Ja sam tu navek... Tu rečenicu nam je kazao Ante Čačić kad smo ga pitali postoji li mogućnost da i nakon završetka ove sezone ostane trener Dinama i skine prefiks "privremeni". U klubu o tome šute, ali neke vijesti kazuju da to uopće nije nemoguća opcija.
Je li zapovijed došla iz Međugorja ili su ga promovirali oni što su ostali u Maksimiru, nije uopće bitno. Čačić je doveden planski jer su u Dinamu mislili da s Kopićem neće osvojiti naslov prvaka. U tom trenutku jedini spas vidjeli su baš u bivšem izborniku. I - pogodili su.
Kad je Dinamo nakon poraza od Hajduka u Splitu izgledao kao Titanic pred potpuno potonuće, Čačić je bio taj koji ga je poput remorkera doveo na prag osvajanja titule prvaka. U obitelji Čačić nema mađioničara, niti ih je ikad bilo, pa niti Ante nije imao čarobni štapić, niti je u kratkom vremenu mogao napraviti neke spektakularne stvari. Ali, imao je jednu veliku prednost u odnosu na prethodnike, Damira Krznara i Željka Kopića - nije izmišljao toplu vodu. Vremešni, iskusni trenerski lisac starog kova samo je stvari u momčadi logično postavio na svoje mjesto.
Nema kod njega filozofiranja, kemijanja. On je čisti pragmatičar. Nakon što je porazgovarao sa svim igračima ponaosob, stavio ih je na njihove prirodne pozicije, tamo gdje pripadaju po vokaciji. Kako to zvuči jednostavno, zar ne? Staviti igrače tamo gdje bi trebali biti... Petkovića vratiti na "devetku", Oršića i Špikića, recimo, ostaviti igrati ono što najviše vole, na krilnim pozicijama.
- To je Dinamo kakav želim!
Kazao je to Ante nakon utakmice s Osijekom. Nije mu trebalo dugo da dođe do Dinama kakvog želi, zar ne? Protiv Gorice bilo je dosta dobro, protiv Lokomotive dosta loše, a eto, u trećoj utakmici koju je vodio, već je imao izgled momčadi po svom ukusu. I ukusu navijača koji su bili jako, jako zadovoljni igrom i uvjerljivom pobjedom. Jučer smo pohodili društvene mreže, nekako je "TV serviser" dobio simpatije, više nije samo trener kojeg su u Maksimiru izabrali jer nisu imali nikoga drugoga na pameti ili zato što živi najbliže stadionu.
Možemo mi sad o Čačiću misliti što hoćemo, ali uspio je u kratkom vremenu iz momčadi izvući neku energiju za koju nismo mogli niti pretpostaviti da je igrači Dinama uopće imaju. U jednom trenutku izgledali su kao da ih se do kraja prvenstva neće moći skinuti s respiratora, a onda im je Čačić dao kisika, iz igre za naslov izbacio maksimirskog "neprijatelja broj 1" Nenada Bjelicu, a sad mu fali još samo pobjeda u Šibeniku.
- Kroz pas igru smo se protiv Osijeka uspjelo konektirati i tako doći do potrebne sigurnosti. Posljedica toga su bile neke naše dobre akcije do prvog gola, odnosno, prije te fantastične asistencije Petkovića. Ja sam Brunu, u ovih 18 dana koliko sam ovdje, uspio dovesti u stanje da može biti pravi, odgovorio mi je na sjajan način. Ne sjećam se kad je izgledao tako dobro. Očekujem od njega da nastavi tako do kraja.
A prije utakmice je Čačić tom istom Petkoviću kazao...
"Petko, igraš od prve minute, znam što možeš, pokaži to!"
Onda je dobacio Špikiću:
"Ti igraš krilo jer si ti krilo, pokaži zašto si ovdje!"
Uz Oršića, baš su ta dvojica bili najbolji igrači Dinama protiv Osijeka. Ima Čačić "spiku", dobar je komunikator, ima ono što njegovi prethodnici nisu imali. Jer, Dinamov trener ne znači biti samo struka, biti Dinamov trener nije samo slaganje taktike, crtanje stotine akcija na papirima ili ploči, analiziranje svega i svačega do dugo u noć... Dinamov trener mora biti "faca", mora imati stav, ne skrivati se od bilo kojih pitanja. To ima Čačić.
Jeste li ga možda pratili kako je vodio utakmicu s Osijekom? Jedine kretnje su mu bile kad je lijevim kažiprstom popravljao poziciju svojih naočala. Bez ijednog nervoznog čina, bez dramatičnih podvikivanja, širenja ruku ili razno-raznih gestikulacija. Uvijek je bio "kuler", a to dodatno smiruje igrače u stresnim situacijama. A, recimo, bilo je stresno kad je Hajduk na Rujevici razmontirao Rijeku s 3:0 jer to je značilo da Dinamo mora dobiti Osijek ako u konačnici želi izbjeći da odlučuje zadnja utakmica s Majstorom s mora u Maksimiru.
- Rekao sam dečkima da nisu niti trebali očekivati da netko za nas odrađuje posao. Da je opet sve u našim rukama. Mislim da nam je taj rezultat s Rujevice išao u prilog prije starta utakmice s Osijekom.
Eto, tako je Čačić riješio priču oko pobjede Hajduka na Rujevici. On je trijumf Dambrauskasove družine nad Rijekom svojim dečkima predstavio kao nešto dobro, odmaknuo ih od stresa. I dobio je pravi odgovor svlačionice.
- Bili smo mirni, pametni i strpljivi. U drugom poluvremenu smo postigli još dva pogotka, možda smo mogli još koji. No, prvenstvo još nije gotovo. Pred nama su još dvije utakmice. Imamo ispred sebe još dana do nedjelje, vjerujem da ćemo se pripremiti na adekvatan način da u Šibeniku pokušamo osvojiti titulu, pa da zadnja utakmica s Hajdukom na Maksimiru bude promocija novog-starog prvaka. Ova momčad je pokazala da ima gard pobjednika. U našoj svlačionici ne postoji niti jedan igrač koji ovdje ne zaslužuje biti.
Ante Čačić je još jednu utakmicu do svog drugog naslova prvaka s Dinamom. Na mjestu gdje je posljednji put te 2012. godine osvojio prvi, Šibenik i Šubićevac su mu kao sudbina. Ide sada u Krešimirov grad po još jednu "kantu". Gotovo svi poklonici Dinama vjeruju da će se s njom vratiti u Zagreb.