Nakon 15 mjeseci Goran Tomić (45) rastao se s Rijekom i odmah je otputovao u Austriju, na odmor u krugu obitelji. Prema priopćenju kluba s Rujevice, dogovoren je sporazumni raskid ugovora (kojeg je sad već bivši trener produžio prije nepuna dva mjeseca), a rastanak je inicirao Tomić.
Razočaranje i tuga nakon poraza u finalu Kupa bili su samo akcelerator ove odluke, budući da, prema dostupnim informacijama, Tomić sigurno ne bi s Rijekom krenuo u novu sezonu. I to nema nikakve veze s njegovim možebitnim odlaskom u Dinamo, razlozi leže negdje drugdje, uz ostalo i u svojevrsnom zasićenju “sizifovskim” načinom rada...
Tomić je, naime, posljednjih sezona bio trener-stvaratelj. Dolaskom u Lokomotivu nakon Božića 2017. godine dovršio je sezonu s igračima koje je imao u svlačionici. Potom je, tijekom ljetnih priprema, bilo igrački vrlo prometno na Kajzerici i Tomić je krenuo od početka. I napravio je, u drugoj sezoni, sjajan rezultat, podsjetimo da su Lokosi bili drugi, igrali su i u finalu Kupa, kao i u kvalifikacijama za ulazak u Ligu prvaka i Europsku ligu. A onda je Lokomotiva prodala svoje najbolje igrače i Tomić je opet bio na početku, drugi put u tri sezone bio je primoran stvarati momčad “od nule”.
Naslijedio Rožmana
Nakon trnovitog jesenskog dijela prvenstva napustio je Kajzericu jer je imao dogovoren angažman u Kini. Međutim, ispriječio se COVID-19, pa je na Rujevici krajem veljače prošle godine naslijedio Simona Rožmana. Uspješno je okončao prošlu sezonu, a onda se ponovila priča iz Lokomotive – otišao je velik broj igrača, došlo je mnogo novih i sve je to opet trebalo ukomponirati u funkcionalnu cjelinu. A to je najteži trenerski posao, to stvaranje momčadi...
I Tomić je opet – uspio! Iako se provlači teza da je “Tomić najveći ovosezonski gubitnik” jer je ostao bez trofeja, takve konstrukcije, kad se sve i samo površno analizira, nemaju svoje uporište. Po toj je logici, uostalom, bio i najveći gubitnik prije dvije sezone s Lokomotivom! Jer, također je ostao bez trofeja, bio je “tek” drugi i igrao je finale Kupa... Stoga treba istaknuti da je Tomić na Rujevici, u samo nekoliko mjeseci, stvorio momčad koja je bila konkurentna za vrh.
Treba se, uostalom, samo prisjetiti prošloljetnih procjena dolazeće riječke sezone. Nitko, baš nitko, nije spominjao utrku za naslov, ni plasman u finale Kupa! Krajem jeseni, kad je Rijeka bila vodeća na ljestvici, svi su igrači, kao i velik broj navijača, bili jednodušni:
- Da nam je netko prije nekoliko mjeseci rekao da ćemo biti u ovoj situaciji, pomislili bismo da je lud! Nitko od nas nije očekivao borbu za vrh...
A to se dogodilo, Tomić je u kratko vrijeme posložio momčad koja je dobivala epitete da igra najljepši, lepršavi i efikasni nogomet, o čemu govori i podatak da je Rijeka sezonu okončala s najviše postignutih pogodaka (71). Istina, “šepala” je obrana (čak 51 primljeni zgoditak), ali to je očito bila nuspojava koju je bilo teško izbjeći u klupskoj orijentaciji igranja napadačkog nogometa. Posebno s igračkim kadrom koji je imao u svlačionici, sastavljenog poglavito od “umjetnika”, plemenitih i “haklu” sklonih nogometaša, većini kojih je destrukcija - a to je iznimno važan segment nogometne igre - apsolutno apstraktan pojam...
Snovi pali u vodu
Svi su riječki snovi o osvajanju naslova zapravo zimus pali u vodu kad su klub napustili Galović, Tomečak (važne karike) i Escoval, a došli su samo Čestić i Solano. Poruka je bila jasna, klub ne može “pojačati gas” poput, primjerice, Osijeka ili Hajduka, koji su doveli Caktaša, Lovrića, Leovca, Fućka..., odnosno, Kalinića, Grgića, Ferra, Mikanovića... A Rijeka je već tada bila na svom maksimumu i jednostavno je, za više ciljeve, trebalo ojačati svlačionicu.
Šokantni poraz protiv Hrvatskog dragovoljca sredinom ožujka, potom i posrtaj protiv Gorice, zapravo su okončali riječku utrku za naslov, tada je postalo jasno da ta momčad nema “ono nešto”, neophodno za velike stvari, za osvajanje naslova. A Kup? Malo se toga može Tomiću prigovoriti nakon onih gluposti kapetana Smolčića, pa Selahija, kao i zbog “nedolaska” Pavičića na utakmicu... A o pripremi utakmice dostatno govori pogodak Rijeke, taj je protunapad bio zrcalo svega što je trener tražio od svojih igrača.
Goran Tomić je jedan od naših najboljih stručnjaka, u najboljim je trenerskim godinama i pred njim su vjerojatno i najveći rezultati. I vidjet ćemo hoće li to biti u Hrvatskoj (Dinamo) ili, pak, negdje u inozemstvu. Ponuda mu sigurno ovih dana neće nedostajati...