Furioznim drugim poluvremenom, odnosno ulaskom jednog igrača više u vezu (Adam Gnezda Čerin) i promjenom početne 4-2-3-1 formacije gdje Ampem i Murić nisu odigrali susret na očekivanoj razini Goran Tomić upisao je i treću uzastopnu pobjedu zaredom.

U te tri utakmice (Šibenik i Slaven na Rujevici, Hajduk na Poljudu) riječki dečki zabili su čak 10 pogodaka uz svega tri primljena. Pjevalo je “Zabranjeno pušenje” u balkanskom evergreenu “Fikreta” o lošoj formi, današnja Rijeka je u vrlo dobroj formi, ne govore to samo brojke, nakon “dizelaškog” ulaza u nastavak prvenstva i dva uzastopna poraza na gostovanjima u derbi susretima (Dinamo i Osijek) u kojima Bijeli nisu pokazali previše od nogometa uslijedila je prava mala nogometna rapsodija.

Zasluge naravno idu prije svega igračima na terenu, nakon domaće pobjede nad Šibenikom odigrali su sigurno jedan od najboljih susreta ove sezone, onaj na Poljudu, uskrsnuli su poput feniksa iz pepela vlastitih neuspjeha nadahnuti salvom podcjenjivačkih redaka u medijima, pokazali su kako se junačkom utakmicom, trkom i zalaganjem mogu nadomjestiti možda i neki nedostatci u igri kojih Rijeka, baš kao i svaka momčad, ima.

Nepravedno bi bilo ne spomenuti trenera Gorana Tomića i njegov stručni stožer koji je odlično pripremio utakmicu, šef Bijelih u potpunosti je taktički nadmudrio Dambrauskasa, koji je doživio prvi poraz kao trener Hajduka, u šahovskoj borbi na Poljudu Tomić je već uoči početka imao barem tri pijuna više u igri. Trebalo je ostaviti Murića na klupi i posložiti momčad na način na koji je to i napravljeno, igrači su na najbolji mogući način odgovorili zahtjevima stratega.

Goran Tomić

MATIJA DJANJESIC/CROPIX Cropix

Također, Tomić je i protiv Slavena napravio ključnu stvar, Prince Ampem nije u formi koja ga je krasila u prvom dijelu sezone. Nije da se Ganac nije trudio i da nije pokušavao na lijevom boku napraviti višak ili uputiti koji “pola gola vrijedan” centaršut, no jednostavno ga nije išlo, a i kod prodora upalila se lampica “rezerve”. Rezerve stoga nije bilo u igri kod slovenskog reprezentativca Čerina, ubacio ga je Tomić pravovremeno u igru, već minutu kasnije Čerin je imao predasistenciju za pogodak prema Pavičiću, poslije je i direktno asistirao Drmiću za drugi pogodak, dok je treći i postigao - šlag na tortu sjajne predstave na Rujevici, kada u 36. minuta provedenih u igri postaneš najbolji igrač utakmice, teško da može bolje.

Da, gledajući sa strane, Tomić ponekad možda kasni s izmjenama tijekom igre, da, ponekad možda i radi neke poteze koje prosječni ljubitelji nogometa možda ne razumiju, no nitko mu ne može osporiti kvalitetu i znanje koje neosporno posjeduje te fleksibilnost tijekom susreta, nije jednom Tomić pogodio s izmjenama koje su na kraju donijele prevagu vrijednu bodova.

Da je mogao birati, vjerujemo da bi i Tomić odabrao baš ovo vrijeme za polufinale Kupa protiv Osijeka. Momčad je ušla u pravi natjecateljski ritam u kojem ostaje dovoljno vremena za potpunu regeneraciju. Malo je toga u nogometu danas slučajno, i Riječani i Osijek su se zajedno dogovorili o odgodi tog susreta koji je trebao biti odigran 2. ožujka, nikome nije odgovaralo, ako to već propozicije natjecanja dozvoljavaju, igrati najvažniji susret dosadašnjeg dijela sezone nakon derbija s Hajdukom, odnosno Dinamom.

Energetska potrošnja

Ne mora niti to značiti ništa, no dojma smo da je Rijeka u ovom kolu ipak imala nešto lakšeg protivnika nego što je to imao Osijek, uostalom to je pokazao i rezultat. Vjerojatno je i energetska potrošnja bila veća kod Bjeličinih trupa koje su opet mogle riješiti susret u posljednjim minutama, no ovoga puta sreća im je okrenula leđa. Sve se to zaboravlja s prvim sučevim zviždukom već ove srijede gdje će drugoplasirana i trećeplasirana momčad ukrstiti “mačeve” u još jednoj, sigurni smo, borbenoj utakmici velikog značenja. Poraz u ligi već će se nekako nadoknaditi, u polufinalu Kupa svaka će se pogreška skupo platiti.Nema sumnje da Rijeka može proći Osijeka, bez obzira na to što ih ove sezone još nisu pobijedili i bez obzira na to što im nisu dali gol, ono osnovno za što se nogomet igra. Tomić je već jednom pokazao da zna igrati protiv Osijeka u Kupu, u svojoj premijeri svladao ih je u četvrtfinalu u Gradskom vrtu, bilo je tada 2:3. Nitko se u bijelom taboru neće buniti da već ove srijede rezultat bude 3:2. Riječki strateg napravio je puno toga dobroga na klupi Bijelih, u svojoj riznici još uvijek čeka prvi trofej.

Da je Rijeka 350 kilometara južnije, rekli bi, Tomiću - vrime je. Rijeka ipak ima svoj put, na tom putu joj stoji Osijek, momčad koja Rijeci i njenom stilu igre, napadačkom nogometu za gol više, nikako ne leži. Vrijeme je da se i to promijeni. A onda je sve moguće, kada se samo jedan susret dijeli od trofeja favorita nema. Premda se finale igralo na Poljudu, a jedan finalist bio Hajduk. Navijači su svoje želje, kada je Kup u pitanju, iskazali i krajem susreta protiv Belupa, visoko se podigla poruka: “Nek’ pjesma grmi s istoka, sjevera, centrale i jedinu, vječnu, voljenu ponese u finale! Pa da opet zasvijetli u poljudskom mraku, plavo bijeli Rabuzin visoko u zraku!”