Mario Gregurina ima 37 godina i najmlađi je trener u SuperSport Hrvatskoj nogometnoj ligi, no manjak prvoligaškog i općenito samostalnog iskustva u seniorskom nogometu kod njega se ne osjeća. Igre i rezultati u dosadašnjem dijelu sezone doveli su njegov Slaven Belupo do visokog trećeg mjesta na ljestvici i plasmana u četvrtfinale Kupa.
Gregurina je cijeli svoj profesionalni igrački vijek proveo u koprivničkom prvoligašu u kojem su ga vodili razni treneri, a on sam jasno je odredio svoju ideju igre:
- Svima je jasno da u bilo kojem segmentu mi želimo biti ti koji diktiramo utakmicu i kako će se odvijati situacija na terenu. To dakako ovisi i o kvaliteti suparnika, ali želimo maksimalno visoko pritiskati, ne dati suparniku da se razmaše, nametnuti se agresijom, što prije doći u posjed. Kad smo u posjedu, kroz jasnu ideju želimo što bržim putem doći do protivničkog gola. Brojke nakon 15 kola ne bi smjele lagati, dosta zabijamo i primamo, igramo dosta otvoreno, zanimljivo publici. Ujedno je to i dosta razvojno za mlade igrače, također i u tržišnom smislu - kaže Gregurina.
U prošloj sezoni bili ste prvi pomoćnik trenera Marija Kovačevića, a znamo da pomoćnici imaju drugačiji, bliskiji odnos s igračima. Pomaže li vam to u radu, ili možda odmaže?
- Možda je to bio jedini upitnik dok sam preuzimao, da li nešto mijenjati. Odlučio sam ostati maksimalno svoj, koliko god je to moguće, jer nije isto kad si pomoćni ili glavni trener. No, nije se stvarno puno promijenilo, na istim smo valnim duljinama i u istoj komunikaciji. Nitko ništa ne glumi, sve je prirodno, postoji veliki uzajamni respekt.
Ipak ste dosta mladi, recimo kapetan Tomislav Božić je stariji od vas. Kako se to odražava na vaš autoritet?
- Kad u ekipi imaš kapetana poput Božića, kad imaš Iliju Nestorovskog, igrače koji iza sebe imaju bogatu karijeru, i kad su takvi igrači unutra sto posto i slijede tvoje zahtjeve, onda nemaš problema ni s kim drugim, jer u tom slučaju ni mlađi nemaju pravo iskakati iz tih okvira.
S kojim biste se trenerom koji je vas vodio kao igrača mogli usporediti po načinu rada, komunikaciji, taktici?
- Iskreno, nemoguće je da to bude identično. No, pokušao sam od svakog od njih izvući ono što mi se sviđalo, od svakog nešto naučiti i iz cijele priče složiti mozaik. Isto tako mi je pomoglo i moje igračko iskustvo kao veznog igrača...
Dojam je da su treneri ranije, prije nekih 15-20 godina, bili puno agresivniji, žešći prema igračima? Dojam je da su nove generacije ipak osjetljivije, da je potrebno više pažnje u samoj komunikaciji i odnosu?
- Apsolutno, baš zbog tih novih generacija morao se promijeniti i pristup trenera. Teško da bi im odgovarao netko strog, sa "željeznom rukom". Puno toga danas mi treneri rješavamo kroz kvalitetnu komunikaciju. Pritom, dakako, treba pronaći ravnotežu da priča ne ode u preveliku demokraciju ili anarhiju. I taj "leadership" se promijenio. Ranije kao igrač nisi puno propitkivao trenerovu viziju, ideju ili naredbu, odradio si jer si bio tako učen u školi, u klubu, u krajnjoj liniji i u obitelji. Danas kao trener moraš biti primjer svojim radom, zalaganjem i vođenjem, a igrači znaju pitati svakakva pitanja. Ako nemaš odgovor, onda si kao trener u problemu.
Slaven Belupo je po godinama najstarija momčad lige, vidite li to kao nekakav problem?
- Nije problem, to je splet okolnosti. Ostali su nam kapetan Božić koji igra na zavidnoj razini, i Ilija Nestorovski, koji možda kvare prosjek. Ipak, mislim da imamo dovoljan broj mladih igrača, i još mlađih koji dolaze. Ako je i bilo upitnika oko starijih glede ritma i intenziteta, svima je jasno da oni još uvijek mogu pratiti zahtjeve i da su nositelji naše igre. Prije svega, oni su primjer mlađima svojim pristupom, angažmanom i načinom razmišljanja.
