‘Ovo je fenomenalno, nikad prije nisam vodio ni školsku momčad, a zbog jedne stvari sam najsretniji na svijetu‘

Ivo Smoje ispunio je zadatak, Zoranu Zekiću u ruke neće predati potonulu momčad. Kad se napokon razriješi svojih obveza u Partizaniju i, nadaju se u klubu, na prvom treningu u idućem tjednu zakazanom za utorak preuzme momčad, neće ga dočekati svlačionica koja je zaboravila kako pobjeđivati.

Napokon se lakše diše, iako je taj izraz možda u ovom trenutku posve neprikladan za Osijek, u kojem je zbog velikog zagađenja zraka izazvanog katastrofalnim požarom preventivno za ponedjeljak otkazana nastava u svim školama, a stanovnicima preporučeno da bez prijeke potrebe ne izlaze iz svoja četiri zida. Ali, Bijelo-plavi su dominantno prekinuli niz od pet prvenstvenih utakmica bez poraza koji se oduljio na čak 48 dana, a Ivo Smoje je svoj prvi trenerski nastup u i svoju prvu trenersku pobjedu proslavio na ogradi istočne tribine Opus Arene.

- Išao sam pozdraviti svog brata... Vratilo me u igračke dane - otkrio je vršitelj dužnosti trenera Osijeka, dodajući kako se čuo sa Zekićem odmah nakon utakmice

Bio je to poseban dan za njega, a prilično emotivno ga je proživio. Nikako drugačije od njega nismo ni očekivali da će biti.

- Isplanirao sam utakmicu, tražili smo puno centaršuteva, a upravo iz tog jednog centaršuta Pušića, koji do sada nije bio standardan, Ramon je zabio gol u najvažnijem trenutku pred kraj poluvremena. Nakon toga je sve bilo puno lakše. Ovo je moja prva samostalna utakmica, na klupi sam što u funkcijama tehničkog direktora ili pomoćnog trenera sjedio više puta nego što sam odigrao utakmica za Osijek. Ali, nikada nisam vodio momčad, nisam vodio ni školsku ekipu, tako da je fenomenalno da se u mom debiju uspjelo nešto preokrenuti... Dosta je bilo nejasno igra li se uopće utakmica ili ne, igračima je sigurno zbog toga bio poremećen fokus. Slali smo im poruke u zajedničku grupu "ne igra se", pa "igra se"... - kazao je Smoje, koji je iz perspektive bivšeg braniča posebno istaknuo jedan detalj koji ga je posebno obradovao.

- Pobijedili smo, a nismo primili gol. Prvi puta nakon sedam utakmica.

Drugačiji pristup igračima očito je pomogao.

- Probao sam ih opustiti, i prije utakmice i na poluvremenu odlučio sam se za drugačije obraćanje prema njima, a rezultat govori da su dečki to prihvatili. Navijači su 90 minuta bili naš dvanaesti igrač i oni su doprinjeli ovoj pobjedi. I inače rezultate u dobroj mjeri uvjetuje odaziv publike i njihova energija s tribine. Tome smo svjedočili u prvom kolu protiv Slavena Belupa kada je bilo 6:1. Nisu to samo igrači pobijedili, nego je velik doprinos u tome bio i navijača. Ne smijemo se lagati, i protiv Rudeša nije bio odličan dan samo igrača, nego i navijača ... To je bogatstvo što Osijek ima, te navijače, ljudi su riskirali svoje zdravlje da dođu na utakmicu. Kad malo dublje pogledate, unatoč svim preporukama da se ne ide, iako je možda van pameti, ljudi su riskirali zdravlje da dođu gledati svoj Osijek jer ne mogu bez njega i to je nešto što mene čini iznimno ponosnim do neba. Da u ovakvoj atmosferi i društvu kojem živimo ljudi dođu podržat NK Osijek... - kazao je Smoje.

A utakmica neće ostati zabilježena samo po prekidu crnog niza, koji je koštao posla i Stjepana Tomasa i Ivicu Kuleševića, nego i po prvim minutama dvojice juniora - Marina Prekodravca i Ante Barišića. Na klupi se našao i Anton Matković...

- Ujutro sam išao na misu u svoju župu i tamo sam skrušeno molio da dobijem priliku uvesti našu djecu. To se dogodilo. Ja sam najsretnija osoba na svijetu što sam u igru mogao uvesti naše klince, da oni uđu, da osjete, da budu sretni i ponosni njihovi roditelji, susjedi, prijatelji... Da se malo zbližimo sa gradom, da vratimo malo pozitivnu atmosferu u i oko kluba. To se obistinilo i to mi je u rangu same pobjede.

Bodrio je Smoje mladost Osijeka prije nego što će ući na teren.

- Kod mene nema nikakvog foliranja. Moj izbor jest da je Marin Prekodravac apsolutno zaslužio dobiti šansu, samo što je njegov problem što smo zgusnuti u veznom redu. Ali, on je budućnost NK Osijeka, on je naš budući kapetan. On je rođena, izbalansirana "osmica", koji je identično kvalitetan i prema naprijed i prema natrag. Razumije i shvaća nogomet... Barišić ima zarazan osmijeh, sretne oči i to me kupilo da mu dam šansu i ponosan sam na to što sam baš bio ja koji ga je prvi poslao na teren - zaključio je trener Bijelo-plavih.

Posvetio je Smoje vremena da analizira pojedinačni učinak igrača. Fiolić je zabio nakon skoro dvije godine posta.

- Fiolićev gol okrenuo je utakmicu u našu korist. Iznimno sam sretan i ponosan na njegov gol, a još više sam ponosan na njegove reakcije u fazi obrane gdje je uklizao dva-tri puta. Pokazao je ono što navijači u Osijeku vole vidjeti, a to je gard i da mu je stalo.

Nail Omerović pokazao je, pak, kako može igrati doslovno na svakoj poziciji. Bio je do sada lijevo i desno krilo, "desetka", desni bek, a protiv Rudeša je bio lijevi bek.

- Omerović se u vremenu Borimira Perkovića pojavio u prvom sastavu na desnom boku. On i Bukvić su bili tandem snova, tandem mladih igrača. Nitko u ligi nije imao takvog desnog bočnog i desno krilo. Primijetio sam ga na jednoj utakmici B momčadi protiv Jadrana Luke Ploče i odmah sam otišao kod našeg, sada bivšeg sportskog direktora Kuleševića i zamolio ga da dobro razmisli o njemu. Omerović može igrati na baš svakoj poziciji u momčadi - kazao je Smoje.