Dočekan je gromoglasnim zvižducima na Poljudu, a na kraju nitko nije ni spomenuo Marića. Barem ne u Bijelom taboru, jer jedina zamjerka koja se mogla staviti na dušu toliko spominjanom sucu iz Daruvara bio je neoprezni start Milovića za drugi žuti karton u 43. minuti. Već je Milović imao prvu javnu opomenu u 25. minuti za preoštar start u središnjem krugu igrališta, a onda je u smiraju prvog dijela ponovio pogrešku nesmotreno udarivši suparničkog igrača. U najmanju ruku, sporan detalj.
Sve ostalo Marić je odsudio po udžbeniku i pritom se uspio oduprijeti psihološkom teretu. Imao je osjećaj za prednost, ali pritom nije dopustio da mu se igra otme kontroli. Vrlo oprezno je krenuo sa dosuđivanjem prvih prekršaja, moglo se jasno primjetiti kako Marić ne želi ništa prepustiti slučaju. U 4. minuti je ispravno poništio zgoditak Andrijaševića radi zaleđa, ali pritom nije navukao gnjev publike, jer bilo je evidentno da je Marić donio pravu odluku.
Kako je vrijeme odmicalo, na Marića se zaboravilo i koncentracija se stavila na igru i rezultat. Osim spomenutog starta Milovića na isteku prvog dijela, Marić je praktički bio neprimjetan. Ali, uz sve povike na Marića nastavila se tradicija. Hajduk od 2007. nije izgubio prvenstvenu utakmicu kada sudi Bruno Marić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....