"Odgovor će uvijek biti - Robin Gonzalez". Tako nam je, uz široki osmijeh i s mnogo samopouzdanja, odgovorio trenutačno drugi topnik SHNL-a kada smo ga upitali koji je Robin bolji nogometaš: Gonzalez ili Van Persie.
U vrijeme kada je legendarni nizozemski napadač harao europskim travnjacima, junak naše priče trčkarao je po travnjacima rodne Cartagene, petog prema veličini grada u Kolumbiji, koji je 1533. godine osnovao španjolski konkvistador Pedro de Heredia. Omaleni Robin Gonzalez maštao je kako će i on dočekati zvjezdane trenutke svoje karijere, poput svog 15 godina starijeg i mnogo poznatijeg imenjaka, ali potpuno smo sigurni da to maštanje nije uključivalo Hrvatsku i Vukovar.
No, u njegovu slučaju život već šestu godinu piše roman s mjestom radnje upravo u našem Gradu heroju. Otkako je, naime, u zimu 2020. godine, neposredno uoči početka pandemije koronavirusa, došao u Hrvatsku i Vukovar, Gonzalez je polako, ali strpljivo, kao i njegov klub HNK Vukovar 1991, gradio svoju priču koja ih je zajedno dovela do najvišeg ranga našeg nogometa.
Kao što će reći i njegov sadašnji trener Silvijo Čabraja, rijetki su takvi primjeri igrača koji se iz četvrtog ranga natjecanja s klubom u kojem igraju dokopaju društva najboljih. Zato je Robinova vukovarska priča posebna, kao što je i on poseban igrač, jedan od onih za kakvima žude oni koje se danas naziva nogometnim nostalgičarima, iako su to zapravo oni koji znaju prepoznati, cijeniti i razlikovati nogometaša od igrača. A Robin Gonzalez je prije svega nogometaš, s vicom i fintom. Nakon što su ga upoznali slavonski ljubitelji nogometa, pa onda i oni na nacionalnoj razini koji prate 2. ligu, ova sezona dovela ga je na veliku pozornicu, a on je odgovorio na najbolji mogući način.
- Iskreno, vjerovao sam da mogu kvalitetno odgovoriti izazovima SHNL-a, kako i na ovoj razini mogu pružati dobre igre. Otkako sam stigao ovdje u Vukovar, i kako su godine prolazile, govorio sam da ću jednog dana doći do prve lige ovdje. I evo, došli smo. Sretan sam zbog toga, kako zbog kluba, tako i zbog sebe, što se prepoznaju i moje igre na terenu, i radim stvari kako treba. Riječi podrške također me potiču i motiviraju da svakim danom dam sve od sebe, bilo da je riječ o treningu, bilo o utakmici. No, također, moja sreća nije potpuna dok god smo kao klub posljednji na ljestvici, ali vjerujem da će se i to uskoro promijeniti. To je nogomet, počeli smo sezonu kako smo počeli, ali svaki početak je jedinstven. Međutim, sada se definitivno vidi naš napredak iz utakmice u utakmicu te imamo mnogo više samopouzdanja i vjere u sebe sada nego na početku sezone, što je nekako i logično. Otkako je stigao novi trener, vidimo pozitivne promjene, imamo dobre rezultate i nadamo se da ćemo tako i nastaviti. Trener Silvijo je odličan i zahtjevan trener, a to je upravo ono što igrač treba da bi dosegnuo svoju najbolju razinu i svoj maksimum - osvrnuo se uskoro 27-godišnji nogometaš na svoje i klupske igre nakon prve trećine sezone, u kojoj je Vukovar 1991 osvojio 10 bodova, a Robin postigao šest golova.
Otkako je stigao u Vukovar, taj sjajni nogometaš je u 184 utakmice postigao 45 golova. Svi koji su pratili Vukovarce na njihovu putu do SHNL-a složit će se da je već nekoliko sezona upravo on motor momčadi, predvodnik te lijepe sportske priče. Krajem ljeta dosta se govorilo o njegovu transferu, koji se ipak nije dogodio.
- Nije mi žao što se to nije dogodilo, niti se kajem. Uvijek sam govorio da se stvari događaju u savršenom trenutku ako im je suđeno da se dogode. Naravno, volio bih igrati u ekipi koja se bori za naslove, ali i ovdje, u Vukovaru, također se borimo za to, kao i svi ostali klubovi HNL-a - kazao je na tu temu Gonzalez, koji je na neki način postao i zaštitno lice svog kluba. U njegovu slučaju svjedočimo jednom posebnom odnosu s klubom i gradom, a svoju privrženost Vukovaru ovaj je Kolumbijac dodatno ovjekovječio tetovažom Vodotornja na svojoj ruci.
- To je najmanje što sam mogao učiniti za klub i grad koji su mi otvorili vrata da ostvarim svoje snove. Zahvaljujući klubu i gradu nalazim se gdje jesam i uvijek ću im biti zahvalan, do posljednjeg dana. Jako dobro sam se upoznao s ratnom poviješću Vukovara, kao i moja obitelj, koja me ovdje posjećuje. Povijesna priča Vukovara zaista je posebna i tužna, jako me dirnulo kada su mi je prvi put ispričali. Predstavljati ovaj grad kroz nogomet te i sam biti dijelom stvaranja nove povijesti, predivno je iskustvo za mene, ali i privilegij. Ljudi ovoga grada to zaslužuju nakon svega što im se dogodilo. Nedavno sam u jednom razgovoru s novinarom rekao da se osjećam Vukovarcem - objasnio je Gonzalez svoj odnos prema gradu u kojem je izgradio nogometno ime.
Karijeru je, inače, počeo u amaterskom klubu iz Cartagene Bechara FC, zatim je igrao za jedan klub iz Medellína, a onda je stigao u Vukovar. Kada ga, pak, pitate ima li nogometne uzore, na prvo će mjesto staviti Lionela Messija.
- Messi je moj omiljeni igrač, a također mi se jako sviđa Modrić. No, jako volim Neymara, kao igrača i kao osobu, pa sam i ja, poput njega, na vrat istetovirao rečenicu ‘‘Sve prolazi‘‘ - otkrio nam je momak o kojem trener Čabraja ima jako dobro mišljenje.
- Robin je u najboljim igračkim godinama, pri čemu ima veliki potencijal da bude još bolji. Radna etika mu je jako dobra, nema nikakvih problema kad je riječ o ispunjavanju obveza, odrađivanju treninga, kao i ispunjavanju zahtjeva na utakmicama. Svakim danom sve više usvaja moje i zahtjeve našeg stožera, a siguran sam da može biti još samo bolji. I to u oba smjera, na čemu dodatno radimo, jer je ranije više bio fokusiran na igru prema naprijed, a sada puno radimo i na tome da ispuni defenzivne zadatke, u čemu je također sve bolji - istaknuo je Čabraja za kapetana svoje momčadi, momka koji se u Slavoniji lijepo prilagodio, pa neće odbiti dobar kulen, kobasicu i slaninu, kao i čobanac, iako će priznati da su mu od svih jela s kojima se ovdje prvi put upoznao najdraži ćevapi.
Kad je, pak, o ljubavi riječ, otkrio nam je da je u sretnoj vezi sa svojom djevojkom Marisol, koja ga često posjećuje i boravi u Vukovaru, a osim nje, najveća podrška su mu roditelji te starija sestra i brat. A, nogometno gledano, želja mu je jednoga dana zaigrati i u prvoj ligi njegove Kolumbije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....