Vrijeme je nogometne sezone u kojem se ne priča o događanjima na travnjaku, već je primarni fokus na onim sporednim stvarima, a koje često mogu biti solidan indikator. Recimo, jedna takva platforma su društvene mreže na kojima nogometaši svjesno ili nesvjesno znaju pokrenuti lavinu nadanja. Prvenstveno među navijačima, a zna se i cjelokupna javnost zasvrbjeti.
Nije tajna da je Robin Gonzalez (27) ove zime zanimljiv nekima od kontendera, kako se kolokvijalno nazivaju pretendenti za naslov prvaka. Istina, najglasnije se u njegovu kontekstu spominjao trenutno posljednjeplasirani Osijek, a Hajduk i Rijeka su tu pozadinska pratnja. I na tom faktu bi se trenutno i zadržali, da najbolji igrač Vukovara nije povukao intrigantan potez, shodan onom uvodnom, ranijem opisu. Na svom je Instagramu objavio fotografije s članovima obitelji u dresovima Dinama, Rijeke, Hajduka i Vukovara, s tim da je baš on odjenuo Hajdukov. Odmah se postavilo pitanje je li to učinio svjesno ili nesvjesno. No, jedno je nepobitno. Potaknuo je razmišljanja. I to razmišljanja u smjeru povezivanja njega i Hajduka.
Bi li on, kad bi se priča zakotrljala, pomogao Bijelima? Prvenstveno valja poentirati, po uzoru na jednu staru nogometnu poslovicu, kako dobar igrač nikad nije višak, nikad nije nepotreban i uvijek može pomoći. A Robin Gonzalez je ove jeseni pokazao da je dobar igrač. I to ne samo zbog šest golova i dvije asistencije, već zbog načina na koji igra nogomet. Kolumbijac je omalen, naoko krhke građe, ali istovremeno teško ukrotiv. Naprosto je "živa vatra". Posebno impozantan dio njegove igre su prodori i okomitost. Sposoban je osvajati velike dijelove terena, zadržati mirnoću u završnici, a zna i razigrati. On, u biti, može sve. A nisu li to odlike dobrog igrača?
No njega se trenutno u Bijelom dresu može tek zamišljati s obzirom na to da su dva ključna pitanja potpuno otvorena. Koliko ga jako uopće Hajduk želi i koliko Gonzalez košta? Imaju li uopće sredstava kojima bi ga doveli? No, da bi pomogao, bi. Nije to sporno. Našlo bi se u aktualnom kadru mjesta za Gonzaleza koji je ove zime tiha patnja dobrom dijelu hajdučkoga puka. Svake se sezone pojavi par takvih igrača, a ove je Robin taj. Ovih je dana tema svakodnevnih pučkih razgovora u stilu "Ha, slušaj, valjalo bi probati"... A takvo što nam je nedavno kazao i Ante Miše, uz napomenu da nikad takav prijelaz nije jednostavan. Nije isto igrati u Vukovaru i Hajduku. I zaista nije, koliko god to floskularno zvučalo.
Isto tako, valja kazati da Hajduk u odsustvu Pukštasa nema u sredini terena igrača poput Robina Gonzaleza. Nema igrača koji je sposoban osvajati prostor i prijetiti protivničkom golu. Tu je mladi Amerikanac do ozljede bio neprikosnoven, a nekako slične sposobnosti ima i Vukovarov Kolumbijac. Logično je da ga kao takvog Hajduk razmatra, ali sve je drugo trenutno na "tankim nogama". Ono što se, ruku na srce, da primijetiti, jest da Gonzalezu bijeli dres stvarno dobro stoji. Reći će Hajdukovci: što nije obukao dres Rijeke, koja također prema njemu pogledava, nego baš Hajdukov? "Ma ne može ovo biti slučajno, sigurno tu ima nešto".
Eto kakva je razmišljanja jednim potezom potaknuo Robin Gonzalez. U Hajduku bi mjesta imao, ali sva su druga pitanja na tu temu trenutno otvorena poput knjige. Od intenziteta interesa pa do Hajdukovog financijskog lancuna... Jer, Vukovar sigurno želi dobro naplatiti nositelja svoje igre.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....