StoryEditor
Goran Tomić i Igor Tudor nakon susreta koji je Lokomotiva dobila preokretom
 DAMIR KRAJAC/CROPIX
KOMENTAR

Mišin refren ‘Ako jednom odeš, ne vraćaj se više‘ nema nimalo odjeka u Hajdukovoj politici

Zar se ne čuje šapat nogometne Dalmacije, koja sve glasnije zaziva inauguraciju Gorana Tomića
Piše: Ivo MikuličinObjavljeno: 30. srpanj 2020. 18:51

Iako je Mišo Mate Kovač žestoki, osvjedočeni hajdukovac, u Poljudu kao da nitko nije čuo za njegov davni hit “Ako jednom odeš, ne vraćaj se više”. Pjesmu, koju je 1976. potpisao autorski dvojac Zrinko Tutić - Đorđe Novković. U doba, dok je izuzetno moćni Hajduk harao nogometnim travnjacima bivše države, uz silnu žalopojku beogradskih navijača u stilu “Kad će već jednom da ode vaš Napoleon (čitaj: Tomislav Ivić), pa da se i mi domognemo neke titule”. Genijalac, čije nogometne zamisli pola (nogometnog) Splita nije shvaćalo. Stručnjak, koji se našao među 50 najboljih trenera svih vremena u izboru France Footballa, a koji u Poljudu i gradu Splitu nije dobio nijedno (formalno) priznanje.
 

Zagovaranje zaokreta

Očito je da Mišin refren “Ako jednom odeš, ne vraćaj se više” nema nimalo odjeka u Hajdukovoj politici u zadnjem desetljeću. Godinama, koje i ne služe baš na čast najpopularnijem hrvatskom klubu. Politici, koja ima obrise vrtnje u krugu bez pomaka naprijed. Otišli su, a potom se vratili Damir Burić, Igor Tudor, Marin Brbić… Bez posebnog efekta, ali s mini-aferama. Sad se, pak, glasno šuška o tome da će se istim putem kretati (čitaj: vratiti) Luka Jakobušić. A onaj odmjereniji dio Hajdukova navijačkog puka zagovara suprotno ili snažni bijeli zaokret s novim imenima.


Pripadnost bijeloj boji odavno je prestalo biti obično navijanje. Ono je na granici religijskog fanatizma. Sa željom da navijači budu i formalni gospodari života i smrti na splitskom travnjaku. Što kriti da famozna udruga Naš Hajduk, kao drugi veliki dioničar kluba, povremeno podsjeća na staru priču o majci, koja je od velike ljubavi toliko snažno zagrlila svoje dijete da ga je umalo ugušila.
- Za klub je najbolje, kad se trener i igrači brinu o zbivanjima na travnjaku, uprava o financijama i organizaciji, a navijači odrađuju svoj posao, samo navijaju - znao je govoriti već spomenuti veliki Tomislav Ivić, iako nikad nije bježao od navijača kluba, koji je vodio.

image
JAKOV PRKIC/CROPIX

Ilustracije radi, u doba, dok je trenirao nogometaše Šibenika, veliki Ivan bi od Šubićevca do središta grada, iako je riječ o udaljenosti od nekoliko stotina metara, pješačio više od 2 sata. Razlog: zastao bi na kratku ćakulu s gotovo svakim Funcutom, koji je poželio da treneru kaže svoje mišljenje o taktici, izboru igrača… Ivić bi svakog saslušao, a potom radio po svome. U Hajduku se, suprotno tome, čini se sve izmiješalo na nesretan način, o čemu najbolje govore rezultati. Gotovo svaka promjena po nekom nepisanom pravilu donosi promjenu na gore. Otuda i potreba za novim, nepotrošenim licima, za novim vizurama klupske politike.


- U moje doba, mi se nikad nismo žestoko u medijima paraboli s Nogometnim savezom Jugoslavije ili svemoćnom Crvenom zvezdom. Pristajali smo formalno na poziciju drugog kluba, a onda bi se iz potaje došuljali do naslova prvaka. Slično je postupao i predsjednik Branko Grgić prema HNS- u i Dinamu, te uspio dvaput nadmudriti Zdravka Mamića u trci za naslov prvaka Hrvatske - znao nam je u prijateljskoj ćakuli zboriti Ante Žaja, koji je za Ivićeve “vladavine” bio direktor kluba, a u doba Grgića savjetnik predsjednika.


Grgić je kod inauguracije za predsjednika Hajduka imao manje od 40 godina ili bio u punom smislu te riječi novo, mlado lice, za kakvim se trenutačno traga u Poljudu. I nije vrag da se Bijeli moraju baš vraćati na stara, provjereno loša rješenja, da nema nikoga u Dalmaciji s dovoljno ljubavi (prema Hajduku), znanja, pa i zdrave političke pozadine tko bi preuzimanjem kormila usmjerio splitski brod u mirne i uspješne nogometne vode?

image
ANTE CIZMIC/CROPIX

Slična je priča i s trenerima. Zar se sav izbor (potencijalnih) trenera mora vrtjeti u trokutu Burić - Tudor - Oreščanin? Zar se ne čuje šapat nogometne Dalmacije, koja sve glasnije zaziva inauguraciju Gorana Tomića. Trenera, koji u Lokomotivi radi sjajan posao, a koji se jednako iskazao u Šibeniku i Puli, pa i dalekoj Kini, gdje je svoje trenersko znanje proširio u suradnji sa svjetskim priznatim Šveđaninom Erikssonom.


- Tomiću se jednako divim kao mladom stručnjaku, ali i kao iskrenom dalmatinskom lokal-patriotu i hrvatskom domoljubu. Zato mu ni slučajno ne želim da preuzme kormilo Hajduka, ako se ne promijeni način vođenja kluba - kazivao nam je jedan stari drniški hajdukovac, koji se družio s Tomićima još u doba, dok je Goranov otac Žarko, kasniji stoper Šibenika živio u rodnom Siveriću.
 

Jedina utjeha

Vrijedi i podsjetnik da se Tomić kao rođeni Šibenčanin s 15 godina preselio u Poljud, te pripadao istoj juniorskoj generaciji Hajduka, u kojoj je vježbao Igor Tudor. Kod Tomićeva prijelaza iz juniora u seniorsku momčad Bijeli ga nisu htjeli ili, pak, nisu prepoznali!? Zato se vratio u matični Šibenik, gdje je započeo više nego pristojnu igračku karijeru. Šubićevac mu je bio trampolin za talijansku Vicenzu, grčki PAOK, austrijski Red Bull Salzburg…Jedina utjeha bijelim navijačima u ne baš sretnoj priči o Hajduku i Tomiću može biti saznanje da se i u Maksimiru ne sjećaju starog Mišinog hita “Ako jednom odeš…” Da ni Dinamo, za razliku od ‘balončića’ o pregovorima sa Slovencem Kekom, baš kao i Hajduk nije ostvario nijedan (ne)službeni kontakt s Dalmatincem, koji je vješti strojovođa zagrebačke Lokomotive.

Linker
30. srpanj 2020 18:52