Poznavajući dosadašnji rad trenera Radomira Đalovića i njegove momčadi, utakmica s Osijekom i vrijedna, važna pobjeda Bijelih u novom tjednu, posebice onom uoči derbija protiv aktualnog prvaka, stavljena je “ad acta”. Naravno, sve ono dobro, a toga je bilo puno više, što su Riječani napravili na travnjaku Opus Arene pokušat će demonstrirati i pred svojim navijačima ove subote, a onih par stvari, koje bi trebalo poboljšati, na njima će se svakako raditi.

Za igrati utakmice kao što je predstojeća momčadi i ne treba dodatni motiv, činjenica da je Rijeka trenutačno vodeća momčad SuperSport HNL-a i da tamo želi i ostati nakon dvoboja protiv Dinama i više je nego dovoljan motiv sam po sebi, posebice ako se zna da modri tabor upravo pretendira na tu poziciju i da bi eventualnim slavljem na Rujevici stigao na svega bod zaostatka za Rijekom.

Gledamo li dodatne motive, onda ih svakako treba tražiti u ne tako davnoj prošlosti. Samo u ovoj sezoni Rijeka je u dva navrata igrala protiv Dinama i oba puta ostavila znatno bolji dojam od znatno skuplje maksimirske družine, a to se posebno vidjelo u posljednjoj utakmici odigranoj na Maksimiru, u kojem su gosti bili bolji gotovo u svim parametrima nogometne igre, osim u golovima.

Novi bijeg na +7?

Naravno, od dojma se ne živi, pamte se samo bodovi i brojke, a one kažu da su Riječani u dva ovosezonska ogleda protiv aktualnog prvaka upisali dva neodlučena ishoda (1:1 na Rujevici, 0:0 na Maksimiru). Kako silno žele ostati na vodećoj poziciji, za takvu računicu, neovisno o ishodu dvoboja Hajduka i Osijeka, Rijeci igra samo pobjeda, na koju pred svojim navijačima protiv aktualnog protivnika čekaju već gotovo pet godina...

Točno 5. srpnja 2020. nogometaši Rijeke posljednji su put slavili na svojoj Rujevici protiv najtrofejnije hrvatske momčadi. Ako znamo da je Rijeka, pod vodstvom Simona Rožmana, povela autogolom Joška Gvardiola već u 2. minuti dvoboja, a pobjedu potvrdila pogotkom Čolaka u 52. minuti, onda je valjda svima jasno koliko su ta vremena daleka i koliko je Rječine proteklo u more od te pobjede.

Radomir Đalović

MARIN FRANOV Cropix

Modri, pak, u Rijeku dolaze osokoljeni izuzetno povoljnom statistikom, koja kaže da posljednjih devet ligaških (ili ukupno 10) dvoboja na Rujevici nisu izgubili i da su od tih devet dvoboja čak njih pet i pobijedili. Treba li domaćinu, uz sve ranije navedeno, veća motivacija od aktualnog podatka?!

Naravno, osim činjenice da kompletna momčad i stručni stožer itekako žele “skinuti” skalp aktualnom prvaku i time mu pobjeći na velikih sedam bodova prednosti, koliko su imali u odnosu na Dinamo i tijekom zimske pauze, kod nekih igrača Bijelih bi ta motivacija mogla biti i na još višoj razini jer su nekad bili dijelom modrog tabora, a nikada nisu dobili pravu priliku da dokažu koliko vrijede.

Mišković mu nije ispunio želju

Te igrače ne treba posebno niti imenovati, svatko od njih se na svoj način rastao s aktualnim protivnikom, no kolektiv, momčadski duh, ono je što krasi ovu Rijeku i trener Đalović sigurno neće dozvoliti da netko, iz bilo kojeg razloga, protiv Dinama igra neku “svoju” igru, a vjerojatno to nikome u bijelom dresu ne bi niti palo na pamet.

Rijeka je uvijek bila snaga kolektiva, i samo kao takva je mogla parirati Dinamu kroz sezone, sve drugo uglavnom bi završilo kao fijasko poput onog u najgoroj polusezoni riječke momčadi u novijoj povijesti kluba (2:7) kad je eksperiment s trenerom Cosmijem na čelu bijelog broda - dotaknuo dno.

Navijači su u svakoj dobroj utakmici Rijeke dali svoj veliki obol, s obzirom na to da će riječki “kavez” na jugu sigurno biti popunjen s točno 412 najvatrenijih navijača Dinama, BBB-a, sinergija rujevičkih tribina i travnjaka mogla bi vrlo lako biti “jezičac” na vagi, koji bi Riječane konačno poveo do toliko željene, i prema svemu prikazanom u aktualnoj sezoni, zaslužene pobjede nad objektivno kvalitetnijim protivnikom.

Uostalom, to je jedino i poželio trener Đalović - pune rujevičke tribine i glasnu podršku svojim momcima. Kada mu već predsjednik Mišković nije ispunio, odnosno nije mogao ispuniti novogodišnju želju, možda mu riječki navijači ispune ovu, a nju su riječki dečki na čelu s trenerom i stručnim stožerom itekako zaslužili.