Prošlogodišnji dobitnik Oscara "Parazit" imao je - ako ništa drugo - jednu posljedicu: i oni koji je dosad nisu poznavali, upoznali su fascinantnu korejsku industriju hitova.
A ona doista jest fascinantna. Već desetljećima, korejska kinematografija proizvodi široku gamu filmova, od radikalnih drama do velikih akcijskih spektakala. Korejski filmovi na matičnom tržištu imaju i desetke milijuna gledatelja, odlično su napravljeni, a pri tom i politički provokativni.
Jedan od takvih filmova bio je i "Vlak za Busan" (2016) redatelja Yeon Sang-hoa. Četiri godine prije no što je svijet poharala prava pandemija, Yeon Sang-ho je snimio film o epidemiji virusa koja pretvara zaražene u krvožedne zombije. U Sang-hoovom filmu, bujanje zaraze junake filma zatekne u brzom vlaku iz Seula za Busan.
Kad se pojavio u kinima, film je probio sve rekorde i samo u Južnoj Koreji imao 11 milijuna gledalaca, a redatelj se odmah latio posla da snimi nastavak. U to doba, dakako, nitko nije mogao slutiti do koje će mjere će pandemija ubrzo biti aktualna. A kad je pandemija stigla, hrvatski se distributer odlučio na neobičan manevar: istodobno je u kina pustio i izvorni film iz 2016. i njegov friški nastavak.
Horde zombija
Taj nastavak u izvorniku su zove "Poluotok", a u Hrvatskoj "Vlak za Busan: zona zombija". Radnja se zbiva četiri godine nakon izbijanja epidemije. Koreja je izolirana sanitarnim kordonom, u nju se ne smije ni ući ni izići. U njoj žive horde zombija i rijetki preostali stanovnici. Većina Korejaca živi u izbjeglištvu, gdje su prezreni i izloženi stigmatiziranju. Među njima je Jung-seok, bivši korejski profesionalni vojnik. Jednog dana, junaka dozove nepoznati imućni Europljanin. On sabere skupinu Korejaca s borbenim iskustvom i ponudi im posao.
Trebaju krišom ući u izoliranu Koreju i pronaći kamion pun zlata i novca. Moraju ga unutar tri dan dovesti do dogovorenog punkta u luci. Uspiju li, pola bogatstva je njihovo. Ne uspiju li, zauvijek će ostati u zoni zombija. Jung-seok i njegov tim iskrcaju se u sravnjenu i devastiranu luku Incheon. Lako nađu kamion - no, tu počnu problemi. Jer, poluotok se u međuvremenu pretvorio u neobični socijalni ekosistem.
Osim zombija, tu žive preostali okorjeli stanovnici te razularene paravojne bande. Ljude iz zone zombija pri tom zlato i novac nimalo ne zanimaju, jer s njima ionako ne mogu ništa. Ali - itekako ih zanima da zauzmu mjesto Jung-seokove ekipe i umjesto njih se izbave s poluotoka.
Nenametljivo političan
Drugi "Vlak za Busan" je - ukratko - krupan žanrovski zaokret u odnosu na prvi. Dok je prvi bio čisti film katastrofe, drugi je akcijski triler s motivom ugrožene izolirane grupe. Yeon Sang-soo štošta posuđuje iz žanrovske samoposluge. Film je najbliži Carpenterovom "Bijegu iz New Yorka" (1981), ali ima tu i Conradovog "Srca tame" i Goldingovog "Gospodara muha", i "Mad Maxa", i "Blaga Sierra Madre", i "Nadnice za strah".
Onom tko poznaje korejsku industriju hitova suvišno je i reći da je "Poluotok" superiorno zanatski izveden. Film je sižejno razrađen, prvorazredno režiran, raskošno produciran.
Osobito je spektakularna scenografija distopijske, urušene i u povijuše zarasle Koreje (pretpostavljam da mora biti osobito zanimljiva onima koji poznaju te lokacije). Film ima crtu crnohumorne, mizantropske groteske po kojoj nalikuje na "Parazit". Poput mnogih korejskih hitova, i ovaj je nenametljivo političan. Niz političkih tema - od društvene solidarnosti do izbjeglica - jasno strše iz filma.
"Zoni zombija" se, naravno, mogu naći mane. Scenarij ima zbrzanih odvojaka i nerazjašnjenih bajpasa. Finalni hepiend je parodijski sladunjav. No - uza sve to, riječ je o prvoklasnom, majstorskom spektaklu.