U Varaždinu je prvo poluvrijeme donijelo puno bure oko dvije odluke suca Frana Jovića. Potpuno nepotrebno.
Dakle, u prvoj situaciji igrači i klupa Varaždina nepotrebno su krenuli u žestoki protest tražeći žuti karton nakon što je Zvonimir Šarlija u suparničkom kaznenom prostoru uhvatio loptu rukom. Istina je da je Hajdukov stoper uhvatio loptu - uvjeren da je on već u gol-autu - dok je ona još bila u terenu, ali to nije prekršaj za žuti karton.
Naime, Šarlija to nije napravio kako bi ostvario bilo kakvu prednost u igri, ili da bi prevario suca, nego je želio što prije vratiti loptu u igru. Da je to napravio u svom kaznenom prostoru, sudac bi svirao penal, ali i tada Šarlija ne bi dobio žuti karton, nego bi samo bio kažnjen za glupost koju je napravio.
U drugu situaciji hajdukovci su bili ti koji su protestirali kod Jovića tvrdeći da je pogotku Varaždina prethodio prekršaj na Livaji. Međutim, bili su u krivu. Livaja je u spornom duelu, držao domaćeg stopera Jelenića za dres, te ga gurao s jednakim intenzitetom kao što je i on bio držan za dres te guran. Stoga je sudac Jović postupio potpuno ispravno i u toj situaciji.
U obje navedene situacije Jović je s pravom podijelio žute kartone onima koji su bili preagresivni u protestima.
U nastavku utakmice Jović je već u 57. minuti pokazao drugi žuti karton domaćem napadaču Dabri. Vjerojatno će mnogi suci "braniti" tu odluku, jer je Dabro prstima zakačio Šarliju po licu, ali to je dosta problematična odluka, jer nije u tom dodiru po licu bilo značajnijeg intenziteta.
Hajduk je u 61. minuti tražio penal nakon što je domaći branič Boršić igrao rukom u duelu s Pukštasom. Igranje rukom nije upitno, ali lopta je već bila iza leđa igrača, tako da to realno nije bio kazneni udarac za Hajduk.
Jović je ukupno dobro vodio utakmicu, sporan je samo Dabrin drugi žuti karton.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....