Jesu li u HNL-u sve uloge već podijeljene? Jedan klub može režirati dramatičan obrat, ali i povijesni uspjeh

Niti ove sezone konzumenti hrvatskog klupskog nogometa neće nazočiti dramatičnim i uzbudljivim završnicama kakve su kreirali vodeći klubovi engleske Premierlige ili njemačke Bundeslige. Pod mirnim krovovima HNL-a sve je izvjesno i predvidivo. Prevladava dojam da su tri kola prije kraja natjecanja sve uloge već podijeljene: Dinamo je prvak, u kvalifikacije za Konferencijsku ligu će Hajduk, Rijeka i Osijek, a elitni razred hrvatskog nogometa imao bi napustiti Šibenik.

Dakako, nogomet je igra u kojoj su iznenađenja, uključujući i čuda, uvijek moguća. Ali, HNL već duže vrijeme nije natjecanje u kojemu će netko zbog uzbuđenja i neočekivanih raspleta doživjeti infarkt. Primjerice, momčad Šibenika ima mogućnost završnicu sezone začiniti dramatičnim obratima. Teoretski, klub sa Šubićevca mogao bi u posljednja tri kruga natjecanja nadoknaditi aktualni bodovni deficit (-2) i preskočiti Goricu. Također i 24. svibnja, u srazu s Hajdukom u finalu Hrvatskog kupa, na Rujevici, osvojiti prvi trofej u povijesti. Međutim, kada ugledate momčad Šibenika na travnjaku, kao u posljednjem dvoboju protiv Varaždina (0-2), neizostavno se nameće pitanje: koliko ti dečki sami vjeruju u uspjeh?

Do konca prvenstvenog natjecanja, u preostala tri kola, još su na programu tri"derbija", kako mediji pomalo kolokvijalno nazivaju dvoboje tzv. "velike četvorke": igraju Hajduk – Osijek, Rijeka – Dinamo i Osijek – Rijeka.

Budući da se radi o hrvatskim nogometnim zastupnicima u europskim natjecanjima iduće sezone bilo bi razložno očekivati njihove atraktivne i nadahnute prezentacije u ogledima za prestiž. Ili su naša očekivanja ipak isuviše pretenciozna i nerealna? Posebice ukoliko ih temeljimo na posljednjim derbijima: Hajduk – Dinamo (0-0) i Osijek – Dinamo (0-0). Nažalost, u spomenutim smo dvobojima, umjesto priželjkivanih nogometnih užitaka dobili – pregršt ničega. Ispraznu iluziju kvalitete domaćeg klupskog nogometa.

Marketing HNL-a nadmetanje naših prvoligaša redovito predstavlja kao jedno od razvojno najpotentnijih europskih natjecanja. No, etiketa često nije podudarna s reklamiranim proizvodom. Ozbiljnija zastupljenost igrača tinejdžerske dobi kao plod sustavnosti klupske politike uočljiva je kod svega nekoliko prvoligaša. Možda se ukupna slika promijeni u posljednja tri kola. Budući da je ionako "sve riješeno"...