U Šibeniku je već od nedjeljnog podneva u centru grada bilo puno Dinamovih navijača. Zauzeli su kafiće, razvili zastave. Primijetili smo među njima mnogo starijih navijača, onih koji su na utakmice išli još 80-ih, a nisu išli zadnjih desetak godina.
- Nisam gledao Dinamo uživo zadnjh osam, devet godina, ali sad me ekipa nagovorila da dođem. Ne može Dinamo iz mene nitko izbaciti - kazao nam je Dinamov navijač, koji, inače, svoje emocije prema nogometu pokazuje na utakmicama Rome. To mu je svojevrsni ispušni ventil.
U Šibeniku nitko nije trepnuo, BBB-i su zauzeli centar, ali u okolici grada sve su simpatije bile na strani Hajduka. S kolegom Olivarijem ujahali smo u Tisno, na Murteru, kažu svi da je on jedini Tišnjanin koji navija za Dinamo. I odmah su poletjele 'strelice'.
- Što je, na....t ćete večeras u Šibeniku! - kazao nam je gazda kafića Muić. Dečki su zaključili da bi Dinamo imao 15 bodova prednosti da nije bilo VAR-a ove sezone.
- Ali, što ćemo s VAR-om u subotu, ovaj penal za Hajduk? - pitamo. - Udria ga je ne potplatu, ne razumiš ti to - uključio se Nono. - Odmah sam im reka da nije bia penal. Ali, dobro, neka ih Šibenik dobije danas - kaže Marijan.
Poruke stižu sa svih strana, svi pitaju za utakmicu. Od Zagreba, preko Šibenika, do Splita. Nećemo skrivati, svratili smo, kod Marina na Kapeli okreće se desetak janjaca odjednom, ako je suditi po predsezoni, sezona će biti fenomenalna. Sve rezerervirano, sjede Austrijanci, Nijemci, palo je čitavo stado. Čeka se i u redu za 'take away'.
Tišnjanski zet Mislav Kraljević ponosno je kazao Mislav, kao Oršić. Na majici motivi Zagreba, jasno je za koga navija.
- Idem kući, ali ako imate kartu, produžit ću za Šibenik. Ne znam, valjda ćemo dobiti. Ali, znaš kak' ja to gledam. Da ne bi bilo kao 1986., ono, Cibona - Zadar. Kao, dobit ćemo mi to u zadnjoj utakmici, nije problem. I onda se onaj Petranović baca po parketu, zabija sa zapisničkog stola, Popović zabio sve trice koje je puknuo. Ako ne dobijemo u Šibeniku, protiv Hajduka u zadnjem kolu bit će teško.
Nije nabavio kartu, otišao je za Zagreb: - Taman stignem na utakmicu, ajmo Dinamo!
A gazda tog restorana 'Marin', on je imao drugačiji plan: - Pitao je svo osoblje tko može raditi navečer, tko može odraditi noćnu smjenu. Naime, rekao je da poziva sve igrače Šibenika na večeru, okrenut će se koje janje, ako Šibenik izvuče X. Ne mora dobit, samo X - otkrila nam je konobarica u Marina.
- Ali, što ako dođu 'dinamovci', ipak ih je u Šibeniku više?
- A što me briga, što ću im ja!
I onda opet priča sa šibenske Rive. Dva sata prije utakmice, krenule su plave dimne, baklje, opet navijanje. Domaći? Neki pozdravljaju, neki u sebi mrmljaju, nije im drago. Ali, kafići dobro posluju, to je, na kraju, najvažnije. I, među svim tim licima, naletimo na jedno poznato. Miljenko Ćorić, otac Ante, prvaka Švicarske sa Zürichom. Dosta toga zamjera Mamićima, ali, o tom potom.
- Došao sam na utakmicu, a došao bi i Ante da može. Samo o Dinamu razmišlja, pješice bi stigao u Maksimir, ne bi trenutka razmišljao. Svašta se o njemu pisalo i pričalo, puno neistina, moglo je sve biti drugačije - govori nam Miljenko, dok stariji sin Josip, veliki Dinamov navijač, šalje poruku. Stiže u Šibenik: - Što ti je, on ide na svaku utakmicu, to je luđak! Kako bi ovo propustio.
Smršavio je Miljenko s godinama, briga oko sinova učinila je svoje, ali ambicija i vjera u Antu još ga nije napustila: - Iskočit će on još, nije kasno.
Nije. A nije ni za njegov Dinamo iz Odranskog Obreža, u kojemu je siva eminencija, a sin Josip igra nogomet. Bit će, izgleda, prvaci Četvrte HNL. A na tribini Šubićevca, o tempora o mores, dva Ćorića, a nijedan Mamić čekaju Dinamov naslov prvaka.