Vladimir Balić, jedan iz serije sjajnih vratara Hajduka (od 2002. do 2008.), najpozvaniji je za sugovornika uoči posljednje utakmice jesenske sezone, gostovanja Vukovara 1991 na Poljudu. Jer baš Balić je branio vrata vukovarskog kluba u njegovu premijernom nastupu u Prvoj HNL, u prvenstvu 1999./2000.

- Ah, vraćate me u jedno jako osjetljivo doba - prisjetio se Balić - u vrijeme uspješne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Tada smo nas osmorica iz Otoka pojačali momčad Vukovara, plasirali se u prvoligaško društvo, žestoko se borili u neravnopravnim uvjetima za opstanak, pa na kraju nesretno ispali. Ali za mene je to bila sezona iz snova, koju pamtim u prvom redu zbog tri naša susreta protiv Hajduka, kluba za koji navijam od djetinjstva u Nuštru, kamo su se moji doselili iz Katuna, sela kod Šestanovca.

Radi kronike treba podsjetiti, Hajduk je protiv Vukovara 1991 pobijedio u sve tri utakmice (dvaput 2-0, jednom 4-0), ali je Balić na temelju svojih obrana, zaobilazno preko Osijeka i Zadra, 2002. stigao na Poljud.

Zastava "Torcida Nuštar"

- Ispunili su mi se dječački snovi, ponio sam zastavu "Torcida Nuštar", u tom mjestu sam proveo djetinjstvo. Nosio sam je često sa sobom, razvijao, posebno u trenucima slavlja, osvajanja dva posljednja naslova 2004. i 2005., zaslužio sam tada i priznanje Hajdučko srce, najveće moguće i najdraže za mene u karijeri.

Balić danas živi u Splitu, trenutačno se javlja u medijima sa svojim jetkim komentarima o događanjima na Poljudu. Moguće da je zbog toga zaobiđen u angažmanu u akademiji Luka Kaliterna.

- Pamtim jako dobro završnice dviju sezona kada smo osvojili naslove prvaka. Nadam se, točnije uvjeren sam da ćemo u ovom prvenstvu napokon okruniti snove naših navijača. Sada nam treba pobjeda protiv Vukovara 1991 da bismo ostali u poziciji za pripremu juriša u nastavku prvenstva.

On se poziva na navijačku pjesmu, "samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Hajduk prvak bude…", uz dodatak da Vukovar 1991 ostane u elitnoj ligi.

- U ovom slučaju želim pobjedu Hajduka, uz napomenu da ova utakmica, bez obzira na to što su moji "bijeli" po svim mjerilima veliki favoriti, krije opasnost od iznenađenja. I to u prvom redu zbog činjenice da Vukovarce predvodi Silvijo Čabraja, trener kojeg zbog njegova rada neobično cijenim.

Balić je u svojoj karijeri branio pod vodstvom brojnih trenera, od Stanka Mršića u Osijeku ("imali smo sjajnu momčad, prvih 17 kola 37 bodova, Dinamo 33, pa izgubimo od Hrvatskog dragovoljca i sve se raspadne"), pa u Hajduku pod Vulićem, Nadovezom, Katalinićem, Sliškovićem, Štimcom, Blaževićem i drugima, ali...

Danas sam za Hajduk

- Čabraja je na vrhunski način u četiri sezone vodio Lokomotivu. Tijekom svakog prijelaznog roka ostajao je bez dva, tri, pa i četiri prvotimca, nadopunjavao je sastav mladima, igrali su izvanredni nogomet, nikad nisu bili u opasnosti od ispadanja. On je za mene trener koji zna svoj posao. Otkako je preuzeo Vukovar, u deset kola osvojili su deset bodova, znači više od Lokomotive, Gorice i Osijeka, uz znatno bolju kvalitetu igre.

I sada poanta što se tiče Hajduka:

- Izgubilo se nekoliko bodova, u dva navrata, ali smo ostali uz bok Dinamu. Jako je važno na posljednjoj utakmici prije stanke ne kiksati, to bi bio teški udarac ambicijama navijača. Računam da su ova neka neslaganja na relaciji trener-Livaja riješena. I da će Livaja predvoditi momčad. Uvažavam Garciju, zapravo svakog trenera koji ima svoju ideju, s druge sam strane uvjeren da je Livaja spreman i na žrtve, ali ne pod svaku cijenu. Sve je prosto: Garcia mora Livaju uklopiti u sastav, bez Livaje nema šansi da će se Hajduk uspjeti nadmetati s Dinamom.