"I shall never surrender or retreat". Tu je rečenicu u povijesnoj bitci kod Alama izgovorio William Barret Travis. Krilatica je to koja, zapravo, simbolizira i Dinamo: Nema predaje. Simbolično, jer upravo je tijekom povijesti Koprivnica bila Dinamov Alamo. Tamo su gubili titule, trenere, ambicije, pa i igrače, te ispisivali najgore trenutke, tamo su, konačno, za vječnost "zakopali" svoju "ligu za bedaka".

"Krumpiiira, zeeeelja..."

A u nedjelju će biti točno 20 godina od te povijesne blamaže. Blamaže koja ima sličnosti s ovom sezonom. Tada je Zdravko Mamić, naime, pokupovao sve najbolje klince HNL-a, upario ih s tadašnjim senatorima, nadao se europskom iskoraku i naslovu prvaka, a onda je, dakle, ušao u spiralu, mijenjao trenere, da bi na "biti ili ne biti" utakmicu u Koprivnicu stigao s Ilijom Lončarevićem. Pobjeda je bila "mus" da se izbjegne ambis "lige za ostanak", no još u autobusu na putu prema Podravini "modre" su trupe položile oružje, a Slaven Belupo Branka Karačića ih je s konačnih 3-1 ispratio u ligu, u kojoj je umjesto podrške s tribina sada blagopokojnog Istoka, treštalo "Krumpiiira, zeeeelja...", kao poruka u kakvom se društvu nalaze.

Dvanaest godina kasnije, Modri su, kao i danas, lovili - Rijeku. Koprivnica je u travnju 2017. morala "pasti". Domaćin je bio u crnom nizu od devet utakmica bez trijumfa. "Piece of cake". No, na kraju se slomio Golijat, kojem je tadašnji trener SB-a Željko Kopić sučelio Davida, 18-godišnjeg Brunu Bogojevića, a on je golom u nadoknadi, Livakoviću kroz noge, ostavio Modre na, pokazat će se, nedostižnih -8 od budućeg prvaka s Kvarnera...

Konačno, i ove sezone, nakon blamaže u Münchenu, na klupi sa Sandrom Perkovićem, s obzirom na to da je Sergej Jakirović dobio otkaz poslije Bayerna, Dinamo se vratio u svoj standardni "Sanatorij-HNL" (SHNL), no iz Koprivnice je otišao nakljukan sedativima. Iako ni oni nisu pomogli. Prva pobjeda "farmaceuta" u tekućoj sezoni, naime, stigla je baš tada, u sedmom kolu; Dinamo je ponižen s 4-1, a "čudesno pojačanje" Mmaee tada je zapravo pokazalo svoje pravo lice.

Koprivnica je, dakle, bila Dinamovo stratište. No, baš su ti podravski šamari kasnije Dinamu otvarali oči. Ovaj jesenski, očito, nije bio dovoljno zvučan, jer otada do danas traje Dinamova muka po HNL-u. Muka koju nije riješio ni Fabio Cannavaro, muka koja kaže da izuzev toga Modri nisu slavili u gostima već četiri mjeseca te kako ukupno na prvenstvenom kontu imaju tek tri gostujuća trijumfa. Muka je to, konačno, koja će detektirati i sudbinu don Fabija. Nije teško zaključiti epilog ako i on ponovi zlokobnu povijest. Slušamo, ujedno, navijače, dinamovce kako se hruste jer je Slaven imao utakmicu Kupa pa će možda biti umorniji. Da, i do toga je došlo...

Pobjeda ili krah

Hrpa je već bila prekretnica na kojima je Dinamo otklizao ravno u stup, no ovaj put doista se može strovaliti u definitivnu provaliju. Modrima igra teorija i nada, ufanje da će kolos, eto, napokon proigrati. Za to postoji nada, ali i ultimativni cilj: slaviti kontra Belupa, pa doma pobijediti Lokomotivu. I onda se dodatno rekuperirati u reprezentativnoj stanci, dočekati, valjda, i Mišića i Petkovića, pa u posljednjih deset kola jurnuti na sve ili ništa. Ako, pak, izgubi u nedjelju, pogled će se morati usmjeriti u retrovizor, jer Slaven bi došao samo na četiri, a Varaždin pobjedom i na tri boda. Sve je, u prijevodu, kristalno jasno: u Koprivnici, dva desetljeća nakon "lige za bedaka", Dinamo, kao i Cannavaro, ima samo jednu misiju. Pobjeda ili krah. Trećeg nema.