinaca koji se tek upoznaju. To je realnost ovakvog rasporeda i ograničenog kadra, ali i cijena ambicije koja seže izvan hrvatskih okvira.
Sve će se, jasno, mjeriti prema Celju. Ako Rijeka izbori europsko proljeće i uđe među 24 najbolje momčadi Konferencijske lige, rotacije će se čitati kao nužan potez u ludom ritmu završnice godine. Ako ne uspije, remi u Maksimiru ponovno će isplivati kao podsjetnik da je balans sasvim sigurno teži nego što izgleda i da je svaka odluka trenera u ovakvoj sezoni mala kocka s velikim ulozima.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....