Milijunski transferi više nisu privilegij samo zagrebačkog Dinama. U veliku igru prijelaznih roka iskorak je učinio Osijek. Klub koji bez problema preuzme milijunski transfer igrača iz Primere (Mierez), a onda se “ponovi” milijunskom investicijom u domaćeg igrača (Lovrić), definitivno je ozbiljan “igrač” hrvatskog nogometa. Gledamo li s te strane, onda je Osijek bio najrazigraniji akter zimskog prijelaznog roka. Uz Kristijana Lovrića uspjeli su dovesti i Miju Caktaša, što je u okvirima Prve HNL zbilja nadopuna visoke kvalitete.
Veliki transferi, naravno, potenciraju i očekivanja. Osijek se nalazi u borbi za vrh, kontinuirano jača kadar, iako je točno i to da je u tom procesu dosta praznog hoda, odnosno procjena koje se nisu pokazale pogođenima. Kao i obično bit će najvažniji finiš sezone, kada će rezultat dati okvir vrednovanju poteza u prijelaznom roku. Nedvojbeno je da za spektakularnost pojačanja Osijek zaslužuje visoku ocjenu...
Hajduk je u sličnim okvirima glamuroznosti svog zimskog renoviranja. Ono što nam se čini uvjerljivijim to je da Splićani postupno, ali ciljano i logički jačaju redove. Šlag na tortu zimskog prijelaznog roka svakako je povratak domaćeg igrača velike karijere, Nikole Kalinića. Kad igrač iz Serie A, koji je tamo mogao ostati, odabere povratak u klub gdje se afirmirao kao mladac, to je svakako pokazatelj da se u tom klubu nešto stvarno dobro događa. Uz bivšeg Vatrenog, koji je po profilu igre i potencijala jedan od rijetkih hrvatskih klasičnih (kvalitetnih) devetki, Hajduk je napravio jako dobar posao s veznjakom Grgićem i stoperom Ferrom. Grgić je kompletan veznjak, agresivan i znalac. Ferro je veliki potencijal stopera, razina Benficina kadra, koji ako se brzo prilagodi Hajdukovoj zbilji može postati veliko pojačanje.
Dinamo je u ranoj fazi mercata centrirao svoju priču pojačanja. Doveli su Bočkaja, koji je i kvalitativno osvježenje, ali i transfer koji je oslabio konkurenta. Po nama Dinamo je učinio najbolju stvar ove zime time što je zadržao Mislava Oršića. Unatoč zovu Premiershipa. Realno gledano kadar maksimirskog kluba je znatno osvježen prošle godine, iako treneri baš i ne koriste sve resurse koji su im stavljeni na raspolaganje. Ako nije u pitanju neko Top pojačanje, djeluje logično da Modri nisu bili fokusirani na nove igrače, nego su energiju usmjerili u zadržavanje glavnih aktera dosadašnjeg kadra. Dinamo je lider unatoč činjenici da više takvih igrača, kao naprimjer Bruno Petković, nisu u formi. To znači da ima još dosta prostora za napredak i jačanje momčadske igre u nastavku prvenstva.
Četvrti akter velikog kvarteta, Rijeka, bila je na razinama očekivanja. Klub je financijski inferioran Dinamu, Osijeku i Hajduku, te mora biti vješt u pokrivanju proračuna. To znači prodavati što skuplje glavne aktere i novačiti manje afirmirane potencijale. Rijeka zato nema kadar koji je sposoban pratiti ritam borbe za vrh, ali to nije ni objektivna ambicija aktualnog vodstva.
Svi ostali u Prvoj HNL uglavnom su statisti priče o prijelaznom roku. Određeni značajni prizvuk ima vijest da je Gorica vratila igrača kojeg je ne tako davno milijunski prodala u Dinamo, Atiemwena.
Ono što nam upada u oči dok čitamo sve vijesti iz prvoligaških sredina i njihovih okruženja, to je prividna indiferentnost zbog sinergije Rijeke i Hrvatskog dragovoljca. Riječani su u smiraj prijelaznog roka u Siget poslali i Filipa Brauta, koji je deseti igrač iz orbite Rujevice koji postaje akter proljeća HD-a. Do ne tako davno bile su vatrometne teme o sinergiji Dinama i Lokomotive. Ova između Riječana i Sigeta valjda do sada nije nikog zanimala jer je HD na začelju. Kako god se okrene nelogično je različito vrednovanje tih suradnji. Hoće li možda s pobjedama HD-a odjednom i to postati “tema”?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....