Zoran Zekić danas je proslavio 48. rođendan. U gospodskoj maniri počastio je svoje igrače i suradnike pićem, poslije pressice i novinare.-
- Rekli su mi da danas moram biti nasmijan, pa ću se danas smijati. Bez razloga, ali dobro – počeo je Zekić u svom stilu.
Momčad mu nije u nekom bajnom trenutku, a dolazi nezgodna Gorica.
- Pripremali smo se kako jesmo. Ne želim biti negativan, ali ne možemo dolje, gore ne znam hoćemo li uspjeti. Malo nedostaje motiva i toga svega, meni to ponekad nije jasno, ali dobro. Ne mogu reći da sam se pomirio s tim, nego se ne bih baš želio sekirati... Očekujem jednu tešku utakmicu. Gorica je u jako dobrom izdanju, nadam se da će moji dečki zaista pokazati karakter. Protiv Hajduka je bilo dobro što se tiče voljnog momenta, tako bi trebalo biti uvijek... Nadam se da iz naše kvalitete možemo izvući da to ipak malo ljepše izgleda.
Kako vam izgleda Gorica?
- Bila je odlična, samo je upala u tu nekakvu crnu rupu, što se događa. Nažalost, dogodilo se mom prijatelju Renduliću. Samir Toplak je poznat da je majstor u takvim situacijama, zaista je jako brzo podigao momčad i izgledaju jako dobro. Protiv Dinama su bili konkurentni, u određenim trenucima i bolji. Odlazak Lovrića jest hendikep, no s druge strane imali su malo dulje razdoblje u kojem su se oslanjali na njega. Sad više djeluju momčadski i imaju još dosta kvalitete. Sve smo mi to prepoznali i analizirali, ali sve ovisi o našem momentu.
Slaven Belupo je postigao tek dva pogotka u posljednjih sedam kola, koliko je bez pobjede...
- Nažalost, od momčadi koja je igrala dobar visoki presing i koja je stvarala šanse, postali smo momčad koja ih ne stvara previše, s iznimkom gostovanja u Šibeniku. Jednostavno, upali smo u ovakav trenutak i naravno da je to poražavajuće za mene kao trenera. Teško ćeš zabiti gol, ako nakon centaršuta imaš jednog ili dva igrača u 16 metara. Dosta razgovaramo o tome, igrači su svega svjesni, ali kao da imaju neku trenutačnu blokadu. Mentalno stanje je uvijek zapravo najvažnije, jer ako nisi mentalno za nešto sposoban, onda imaš i sto drugih problema. Nadam se ipak da će se to promijeniti i da ćemo biti opasniji.
Vi ste bili klasni napadač, u čemu je problem?
- Nisam bio klasni napadač, nego mi je jedini cilj kad sam išao na utakmicu bio da zabijem gol. Uopće me nije zanimao dojam o meni, hoću li biti dobar ili ne. Moram biti iskren, nije me često zanimalo ni kako će mi momčad proći, nego hoću li ga ja zabiti. Ne možeš biti drugačiji kad si napadač...
Ispričao je Zekić i jednu zanimljivu anegdotu.
- Bio sam na pragu dolaska u Slaven 2002.-2003. godine, ali sam već onda razmišljao trenerski pa sam ljudima u klubu rekao 'ne znam što bi Marijo Dodik i ja trebali zajedno raditi na terenu'. Pa mi bi se potukli, ne bi nikad jedan drugome dodali loptu, taman da je ne znam kakva situacija. To mene malo čudi. Imam 48 godina, a stalno se nešto čudim, stalno me nešto iznenađuje... Ako nemaš neku veliku želju zabiti gol, ne možeš ga zabiti ni slučajno. Mislim da se to ipak rađa, da se ne stvara - podvukao je Zekić.