U nastavku prvenstva u redovima Šibenika iskočio je u prvi plan Ivan Laća. Ovaj 22-godišnji mladić najveće je pojačanje iz unutarnjih rezervi, pokazao je to igrama i golovima posebice na otvaranju proljeća.

Naznake buđenja skradinskog Sokola, kako ga od milja zovu svi, izašle su na vidjelo još u završnici jesenskog dijela, potom i na zimskim pripremama, da bi igrama i golovima protiv Osijeka i Belupa pokazao da je ljetna hibernacija ostala iza njega.

- Ne mogu se potužiti, dapače, oživio sam, kako kažete, još u završnici jesenskog dijela, u Kupu protiv Slavena, te u Puli i protiv Hajduka. To me je još dodatno motiviralo, odradio sam odlične pripreme, i na startu proljeća mi se otvorilo. Rekao bih da sam osjetio to povjerenje ovog posljednjeg stožera i mislim da sam ga opravdao. Naravno, uvijek se može više i bolje, i ja se trudim da bude tako - kaže nam Laća, koji ne zna razlog zbog čega je bio u zavjetrini.

- o je možda pitanje za neke druge, bio sam u trećem planu, nije mi bilo lako, ali vjerovao sam da ću se dobrim radom vratiti.

Domaći su se valjali

Krenulo je Laći na proljeće, ali ekipa Šibenika je nakon dva osvojena boda u prva dva kola ostala na nuli u tri preostale utakmice. Posebno neugodan i potencijalno poguban mogao bi se pokazati ovaj posljednji u Turopolju.

- Ha, teško nam je pao taj poraz. Išli smo u Veliku Goricu po pobjedu, tako smo se pripremali, i krenuli smo jako dobro. Bili smo bolji u prvom poluvremenu, imali smo dvije odlične šanse Božića i Gržana, ali nismo zabili. Nakon tog isključenja Ercega nismo bili tako opasni. Štoviše, rekao bih da smo bili konkretniji u igri 11 na 11. Gorica se nakon toga povukla u niski blok, zatvorili su sve, došli smo do te šanse u nadoknadi preko Santinija, ali nije lopta htjela unutra... Ali, realno, u nastavku se igralo možda 15 minuta čiste igre, domaći igrači su se valjali, izležavali, razbijali neki ritam, koji ionako nije bio jak. Šteta, računali smo na puno bolji rezultat iz te utakmice.

Nije još gotovo

Nakon tog poraza minus na tablici izgleda još nedostižniji ili...?

- Nije lako, dapače, ostali smo dolje, ali ništa još nije gotovo. U 13 kola svašta se može preokrenuti. Mi stvarno vjerujemo da možemo napraviti to, uostalom, i Gorica je ulovila i preskočila zaostatak od minus 11 baš protiv nas i - spasili su se. Da ne vjerujemo u to, ne bismo ni trebali više igrati. Jedna pobjeda nas može vratiti u život i ja se nadam da će to biti već u nedjelju nakon Varaždina, da ćemo se vratiti na 2 boda minusa od Gorice. Naravno, ako oni izgube...

Laća vjeruje da Šibenik ima kapaciteta za taj pothvat.

- Apsolutno, osim Lokomotive, kad također nismo bili baš toliko lošiji, ali su nas koštale dvije pogreške, u ostalim utakmicama smo pokazali da imamo kapaciteta za borbu s ostatkom lige. Digli smo se, stabilizirali, ta pojačanja koja su nam ove zime stigla su nam i podignula razinu kvalitete. Posebice Nižić, za kojeg mi je jako žao da se teže ozlijedio, ali i Cvek, Duraković, sad i vratar Filipović, sve su to igrači koji nam mogu pomoći.

Kako je igrati i trenirati u uvjetima koji, iskreno, na Šubićevcu nisu blago rečeni uvijek idealni?

- Istina, nije lako, uvjeti kao što kažete nisu bajni, ali u zadnje vrijeme je to možda malo i medijski predimenzionirano, posebice prošli tjedan uoči Gorice. Htjeli ili ne, to se dijelom odrazilo na psihu igrača, iako smo radili jako dobro. Situacija se sada smirila, stabilizirala, sjela je ta plaća, mi jednostavno moramo biti fokusirani na teren. Ne smijemo se predati, puno je kola do kraja, igramo za sebe, za klub, ali i naše vjerne navijače koji su nas i sada u velikom broju pratili u Velikoj Gorici.

Brojne pozicije

Možete li im za tu vjernost podariti i pobjedu u nedjelju koja se čeka već tri mjeseca?

- Možemo, ja se nadam i da hoćemo, da ćemo se u nedjelju svi radovati. Varaždin je odlična momčad, ali nisu u nekom dobrom trenutku, imaju i dosta izostanaka i uz našu dobru igru, i jasno podršku navijača, vjerujem da ćemo konačno pobijediti - nada se Laća, koji je ove sezone igrao na mnogim pozicijama - od beka, wing beka, krila, “osmice”, napadača, a po vlastitom priznanju najbolje se osjeća na poziciji “desetke” ili druge špice.