Tomislav Božić ponosno je predvodio Farmaceute u 2025. godini koja je navijačima donijela puno radosti.
- Općenito, 2025. je bila odlična, odigrali smo jako puno dobrih utakmica, napravili dobru reklamu za klub koji se podigao rezultatski, ali i na druge načine. Svi smo uživali u tome, igrači, treneri, uprava i navijači, i daj Bože da ostanemo u istom trendu i dogodine – rekao je Božić u uvodu razgovora.
Komunicirali smo telefonski, jer je iskusni stoper kratku stanku iskoristio za kratkotrajni obiteljski ‘bijeg‘ u Austriju.
- Nije u pitanju skijanje, samo sanjkanje. Ne smijem skijati – smije se 38-godišnji Požežanin sa stalnom koprivničkom adresom.
Što će posebno pamtiti po dobrom iz ove godine, a što bi najradije zaboravio?
- Zaboravio bih rezultat iz finala Kupa. Svi smo se tome veselili, htjeli smo osvojiti prvi trofej za klub i ostati upisani u povijest. Nažalost, to se nije ostvarilo, ali grad je mjesec dana živio s nama. Osjeti se u zadnjih nešto više od godinu dana taj navijački duh u gradu. Lijepo je vidjeti kad se tribina plavi od naših dresova. Prvi put od mog dolaska 2019. vidim da su se ljudi približili klubu, ali i klub se otvorio prema zajednici, gradu. To su pozitivne i jako lijepe stvari, isto kao i naši rezultati, zajedništvo i dobro funkcioniranje kluba.
Vama je 38 godina, ali igrate standardno, gotovo uvijek ste među boljima na terenu. Kako to uspijevate, ako znamo da su mnogi vaši vršnjaci već odavno zaplovili veteranskim vodama?
- Prije svega, u pitanju je način života. Supruga je zadužena za prehranu, jako dobro sastavlja jelovnik. Živim obiteljski život, u smislu toga da mi je obitelj na prvom mjestu i najvažnija stvar. Jako puno se odmaram, što je bitno i potrebno. Nekome će to izgledati kao dosadan život, ali kod profesionalnog nogometaša to su ključne stvari za dugo trajanje. Osim toga, uoči svakog treninga radim aktivaciju, razgibavanje i dinamičko istezanje, sve to prije zagrijavanja s momčadi. Poslije svakog treninga slijedi oko 45 minuta istezanja i vježbica. Činjenica je da puno radim na sebi.
Čega vam je najteže odreći se?
- Slatkog, definitivno. Nije da sam na dijetama, jedem praktički sve, ali u količinama koje su mi dozvoljene. Sa slatkim se borim, slab sam na to, pokušavam maksimalno izbjegavati, ali imam osjećaj da me sve više vuče, ha ha.
Odakle vam volja, želja i energija?
- Vučem to sve iz obitelji. Sin mi je u nogometu, a obitelj je ta energija iz koje crpim snagu. Uz sve to, uživam u nogometu kakav igramo, sve mi je jednostavno, lagano, veselim se svakom treningu i utakmici. Svjestan sam da neću još dugo, ali dajem sve od sebe. Više od 20 godina igram kao profesionalac i nije mi teško. Imam podršku i razumijevanje od trenera, ne odrađujem baš sve kao ostatak ekipe...
Trener Mario Gregurina je godinu dana mlađi od vas. Kako to funkcionira u praksi?
- Nas dvojica definitivno odlično funkcioniramo. Trener ima moje poštovanje, pokazao je kvalitetu. Kod nas se jako malo prilike daje mladim trenerima, volio bih da on bude trener Slavena u sljedećih 10 godina. Opravdao je povjerenje nogometom koji igramo, kako ekipa izgleda na terenu, za to imam samo riječi hvale. To što je mlađi od mene to ništa ne znači, imamo dobar odnos.
Po čemu se Gregurina razlikuje od Kovačevića?
- Iskreno, ne bih rekao da ima nekakve razlike. Obojica komuniciraju s igračima, imaju istu filozofiju i viziju, a to je napadački, moderan nogomet. Kovačević se nakon dolaska prilagodio profilu igrača kojeg je imao, isto je učinio i Gregurina. Obojica imaju dobre trenerske i ljudske kvalitete, u tom smislu mislim da su jednaki. Razlikuju se po sitnicama, a Kovačević ima više iskustva...
S Istrom 1961 dijelite treće mjesto na ljestvici, ali ste primili i puno golova. Brinete li se zbog toga, možete li popraviti taj segment?
- Svi mi obrambeni igrači imamo veliku želju završiti utakmicu bez primljenog pogotka. Međutim, igramo otvoren nogomet, često radimo presing na suparničkoj polovici i tako ostavljamo puno prostora iza leđa obrane. Svjesni smo da ćemo primiti gol iz neke kontre ili gluposti, ali to je nogomet koji privlači publiku, ujedno i rizičan što se tiče obrane. Radimo na tome, treninzi su bazirani tako da pokušavamo braniti kontre. Nekad uspijemo, nekad ne. Igramo da zabijemo gol više, u tome smo uspijevali. Od naših braniča se zahtijeva da ulaze u igru i da služe kao razigravači.
Primili ste neke golove u zadnjim minutama, Lokomotiva i Istra su vam tako otkinule četiri boda.
- Za Lokomotivu mi nije toliko žao jer su nas baš izdominirali i bilo je pitanje vremena kad ćemo primiti gol. Za Istru mi je baš žao jer smo odigrali dobro, a oni ništa posebno, na kraju dobijemo gol u zadnjim sekundama.
Iz kluba se najavljuje borba za Europu, kakvi su izgledi za ostvarenje europskog plasmana?
- Tek smo na pola puta. Dobro smo krenuli, pokazalo se da možemo sa svakim. Treba vjerovati, ići utakmicu po utakmicu, ja vjerujem da mi možemo ostvariti taj cilj. Prošle sezone nam je malo nedostajalo. Trebamo ostati skromni, ponizni, strpljivo raditi i nadati se najboljem. Nadam se da će ekipa ostati na okupu, a možda dovedemo i još nekog kvalitetnog igrača da budemo još bolji.
Imate priliku igrati s Adrianom Jagušićem, ponajboljim igračem jesenskog dijela sezone SHNL-a i reprezentativnim kandidatom. Kako vi doživljavate tog sjajnog mladića?
- Ne znam što bih rekao, a da već nije rečeno ili napisano o njemu. Slažem se sa svime, slažem se da je fantastičan igrač, nadam se da će ostati skroman i ponizan, da će još više raditi, boriti se i truditi. Njegovo ponašanje na terenu i izvan njega pokazuje da je na odličnom putu. Zaslužuje sve što je dosad napravio, veselim se i sretan sam zbog njega.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....