Je li ove sezone došlo vrijeme za Slavenov povratak u Europu? Posljednji put bilo je to 2012. godine, upravo vi ste bili zadnji strijelac za pobjedu protiv Athletic Bilbaa?
- Nisam samo ja igrao tada, nego i moji suradnici iz stručnog stožera Mateas Delić i Vedran Purić. Da mi kao stožer opet vratimo Slaven na taj europski put, bili bismo presretni, to bi bilo ispunjenje ludih snova. Napravit ćemo sve da dođe do toga, iako je konkurencija teška i zahtjevna. Klubovi su od 3. do 8. mjesta u par bodova, ne smijemo se opustiti, ali mislim da smo u stanju igrati dobro, osvajati bodove u kontinuitetu i ostati u borbi za europske pozicije do same završnice sezone.
SHNL je postao liga u kojoj svatko svakoga može dobiti. Jesu li najbolji pali kvalitetom, ili su se oni slabiji podigli?
- Mislim da je i jedno i drugo, ali puno više su se digli slabiji klubovi i svi su konkurentni. Osim kvalitete igrača, tu si i treneri, svi su kvalitetni u tih 10 klubova. Svaka ekipa jako dobro organizirana, pogotovo defenzivno, svatko ima par opasnih tranzicijskih igrača, isto tako i majstora u sredini koji može riješiti utakmicu jednim potezom. Kad veliki klub izgubi jednu-dvije utakmice, i oni su onda malo oprezniji...
Europski rezultati, osim Dinamovih, nisu baš dobri posljednjih sezona. Što nedostaje našim klubovima da se približe nekoj normalnijoj europskoj razini?
- Potrebno je puno intenziteta, ritma, duela, intenzivnih trka u oba pravca da biste parirali klubovima iz Europe. Pritom mislim na momčadi iz norveške, švedske, danske ili austrijske lige, s kojima bi mi trebali biti u egalu ili bolji. A mi često znamo gubiti utakmice protiv takvih suparnika, baš zbog intenziteta i tempa, u čemu još zaostajemo u odnosu na europski nogomet. Mi u Slavenu pokušavamo taj dio podići i njime eventualno nadomjestiti manjak igračke kvalitete.
Koji vas je Slavenov igrač ove sezone najugodnije iznenadio svojim igrama?
- Za Adriana Jagušića sam očekivao da će biti ovakav, pa bih rekao da je to Ante Šuto. Pričali prije sezone par puta, on je bio prva zamjena za krilne pozicije, u tom smislu sam i razgovarao s njim. Međutim, uz njegov dobar rad i pristup na treningu, pokazalo se da je sposoban igrati na visokom intenzitetu cijelu utakmicu.
Kakva je situacija s Jagušićem, je li izgledno da ode već na zimu?
- Svi u klubu, zajedno s njim, pričamo u smjeru da ostane do ljeta i da se tada dogodi neki veći transfer. Mislim da je to najrealnije i najbolje i za klub i za njega. Ako dođe do transfera na zimu, pokušat ćemo iskomunicirati da ostane do ljeta. Pogotovo je to bitno zbog Svjetskog prvenstva, jer ako odeš u siječnju, neminovno te čeka pokoji mjesec prilagodbe i teško se možeš nametnuti, a u Slavenu bi igrao u kontinuitetu te bi bio jedan od nositelja.
Već sad je Jagušić vrlo zreo za svojih 20 godina. No, na čemu treba raditi kako bi bio još bolji?
- On se u svim segmentima doveo do razine da je jako ozbiljan i kompletan igrač. U tehničkom smislu, radit ćemo na poboljšanju njegove slabije, desne noge, te igre glavom.
Vi ste ga ove sezone s krila pomaknuli u sredinu, koja je njegova idealna pozicija?
- Svi smo znali da je on taj vezni igrač, ali imali smo nedostatak na krilima u početku sezone. Tada smo ga stavili na krilnog veznog, to je bilo najbolje za ekipu iako je on malo patio. Rekao bih da je on moderna osmica, igrač između šestice i desetke u nekoj asimetričnoj trojci u veznoj liniji kakvu mi igramo. Tu se on može najbolje snaći - zaključio je Gregurina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....